Home / Recenzije / Knjige / Recenzija romana “Evanđelje tame” Zorana Antičevića

Recenzija romana “Evanđelje tame” Zorana Antičevića

 

15022015_Evandjljetame_rec_cover

Evanđelje zame
Autor: Zoran Antičević
Godina izdanja: 2014.
Nakladnik: Matica hrvatska ogranak Pula
Uvez: meki
Broj stranica: 160
ISBN: 978-953-6237-37-1

Proživio sam mnogo različitih emocija za vrijeme čitanja ovog romana. Smijao sam se, plakao sam… Dobro, većinski sam plakao.

Do spomenute knjige vjerojatno nije lako za doći iako je izdana u nevjerojatnih 5000 primjeraka. Kao usporedbu, jedan od ponajboljih hrvatskih romana ‘Sablja’ izdan je u 1500 primjeraka, dok se inače taj broj vrti oko 500, neovisno o kvaliteti romana.

Tko zna, možda je ta nebeska cifra od pet milja zapravo tipfeler u impresumu. To bi bilo u redu, jer taj broj ne bi trebao biti veći od 50. Ovako samo mogu plakati za svim uništenim stablima. Šteta toaletnog papira. Ta kvantiteta, doduše, objašnjava situaciju u kojoj je autor svima jako rado dijelio svoju knjigu besplatno. Tako je ta knjiga došla i u moje ruke. Ne znam hoće li se inače roman moći kupiti u knjižarama ili pronaći u knjižnicama. To ga čini razinom iznad usmene predaje. Ali što ja znam, možda na kraju još i Kiklopa dobije.

Naslovnica je malo treš, boja fonta koji ispisuje naslov i ime autora je bljakasta, sve izgleda jako niske produkcije, ali dobro… Nećemo suditi knjige po koricama. Čak i Sablja ne briljira na tom polju, a knjiga je itekako vrijedna čitanja.

Kada sam malo prolistao to čudo shvatio sam da je zapravo naslovnica daleko najmanji problem. Ta knjiga je momentalno postala legendarna u mojoj kolekciji. Nosio sam je po feštama, nasumično je otvarao i čitao prve riječi koje sam uhvatio svojim okom. Rezultat je uvijek bio čisti pogodak. Teško je pronaći paragraf koji ne pršti katastrofalnom genijalnošću. Svako čitanje rezultiralo je salvama smijeha i povećanom konzumacijom alkohola.

I onda sam jedan dan zaključio da moram pročitati knjigu u cijelosti, od početka do kraja, proučiti njezinu briljantnost u cijelosti.

To sam i napravio. I te slike više nikada neću izbiti iz glave. A majka mi je više puta rekla da ne gledam u rezultate saobraćajnih nesreća.

Prvo nešto malo o piscu, Zoranu Antičeviću, jer puno se i ne zna. Objavio je dvije knjige poezije, piše kolumne na internetu i napisao je dva* scenarija za film… Nema nikakvih naznaka da je ranije objavljivao ikakvu prozu. Zbog toga se da naslutiti da je ovo njegov prvi okušaj u tome koji je, eto, eksplodirao u 5000 primjeraka. Na internetu sam pročitao da je ovih 150 stranica pisao dvije godine pa svakako moram istaknuti pohvalu u održavanju konzistentne kvalitete teksta od početka do kraja.

Radnja romana smještena je u postapokaliptičnu budućnost i počinje u pustinji kojom haraju pankerski motociklisti kanibali. Oni su prva prijetnja našem protagonistu koji se unutar te pustoši budi s amnezijom. Kako ne zna svoje ime on postaje poznat kao stranac (ponekad i neznanac, muškarac, a jedna osoba ga bez pravog razloga počinje zvati Antonio). I taj stranac ostaje stranac od početka do kraja knjige, čak i nakon što mu se sazna pravo ime. Valja napomenuti kako je apsolutno savršen i sve što zamisli ide mu od ruke, kao svakom pravom Mary Sue liku. Njegova vječna pratilja je Alejandra, najljepša osoba na cijelome svijetu. (“Kad bi se sve najljepše žene svijeta pretvorile u jednu, bila bi to ona.”)

Ostali likovi se pojavljuju i privremeno glume kako su jako bitni, a onda beznačajno umru. Tako na početku imamo Helenu koja se ubije kada shvati da joj je nos slomljen, a kasnije i njezinog muža Saladina koji želi silovati Alejandru i to ravno pred strancem (“Auuu, budalo, što je? Ševit ću ti curu! Uzalud ti snaga. Hahaha.”), samo kako bi samo nekoliko stranica kasnije svima postao jako drag (“Nikud bez tebe, stari.”), a onda umre i postane zaboravljen. Ups, spojleri. Tu je i Rus, Vladimir, koji je definitivno Rus jer često govori ‘Njet’. On je isto jako bitan lik koji troši vaše vrijeme brojnim poglavljima o svojim obiteljskim problemima sve dok ne umre i završi jednako zaboravljen kao i svima nam dragi Saladin.

Teško mi je reći o čemu se točno radi u ovom romanu. Prvo se bore s kanibalima u pustinji, pa se susreću s grčkim bogovima i Luciferom, tu su i Tibetanci koji se još uvijek bore za slobodu, a posebno valja istaknuti legendu o Prvorođenom koji će se vratiti da sve vrati na svoje mjesto. *khm, khm*

Sve je u biti paravan za pisanje jeftine filozofije (“Ljudski je mrziti, ali je božanski opraštati.”) i autorovih mišljenja o Bogu (primarno katoličkom, iako su i grčki prisutni) i spajanju teologije, znanosti i napredne tehnologije. O i da, novac je loš (“Jer koliko je čovjek novac volio, toliko je mrzio Boga.”)

Ljubavna priča između Antonia i Alejandre isto je jedna od važnijih stavki ovog romana:

“Obećaj mi da ćeš me čuvati?” pogledala ga je.
“Ja tebe od svih, a ti mene od mene samoga.”
“Čuvat ćeš me i od sebe?”
“Radije bih naudio sebi nego tebi.”
Španjolka ga poljubi u obraz.
“Ovo je bilo prijateljski?” upita je.
“Pa možda.”
“Da makneš prva tri slova druge riječi, odgovor bi bio lažan.”
A njihove svađe jednako su dramatične:
“Alex, uživala si dok sam bio u tebi” izderao joj se u lice.
“Nisam!” silovito ga odgurne.
“Čemu? Čemu onda ono?”
“Zamišljala sam Fernanda!”
“Ma koga lažeš? Njega? Mene? Sebe?”
“Nisam. Nisam.”
“Tako pametna, a tako glupa”, promrmljao je.”

Neke metafore nemoguće je zamisliti: “Zjenice su joj podrhtavale gledajući njega, čovjeka koji je ljepota njena grijeha, a utrnule joj se usne ispunjavahu svjetlošću.”, a nasilje i akcija su toliko preko svih granica da je teško ne smijati se pri čitanju: “Iznenada, iščupa sinuse iz glave te tresne truplo o pod. Probušeno je oko ispalo iz duplje i završilo ispod branika. Zlotvor je nogom udario kamion. Guma je pregazila oko, slijepivši ga za tlo poput mekušca, a vozilo je završilo u provaliji.”

Morao sam stavljati primjere da vidite koliko je tekst briljantan. Jer stvarno ga je teško opisati svojim riječima. Jednostavno je nešto što se mora doživjeti.

Ono što mogu pak istaknuti je da stvarno preporučam ovaj roman, ako ga se ikako možete dočepati. Možda najbolje da kontaktirate samog autora, barem primjeraka ne fali. Smijat ćete se, plakat ćete i jedva čekati da vidite što će se dogoditi na sljedećoj stranici. U konačnici, nakon što ga završite, više ćete cijeniti sve druge aktivnosti u svojim sada ispunjenijim životima.

Zbilja nisam siguran može li knjiga ponuditi više.

* U tekstu je bilo navedeno da je autor romana napisao jedan scenarij za film, a prema navodu autora romana ispravno je da je napisao dva scenarija. Zbog toga je u dogovoru s autorom recenzije napravljena ispravka (op.ur.).

Check Also

Kingdom: U kraljevstvu nemrtvih

Pogledali smo prvu sezonu zarazne zombi drame Kingdom i jedno je sigurno: Netflix je uspio …

Signali s posljednje granice #2.3: Sve ostaje u (disfunkcionalnoj) obitelji

Obitelj je uvijek bila jedna od najsnažnijih tema u Star Treku – od kvazi-vojnog ustrojstva …

Web Statistics