Pozdravi s čudnih novih svjetova #2.10: Na rubu

I naposljetku to se dogodilo. Prigodno s eksperimentalnom tematikom, druga sezona serije Star Trek: Strange New Worlds završila je… cliffhangerom. Problem je da je radnja finalne epizode – Hegemony forsirana, simplificirana, a i pomalo zbunjujuća. Jednostavno nema onog emotivnog naboja koji je fanove Star Treka držao na rubu fotelje, a potom u neizvjesnosti čitavo ljeto dok se čekalo na nastavak jedne od najboljih Trek epizoda ikad – TNG klasik „The Best of Both Worlds.“ Što je šteta, jer moglo je i bolje. Puno bolje.

Prijetnja zvana Gorn

Kad se u prvoj sezoni u „Memento Mori“ i „All Those Who Wander“ pojavio Gorn postalo je jasno da je „Strange New Worlds“ našao svog glavnog antagonista. Ovaj kultni alien iz prapočetaka Treka –  TOS „Arena“ – unio je u SNW dašak horora. A nakon što je jedan od glavnih likova, Aenar Hemmer, pao kao žrtva Gorna postalo je očito da su oni na putu da postanu jedan od najopasnijih neprijatelja Federacije. Zato me začudilo da je nakon kratkog spomena Gorn Hegemonije na samom početku druge sezone, ova reptiloidna vrsta potpuno nestala iz radnje. Do finala, kada se Gorn vratio u grandioznom stilu.

I to u zaista fenomenalnoj sceni. Jer idilu rutinskog posjeta kapetanice Marie Batel i USS Cayuge, planetu Parnassus Beta, prekinuo je upravo dolazak Gorn krstarice. Ovo je ujedno i trenutak u kojem počinju problemi za „Hegemony.“ Kolonija na Parnassus Beti nije u sastavu Federacije, tako da Zvjezdana flota koja pokušava izbjeći otvoreni sukob s Hegemonijom, ima samo limitirane opcije kako da spasi kapetanicu Batel i njenu posadu. U forsiranom razvoju radnje, „spasilac“ je nitko drugi nego kapetan Pike. Ako i prihvatimo trop u kojem je Enterprise uvijek najbliži brod bilo kakvom kriznom žarištu u sektoru, ostaje problem slanja časnika emocionalno povezanog s časnikom kojeg treba spasiti.

Forsirano spašavanje

Iako je ovo forsirani zaplet, vizualije su na razini. A i sama taktika izbjegavanja otvorenog rata je zanimljiva. Pike i away team sakrili su šatl u ostacima Cayuge te se spustili na planet. Tamo su otkrili da je kapetanica Batel preživjela, ali i da su Gorn podigli uređaj kojim je onemogućena teleportacija na planet ili s planeta. Da se spasi preživjele potrebno je uništiti instalaciju. A da to naprave, ostatak posade na Enterpriseu planira deorbitirati ostatke tanjura Cayuge. Jednostavno zar ne?

Pa ne baš, kapetanicu Batel je u njenoj misiji pratila sestra Chapel, koja se vratila na Cayugu baš u trenu kad je došlo do napada Gorna. Problem je da od samog početka znamo da je Chapel živa, budući da je jedan od TOS likova. Dodatni problem je da scenaristi odlučuju na Cayugu poslati baš Spocka, jer tko drugi da spasi Christine od Gorna nego njen bivši? Vidite i sami kamo idem. Nakon niza epizoda u kojima smo imali dobru ili solidnu radnju, odjednom sve postaje nepotrebno forsirano i umjetno. I naravno, Spock spašava svoju voljenu, i eliminira zločestog Gorna, taman prije nego Cayuga postane projektil koji udari u planet.

Poznato lice

Dok je većina radnje nepotrebno simplificirana i forsirana, neke stvari se treba i pohvaliti. Vizualije sam spomenuo, ali najbolji dio epizode je i najneočekivaniji. A to je prva pojava ikone – nikog drugog doli poznatog Enterpriseovog inženjera s izraženim škotskim naglaskom. Jer osim kapetanice Batel, i nesretnih kolonista na planetu je zaglavio i poručnik Montgomery Scott (Martin Quinn)! Scott je bio u šatlu čiji pad je prethodio dolasku Gorn krstarice.

Scott je također ponudio i interesantno objašnjenje za dolazak Gorna na planet – posebno jaku sunčevu baklju neposredno pred napad. Ovaj zanimljiv detalj, nadam se, postati će bitan dio rasvjetljavanja Gorn misterija u narednoj sezoni. Ne čudi da se upravo Scott pridružuje Pikeu i Batel u pokušaju da spase preživjele članove posade i koloniste.

