The Umbrella Academy: u borbi protiv ludog svijeta, vanjskog i unutarnjeg

Iako zabavna i na trenutke duboko humana, Netflixova serija The Umbrella Academy nikada nije toliko cool koliko bi željela biti.

Premisa: krajem Hladnog rata, žene širom svijeta u bizarnim okolnostima rode djecu obdarenu nadljudskim moćima. Ekscentrični bogataš Sir Reginald Hargreeves (Colm Feore – Chronicles of Riddick) posvoji sedmero njih kako bi ih istrenirao u super junake koji će spasiti svijet. Umjesto toga, njegova strogost i hladnoća ih oblikuju u emocionalno okljaštene ljude koji ne mogu pomoći niti sami sebi, a kamoli ikom drugom.

Klaus (Robert Sheehan – Misfits) je ovisnik i hedonist. Luther (Tom Hopper – Black Sails) je posljednje četiri godine proveo sam na Mjesecu. Vanya (Ellen Page – Inception) je duboko nesigurna violinistica. Diego (David Castañeda – Sicario: Day of the Soldado) je ogorčeni ulični osvetnik. Alison (Emmy Raver-Lampman) očajnički želi spasiti odnos sa svojom kćerkom. Nakon godina razdvojenosti, sve njih će pod istim krovom okupiti smrt njihovog oca.

A onda se pojavi Broj Pet (Aidan Gallagher), njihov davno nestali brat, koji tvrdi kako će za tjedan dana Zemlja biti uništena.

Već iz ovog sažetka bi vam trebalo biti jasno koliko su autori serije Steve Blackman (Fargo, Legion) i Jeremy Slater (Death Note) imali težak zadatak. The Umbrella Academy nam već u startu predstavlja osam bizarnih likova. A tu ne računam robote, majmune i vremenske putnike! I dok nam serija pokušava objasniti tko su pobogu svi ovi ljudi, priča o smaku svijeta biva proslijeđena na sporedni kolosijek.

I znate što? To mi je u redu.

Nagledao sam se i previše superherojskih filmova u kojima sudbina svijeta visi o niti. Za razliku od toga, priča o disfunkcionalnoj obitelji super junaka je ipak nešto drugačije. The Umbrella Academy se inače bazirana na istoimenom stripu iz 2007. kojeg je ilustrirao Gabriel Bá prema priči Gerarda Waya, bivšeg pjevača grupe My Chemical Romance. Strip verzija pritom izgleda kao da su Tim Burton ili ilustrator Edward Gorey radili X-Men stripove.

Kroz crni humor i super junake, The Umbrella Academy nam priča gorku ali humanu priču o lošim roditeljima i cijeni koju plaćaju njihova djeca. Sir Reginald Hargreeves bio je loš mentor i još gori otac. Tko normalan šalje klince- čak i ako imaju super moći- da zaustavljaju pljačke banaka? Obitelj Hargreeves odrasta u ljude koji se, svako na svoj način, nose sa svojim traumama. Pa je tako Luther do samog kraja bio vjeran ocu u nadi kako će time pridobiti njegovu ljubav. Klaus je pak činio sve što je mogao da ga razočara. Naravno, Luther i Klaus se zbog toga međusobno preziru. I tu je najveća snaga ove serije: istraživanje zamršene mreže ljubavi i mržnje unutar jedne obitelji.

Dok trapavo i komično pokušavaju spriječiti smak svijeta, članovi The Umbrella Academy uviđaju da, koliko god ih njihova braća i sestre podsjećaju na užasno djetinjstvo, oni su ujedno i jedini ljudi na svijetu koji ih istinski razumiju. Kako bi spasila svijet, obitelj Hargreeves mora prvo spasiti samu sebe.

To je odličan temelj za priču no Blackman i Slater kao da ni sami ne vjeruju u to. The Umbrella Academy je serija koja se cijelo vrijeme grči ispasti cool. Vidljivo je to iz vizualnog stila kojeg kopiraju iz humornih drama Wesa Andersona (Grand Budapest Hotel). Vidljivo je to i u crnom humoru koji nikada nije baš toliko smiješan. To je možda najočitije u prvoloptaškom izboru muzičkih hitova kojima nam se – ponekad doslovce – objašnjava ono što i sami vidimo. Sir Reginald je umro nakon trideset godina terora? Pustimo pjesmu I Think We’re Alone Now. Jer, vidite, njegova su posvojena djeca sad konačno sama i bez nadzora. Dvoje likova plešu po noći? Nek zasvira Dancing in the Moonlight. Jer noć i ples i tako to.

Ironično je da su mi ujedno baš te dvije scene možda najbolje u sezoni jer, bar na trenutak, The Umbrella Academy prekida naizgled beskonačno uspostavljanje likova i svijeta u kojem žive kako bi došla do daha. Što je šteta, jer su likovi sami po sebi dovoljno zanimljivi da bih bio savršeno sretan čak i da samo gledamo njihovu banalnu svakodnevnicu.

A onda su tu Hazel (Cameron Britton – Manhunter) i Cha-Cha (Mary J. Blige!), profesionalni ubojice koji putuju kroz vrijeme i kompenziraju manjak sposobnosti viškom nasilja. Oba lika i njihova priča su zabavni, ali oni jedva da imaju veze s glavnom radnjom. Ostaje dojam kao da je čitava ova podradnja ubačena kako bi se ispunilo deset epizoda sezone. Čak i s tim, The Umbrella Academy resetira čitavu jednu epizodu nakon čega u sljedećoj epizodi efektivno gledamo reprizu istih događaja.

The Umbrella Academy dijeli vrline i mane sa sličnim Netflixovim žanrovskim serijama. Slično pustolovinama Marvelovih superjunaka ili cyberpunk SF seriji Altered Carbon, The Umbrella Academy se odlikuje odličnom produkcijom ali i podređenošću sadržaja stilu. Zbog toga, prije ili kasnije, emocije u seriji počinju odjekivati pomalo šuplje.

The Umbrella Academy je zabavna superherojska serija koju sam s guštom odgledao u jednom danu. No, serija je ujedno sama sebi najveći neprijatelj. Na kraju dana, autor priče ili vjeruje u nju ili ne. Autori The Umbrella Academy osjećali su potrebu gurnuti svaku scenu što dalje – stilom, humorom, nasiljem, dramom, čime god. No, time su samo ostavili dojam kako nisu sigurni zanima li ikoga njihova priča. A to je zbilja šteta jer, po meni, obitelj Hargreeves nudi i više nego dovoljno materijala za svu dramu, uzbuđenja i humor koje će The Umbrella Academy ikada trebati.

Upravo zbog toga nadam se i unaprijed veselim drugoj sezoni serije.