Soul: pripremite se za preispitivanje života!

2015. godine pod produkcijom Pixara na čelu s režiserom Peteom Docterom izašao je animirani film Inside Out. Nominiran Oscarom za najbolji originalni scenarij i najbolji animirani film te godine odnio je ovu potonju nagradu i još jednom potvrdio kako Pixarovi filmovi nisu samo zabava za najmlađe. Inside Out je slikovito prikazao ljudske emocije kako funkcioniraju unutar nas i uhvatio se ukoštac s nekim važnim egzistencijalnim pitanjima koja nas svako malo zaokupljaju. Soul, film iz istog studija, s istim režiserom, pet godina kasnije, djeluje kao neslužbeni nastavak Inside Outa.

Kao što sam naslov govori, ovoga puta film se bavi dušom čovjeka (ili životinja!). Bilo to prije dolaska duše u tijelo osobe, odlaska duše nakon smrti osobe ili nekakvim međuprostorom između života i smrti. Koncept je to koji kroz cijeli film nameće i određena filozofska pitanja na koja (vjerojatno) nikada nećemo imati egzaktne odgovore. Koja je naša svrha ovozemaljskog života? Što se događa nakon naše smrti? Ima li svaka osoba sudbinu ili je sudbina iluzija koju si namećemo kako bi sami sebi dali veći smisao? Teška su to i ozbiljna pitanja, ali gledajući Soul nisam se osjećao opterećenim zbog misaone prirode filma već pozitivno potaknut da aktivno promišljam o tim misterijima.

Joe Gardner (Jamie Foxx) simpatični je afroamerikanac u svojim tridesetima koji povremeno predaje glazbenu kulturu u jednoj školi. Uskoro mu stignu vijesti kako će dobiti ugovor za stalno i napokon imati financijsku sigurnost. Joe nije oduševljen tom viješću jer sanja o karijeri jazz glazbenika što njegovoj majci posebno smeta. Majka je oduševljena što će njen Joe napokon imati pravi posao, a nada se kako će na taj način snove u jazz glazbi zauvijek napustiti. Joe uskoro odlazi na probu sastava kojeg predvodi zvučno ime Dorothee Williams (Angela Bassett). Ona se oduševi Joeovim virtuoznim sposobnostima na pijanu i odmah ga angažira za njihovu iduću gažu.

Razdragan i oduševljen Joe odlazi kući i putem doživi nezgodu te se budi u koloni prepunoj čudnih bića koja čekaju u redu za odlazak u nepoznato. Frustriran jer mu je život napokon krenuo u smjeru u kojem je htio, jer je počeo, kako on misli, ispunjavati svoju sudbinu, Joe bježi iz kolone kako bi se vratio natrag svome životu. Ubrzo otkriva cijeli svijet duša koje prolaze različite instrukcije i obuke prije no što se pridruže živom biću na zemlji i počnu formirati ličnost. Joea voditelji u svijetu duša zamijene za instruktora te mu daju da “trenira” dušu s brojem 22 (Tina Fey). 22 je cinična, nepokolebljiva duša koja preko tisuću godina nije dobila propusnicu za Zemlju i stav 22 je da do sada nije vidjela ništa što bi ju potaklo da se posveti životu na zemlji. Alijansa između Joea i 22 poluči neočekivane rezultate jer Joe pod svaku cijenu želi natrag na Zemlju u svoje tijelo, a 22 se pod svaku cijenu ne želi spojiti s nekim u ličnost.

Zaplet o zagrobnom životu, o vantjelesnom iskustvu ili duhu preminule osobe koja kontaktira s najmilijima vidjeli smo na filmu nebrojeno puta. Samo neki od sličnih naslova od kojih Soul posuđuje odnosno iz kojih vuče inspiraciju, a kojih se “na prvu” mogu sjetiti su: It’s a Wonderful Life (1946.), Ghost (1990.), A Christmas Carol (2009.), a siguran sam da ih je još mnogo. Čak je i Coco (2017.), još jedan genijalan Pixarov crtani film, zavirio u misterije zagrobnog života, prenio važnu i hrabru lekciju najmlađima, a glavni lik je također bio glazbeni entuzijast.

Vjerojatno nikome neće biti iznenađenje što je Soul ispunjen prekrasnim jazz skladbama koje čitavo iskustvo gledanja filma diže na još višu razinu. Tvorci filma su utkali originalne skladbe jazz muzičara Jona Batistea kao segmente Joeove svirke što zaista zvuči virtuozno. Trent Reznor i Atticus Ross su zaslužni za pozadinsku glazbu što je pomalo neobično jer je Reznor poznatiji kao glazbenik koji sklada bombastičniju, napetiju glazbu za trilere, horore i akciju. Na Pixarove animacije ne treba previše trošiti riječi jer sve što sam gledao, a pogledao sam većinu toga što su stvorili, zaista je prekrasno ostvareno i bogato animirano.

Pravila igre koje je film smislio povremeno je zahtjevno za popratiti. To je možda jedina mana Soula jer ako sam ja mjestimično bio zbunjen kada i tko pripada kojem području u svijetu duša, tko je zadužen za koji proces ili na koji način netko dospijeva na Zemlju i obrnuto, onda će to mlađima vjerojatno biti još teže za povezati. Još jedno gledanje bilo bi jednako, ako ne i bolje iskustvo od prvog puta. U filmu je još nekoliko manjih zapleta koji uključuju gusara Moonwinda koji putuje područjem izgubljenih duša, mačku Mr Mittens koja nezgodom dobije dušu koja joj ne pripada, te Joeovu učenicu Connie koja muku muči s pretakanjem svog talenta u vidljiv rezultat. Priča je zaista maksimalno ispunjena, a nijedan njen segment nije nezanimljiv. U vremenu kada nam se čini kako smo okruženi lošim vijestima, bolestima i prirodnim katastrofama, Soul dolazi kao inspirativna i pozitivna priča i jedan od najboljih filmova 2020. godine.