Home / Recenzije / Film / Black Panther – borba za budućnost Wakande

Black Panther – borba za budućnost Wakande

Da nije morao biti solidni superherojski film, Black Panther redatelja Ryana Cooglera (sportska drama Creed) bio bi odlična znanstvenofantastična drama. Možda je to stvar ukusa a možda je to zasićenost superherojskim žanrom, no vjerujem kako bi ovaj film bio bolji da nije morao ispuniti Marvelovu kvotu automobilskih potjera i CGI šaketanja nego da se, umjesto toga, mogao koncentrirati na svoju prilično solidnu radnju.

Black Panther je priča o T’Challi (Chadwick Boseman), princu fiktivne afričke kraljevine Wakande koji se nađe na prijestolju nakon što njegov otac, kralj T’Chaka (John Kani), pogine u terorističkom napadu na Ujedinjene narode. T’Challa je mudar, staložen i plemenit heroj što, ovako napisano, zvuči dosadnjikavo no u filmu zapravo funkcionira iznenađujuće dobro. To je ponajviše zahvaljujući Bosemanovoj karizmi koji nam uspijeva prodati stereotip Dobrog Vladara kakav postoji valjda još samo u narodnim pričama i totalitarnim kultovima ličnosti. T’Challa je uz to pomalo i James Bond pa tako putuje svijetom po egzotičnim lokacijama okružen ljepoticama poput špijunke Nakie (Lupita Nyong’o – Star Wars – The Force Awakens). Također slično Bondu, T’Challa ima svog Q-a koji mu projektira futurističku super opremu – svoju sestru princezu Shuri (Letitia Wright koju smo vidjeli u petoj sezoni serije Black Mirror).

Black Panther

I dok su pustolovine T’Challe standardna superherojska akcija, ono što me uistinu privuklo Black Pantheru je Wakanda. Politika ove države je praktički u samom središtu radnje filma. T’Challina je kraljevina bogata vibranijumom, fiktivnim metalom za koje su nam drugi Marvelovi filmovi objasnili da je nešto najbolje i najvrednije ikad. Promatrajući tužnu sudbinu drugih afričkih kraljevina u kontaktu s europskim kolonijalnim velesilama, T’Challini su preci odlučili sakriti svoje bogatstvo od svijeta strahujući kako će svjetske sile, otkriju li istinu o vibranijumu i Wakandi, započeti rat koji jedna malena afrička država nikako ne bi mogla dobiti.

Iako je vibranijum omogućio ovoj državi pristup naprednoj tehnologiji, nakon stoljeća izolacije je moderna Wakanda mješavina primitivnih plemenskih tradicija i futurističke tehnologije. Gledajući Black Panther, nisam se mogao ne zapitati kako li izgleda svakodnevnica njezinih stanovnika. Čime se bave? Za što se obrazuju? Koliko su svjesni zbivanja u svijetu oko njih? Nažalost, ovo nije SF drama koju bih rado pogledao pa sam tako, umjesto odgovora na ova pitanja, dobio već rutinsku akciju Marvelovih superherojskih filmova.

Black Panther

Glavni je negativac filma Erik Stevens (Michael B. Jordan koji je glumio naslovnu ulogu u Cooglerovom Creedu). Erik je bivši američki vojni specijalac koji je na svojoj koži iskusio rasizam, odrastavši u bijedi i siromaštvu američkog velegrada. Iako je karizmatičan i visokoobrazovan, Erik je radikaliziran nasiljem i nepravdama koje je proživio. On se okreće ratu te postaje hladnokrvni ubojica s nadimkom Killmonger. Njegovi su planovi za Wakandu motivirani pravedničkim bijesom prema državi koja se, po njemu, ponijela kukavički kada se sakrila od svijeta umjesto da pomogne potlačenima švercajući im svoje napredno oružje.

Usprkos svim svojim laserima, kompjuterima i lebdećim vlakovima, Wakanda je kraljevina u kojoj je, čini se, jedini legitimni način smjene postojećeg vladara dvoboj na život ili smrt. Ne da su drugi politički sistemi idealni no, Killmonger demonstrira koliko je točno ovaj mehanizam prijenosa vlasti blesav kada efektivno izvrši državni udar i preuzme vlast. Time on dovodi kraljevini vjerne ratnike kao što su Ayo (Florence Kasumba) i W’Kabi (Daniel Kaluuya iz Oskarom nagrađenog hororca Get Out) u neugodnu poziciju biranja između svoje savjesti i svoje dužnosti. Pa vi onda slijedite glupe tradicije.

Black Panther

Sukob T’Challe i Killmongera je sukob koji nadrasta okoštali i bradati superherojski klišej borbe dobra i zla i umjesto toga nas uvodi u borbu oko budućnosti čitavog jednog naroda. Njih dvojica predstavljaju suprotstavljene ideologije: tradiciju ili modernost, izolacionizam ili otvoreno društvo, umjerenost ili radikalizam. Uvjerenja im se pritom temelje na osobnim strahovima, gubicima i bijesu zbog čega je njihov završni obračun upečatljiv i dramatičan na način koji se ne može postići kroz puke specijalne efekte. Killmonger jest negativac, no njegova kritika Wakande i svijeta u kojem živi je na mjestu. Black Panther je možda prvi superherojski film koji sam pogledao u kojem sam kraj doživio ne kao trijumf heroja, već kao tragediju negativca koji to možda nije morao postati.

Lik Black Panthera jedan je od prvih crnih super junaka u stripovima a osmislili su ga Stan Lee i Jack Kirby sredinom 1966. – niti pola godine prije formiranja Crnih pantera u Americi. Međutim, ova ekranizacija nije prvi superherojski film sa crnim junakom. Michael Jai White – čiju blaxploitation parodiju Black Dynamite iz 2009. preporučam svima – je još 1997. tumačio glavnog junaka neuspjele ekranizacije stripa Spawn autora Todda McFarlanea. Godinu dana kasnije Wesley Snipes je odglumio lovca na vampire iz Marvelovih stripova u filmu Blade – tako lošem a opet, tako dobrom. Blade je urodio s dva nastavka od kojih je prvi 2002. godine potpisao tada još slabo poznati Guillermo del Toro.

Black Panther me pomalo podsjetio na prethodni Marvelov film Thor: Ragnarok. Dok su u Thoru aluzije na kolonijalna osvajanja drugih i drugačijih bila suptilnija nego ovdje, kroz oba se filma provlači motiv razočaranih sinova suočenih s mračnom ostavštinom voljenih očeva… Što je, kada malo bolje razmislim, motiv koji se javlja i u Guardians of the Galaxy Vol. 2 Jamesa Gunna.

U slučaju da to nije bilo jasno iz prethodnih odlomaka, Black Panther mi se svidio. