Vodič kroz Fantastic Zagreb za autostopere

Fantastic Zagreb je, uz varaždinski Trash Film Festival, jedna od rijetkih domaćih manifestacija specijaliziranih za žanrovske, geek-friendly filmove. Ima tu znanstvene fantastike, horora, trilera, kultnih klasika a i pokoji anime za dobru mjeru.

Globalna pandemija COVID-19 odgodila je premijere, zatvorila kina, otkazala festivale i zaustavila filmsku i TV produkciju. Ali Fantastic Zagreb usprkos tome herojski ulazi u svoje jubilarno deseto izdanje. Tomu svakako pomaže što se ovaj filmski festival najvećim dijelom održava u ljetnom kinu Tuškanac. Od 09. do 19. srpnja, gledatelji će pod noćnim nebom moći održati međusobni razmak a opet uživati u iskustvu zajedničkog gledanja filmova.

Kao i svake godine, program je prepun zanimljivih naslova. A zato jer se ne mogu odlučiti za favorite, umjesto toga ću vam ponuditi relativno šturi i apsolutno subjektivni vodič kroz ovogodišnji program Fantastic Zagreba.

Novo, novo, najnovije!

Film Color out of Space je početkom godine privukao pozornost horor publike. U pitanju je ekranizacija istoimene priče kultnog horor pisca H. P. Lovecrafta čiju režiju potpisuje Richard Stanley. Ovaj južnoafrički filmaš je skoro pa zauvijek odustao od režije nakon katastrofalnog snimanja filma The Island of Dr. Moreau sredinom 1990ih. Sada se ovaj osebujni redatelj vratio u suradnji s podjednako ekscentričnim glumcem Nicolasom Cageom. Može li bolje od toga? Ako mene pitate, može. Ali drugi su na ovaj film reagirali pozitivnije od mene.

U crnohumornom horor trileru Come to Daddy Elijah Wood (The Lord of the Rings) neustrašivo nastavlja glumiti osebujne, bizarne likove. Woodov lik Norval Greenwood i njegova užasna frizura posjećuju Norvalovog oca (Stephen McHattie glumio je u odličnom i originalnom zombi hororu Pontypool) koji živi u drevnoj kolibi usred ničega. Horor veterani već naslućuju kuda ova priča kreće. Vrijedi dodati kako režiju potpisuje Ant Timpson, producent tako gnjusnih a tako zabavnih filmova kao što su Turbo Kid ili The Greasy Strangler. Pametnom dosta!

Fantastic Zagreb je otvorio Sea Fever, prošlogodišnji hororac irske redateljice Nease Hardiman (Inhumans, Marvel’s Jessica Jones). Ovaj uznemirujući, klaustrofobični film prati biologinju Siobhán (Hermione Corfield – Slaughterhouse Rulez) na ribarskoj brodici kapetanice Freye (Connie Nielsen – Wonder Woman) čija se posada nađe pod najezdom parazitskih ljigotina iz morskih dubina. Nastao kao mješavina Alien i The Thing na otvorenom moru, Sea Fever je igrom slučaja postao film o koronavirusu prije koronavirusa – priča o paničnom strahu od zaraze i kontakta s drugima.

Ako Sea Fever aludira na SF klasike Ridleyja Scotta i Johna Carpentera, ruski SF horor Sputnik Egora Abramenka zaziva britanski film The Quatermass Xperiment iz 1955. Kao i u tom filmu, priča se vrti oko kozmonauta (Pyotr Fyodorov – The Darkest Hour) koji jedini preživi svemirsku misiju. Sovjetski sigurnosni aparat vrbuje znanstvenicu Tatyanu Klimovu (Oksana Akinshina – Lilya 4-Ever) kao bi otkrila što se dogodilo. Kozmonaut ne krije samo sudbinu svojih drugova nego i jezivo biće u sebi. Ono što Sputnik čini zanimljivim je transplantiranje poznatih elemenata sličnih američkih filmova u Sovjetski Savez 1970ih, čime priča dobiva dodatni sloj paranoične tjeskobe. Ako vam se, kao meni, svidjela HBO-ova miniserija Chernobyl (koju smatram najboljom SF serijom prošle godine, čak i ako to tehnički nije), vjerujem kako biste Sputniku trebali dati šansu.

Relic je prvi igrani film australske redateljice Natalie Erike James koja spretno miješa obiteljsku dramu i natprirodnu stravu. Majka i kći (Emily Mortimer – Shutter Island te Bella Heathcote – The Neon Demon) dolaze u posjet staroj vlasnici još starije kuće (Robyn Nevin – Top of the Lake) koja polako tone u zastrašujući kaos staračke demencije. Okružene mrakom i sjenama, njezina kćer i unuka ubrzo i same počinju preispitivati svoju percepciju stvarnosti.

Za kraj je tu je i nešto puno vedrije – japanski dugometražni animirani film The Wonderland, originalnog naziva Bâsudê wandârando. U njemu, redatelj Keiichi Hara pripovjeda priču o djevojčici Akane (kojoj glas posuđuje Mayu Matsuoka) koja u podrumu svoje bake otkriva prolaz u skriveni svijet pustolovine i čuda koji vapi za junakinjom koja će ga spasiti od strašne kletve.

Klasici žanra

Klasični su filmovi oni o kojima ljudi sve znaju, čak i ako ih nikada nisu pogledali. Kao i svake godine, Fantastic Zagreb nam donosi pregršt takvih naslova. Neki od nas odrasli su s njima. Drugi će ih sada po prvi puta moći pogledati na velikom ekranu. Zavidim vam.

U programu se nalaze čak tri filma o putovanju kroz vrijeme: The Time Machine redatelja Georgea Pala, Back to the Future Roberta Zemeckisa te 12 Monkeys kultnog Terryja Gilliama. Svaki od njih je odličan na svoj način. The Time Machine je raskošna adaptacija istoimene priče Herberta Georgea Wellsa koji je izmislio čitav ovaj SF podžanr. Ova je ekranizacija 1961. godine zasluženo dobila Oscara za svoje i dan-danas šarmantne specijalne efekte. Posebno pak moram istaknuti dizajn vremenskog stroja Billa Ferrarija koji je ni ne znajući udario temelje steampunk estetici dobrih dvadeset godina prije nego što je taj pojam izmišljen. Naravno, Back to the Future ima drugi najbolji vremenski stroj ikada, sklepan na šasiji legendarnog DMC DeLoreana. Michael J. Fox i Christopher Lloyd su ulogama Martyja McFlyja i Doca Browna postali dio kolektivne pop kulture. Kada je prvi put stigao u kina 1985. godine, Back to the Future bio je nostalgična posveta 1950ima. Danas on pak utjelovljuje nostalgiju za desetljećem u kojem je nastao.

No nisu svi filmovi zamišljeni kao simpatične pustolovine. 12 Monkeys Terryja Gilliama iz 1996. tragična je priča o Jamesu Coleu (nikad bolji i ranjiviji Bruce Willis), vremenskom putniku poslanom da otkrije uzrok globalne pandemije koja je uništila civilizaciju. Oh, gle, opet mi o koroni! Gilliamov se film spretno i okrutno poigrava našom percepcijom vremena, stvarnosti, ludila, slobodne volje i sudbine. 12 Monkeys možda nije veseo film ali je prokleto dobar. A to je ujedno i odličan opis trilera Se7en, nastalog niti godinu dana prije 12 Monkeys. Prvi igrani film danas nagrađivanog filmaša Davida Finchera napeta je i morbidna priča o detektivima (koje odlično tumače Morgan Freeman i Brad Pitt) koje lov na serijskog ubojicu vodi u mračno, ruzinavo srce suvremene urbane civilizacije.

I na koncu je tu Total Recall iz 1990. nizozemskog redatelja Paula Verhoevena. Kao i njegovi filmovi RoboCop i Starship Troopers, Total Recall demonstrira Verhoevenovu nevjerojatnu spretnost kojom balansira uzbudljivu akciju, urnebesnu satiru, fantastične prizore i groteskno nasilje. Ovakvu tonalnu raznovrsnost više ne viđamo u visokobudžetnim holivudskim filmovima. A jesam li spomenuo da glavnu ulogu ima Arnold Schwarzenneger, jedan od rijetkih ljudi koji su istodobno i stvarna osoba i karikatura samoga sebe.

Samo za sladokusce

Kako se približavamo kraju ovog teksta, vrijeme je da zagrabimo duboko u filmsku povijest i otkrijemo kakve se neobične zanimljivosti tamo kriju. Ove su nam godine organizatori Fantastic Zagreb donijeli tri kultna klasika.

Nastao prije ravno sto godina, Das Kabinet des Dr. Kaligari je horor film snimljen niti dvije godine nakon Prvog svjetskog rata. Robert Wiene režira priču o zloćudnom cirkuskom šarlatanu Kaligariju (Werner Krauss) koji ubija sve koji mu se zamjere šaljući na njih svog zombificiranog slugu Cesarea (Conrad Veidt – koji će desetljećima kasnije glumiti u legendarnoj Casablanci). Sa svojim nepouzdanim naratorom i grotesknim ekspresionističkim setovima, ovaj nijemi film baca sjenu dugu čitavo stoljeće. Vidimo ju u Universalovim hororima iz 1930ih i naziremo u noir krimićima iz sredine prošlog stoljeća. Tim Burton je iz njega pokrao čitavu svoju estetiku a konture doktora Kaligarija izviru i kroz lik čudovišnog Babadooka u istoimenom horor filmu iz 2014. godine.

Ako je crno-bijela noćna mora Das Kabinet des Dr. Kaligari odraz svog vremena, to još više vrijedi za šarenu, satiričnu psihodeliju La Planete Sauvage iz 1973. godine. Ovu animiranu adaptaciju romana Oms en série Stefana Wula – čiji je hrvatski prijevod izdala izdavačka kuća Hangar 7 – potpisuje redatelj René Laloux. Radnja se odvija na planetu čiji su golemi plavi stanovnici nekoć sa sobom donijeli ljude sa Zemlje. Njihovi potomci preživljavaju kao kućni ljubimci i kao štetočine. No, La Planete Sauvage nije toliko o priči, koliko o vizualnom dočaravanju jedne fundamentalno nezemaljske kulture. Laloux i scenarist Roland Topor bombardiraju publiku neobičnim, prekrasnim, jezivim, nadrealnim prizorima. Njihova je svrha demonstrirati koliko apsurdno naša civilizacija izgleda nekomu tko nije odrastao u njoj. La Planete Sauvage nije najbolji znanstvenofantastični film svih vremena ali je svakako jedinstven.

I najbolje za kraj – Rocky Horror Picture Show!

Kultni mjuzikl scenarista, glumca i kompozitora Richarda O’Briena ekraniziran je 1975. Ova anarhična posveta SF filmovima iz sredine prošlog stoljeća ih istodobno slavi i ismijava. Priča prati Brada i Janet (Barry Bostwick – Spin City i Susan Sarandon – Little Women), mladi par koji jedne mračne olujne noći zalutaju u palaču panseksualnog znanstvenika Dr. Frank-N-Furtera (neponovljivi Tim Curry). Uslijede strava i strast dok naši naivni protagonisti otkrivaju nove dimenzije vlastite seksualnosti. Iako je isprva krahirao među publikom i kritičarima, Rocky Horror Picture Show doživio je iznimno pozitivnu reakciju među LGBTQ populacijom zahvaljujući vrlo liberalnom odnosu spram seksualnosti. Ponoćne su projekcije širom SAD-a s vremenom postale rituali u kojima se gledatelji oblače kao njima omiljeni likovi, bacaju komentare tijekom projekcije i pjevaju pjesme iz filma. Tu vrijedi dodati i kako Rocky Horror Picture Show ima nevjerojatno zarazni soundtrack inspiriran pop glazbom 1950ih.

I za kraj…

2020. je vrlo… zanimljiva godina. Kao u kineskoj kletvi: „Dabogda živio u zanimljiva vremena“. Jedna od stvari na koju su se filmofili morali naviknuti jest manjak novih filmova. U mnogim zemljama, kina ostaju zatvorena. Bez njih, velikim se studijima ne isplati puštati nove filmove u distribuciju. Ako potražite podatke o američkoj kino zaradi, otkrit ćete kako u SAD-u uglavnom rade samo drive-in kina u kojima se prikazuju blockbuster klasici kao što su Jurassic Park, Jaws, Ghostbusters, Goonies, Raiders of the Lost Ark i slični.

Naravno, to što ne možemo u kina je apsolutno trivijalni problem u usporedbi s potresima, pandemijom ili galopirajućom gospodarskom krizom. No, ova nas je godina podsjetila na to koliko nam naizgled trivijalne stvari poput kina ili utakmica ili kafića mogu nedostajati kada ih izgubimo. Upravo se zato veselim Fantastic Zagrebu, čija organizacija već u startu planira zdravstvene i higijenske mjere. Možda ćemo se vidjeti na projekciji nekog od ovih filmova. Do tada nosite maske, perite ruke, držite distancu i ponašajte se odgovorno.