(Pre)Dugo čekanje

Odvažni plan prekida rušenje Cayuge, što omogućuje Enterpriseu da teleportira preživjele. Ali ne prije nego što Pike otkrije da je Batel ugrizao Gorn te da je njegova djevojka u opasnosti da podijeli Hemmerovu sudbinu. No, nakon povratka na Enterprise to postaje najmanji problem. Jer dio posade završio je na Gorn krstarici. Koja je nakon dolaska pojačanja otvorila paljbu na Enterprise. Da stvar bude gora, Federacija i dalje želi izbjeći rat te naređuje Pikeu da povuče brod. I dok (previše?) zbunjeni kapetan pokušava donijeti odluku stiže i cliffhanger.

Cliffhanger je problematičan iz više razloga. Za početak, znamo da će i Pike, i ostatak posade Enterprisea preživjeti. Gubitak Batel je moguć, ali unatoč odličnoj kemiji s Pikeom, jednostavno smo je vidjeli prekratko da ovo ima neki veći emocionalni utisak na gledatelje. A tu je i slon u sobi. A to je nepredviđeni štrajk scenarista i glumaca u Hollywoodu, koji bi iščekivanje sezone mogao pretvoriti u iščekivanje Godota. Jer iako je treća sezona odobrena, nastavak ove drame mogli bi vidjeti najranije 2025, ako ne i kasnije.

Što me vraća na početak. Dok je prije nekoliko dekada „Best of the Both World“ cliffhanger držao Trekkije u napetosti cijelo ljeto, sumnjam da će ovaj „To be Continued“ imati sličan učinak. Ne bi me čudilo da do premijere nastavka i zaboravimo što smo uopće gledali. Šteta, jer ova zaista dobra sezona a i cijela posada SNW Enterprisea, zaslužila je bolje od zbrzanog i loše odrađenog finala.

Zvjezdana prašina:

• Kolonija Parnassus Beta zamišljena je kao rekreacija Americane. Ovo je omogućilo kreativnom timu da se iskoriste već postojeći setovi u Paramount studiju, i da se uštedi novac. Također estetika srednjeg Zapada podsjeća na TOS setove. Problem je da je ovaj dizajn neiventivan i razočaravajuć i amero-centričan. Zašto ne napraviti, ako se već želi cosplayjati, naselje iz Ming dinastije, ili samurajskog Japana?
• Pomalo sam zbunjen odnosom Federacije i Zvjezdane flote prema Gornu. Pomislili bi da će nakon otkrića o tragičnoj sudbini USS Cayuge, Flota intervenirati i poslati eskadron. Jer Gorn je izvršio direktni napad na njihov brod. Ali čak i tad, Zvjezdana flota odlučuje da se drži po strani.
• Još čudnije je da kapetan Pike i dalje misli da se sa Gornom može pregovarati. I to dok su zidovi oko njega obojani krvlju kolonista i članova posade Cayuge.
• Chapel je preživjela napad na Cayugu. Ali potpuno je čudno i zbunjujuće, a možda i uvredljivo da nitko na Enterpriseu nije pomislio da bi moglo biti još preživjelih. Čak i Christine, medicinska sestra (!), nije stala da provjeri može li još nekoga spasiti.
• Epizoda je nažalost prepuna površno napisanih i odrađenih scena. To je i slučaj s linijom razgraničenja, koju je Gorn poslao Zvjezdanoj floti. Crta prelazi između planeta i ostatka sustava. Da su se bar scenaristi sjetili da planet orbitira oko sunca, te da će u nekom trenutku izaći iz Gorn prostora.
• A tu je i jedan od najslabijih aspekata sezone. A to je da je kapetan Pike, cijelu sezonu neodlučan, nesposoban donijeti odluku kakvu bi trebao donijeti časnik Zvjezdane flote. Anson Mount je odličan glumac, ali brine me da bi Pike nakon odlične karakterizacije u prvoj sezoni mogao postati meme materijal, plošni lik, kuhar i šaljivac, a to bi bilo zaista šteta.
• I to je čini se kraj. Pomalo razočaravajuće finale zaista dobre sezone, koje definitivno pokazuje potencijal Gorna kao „big bada“. Istovremeno, površni pristup radnji i likovima pali žuti alarm što se tiče razriješenja ovog cliffhangera. U svakom slučaju, za nastavak ćemo se načekati, a do tog trenutka zahvaljujemo se svim čitateljima što ste iz tjedna u tjedan pratili osvrt na avanture Enterprisea i njegove posade u čudnim novim svjetovima. LLAP!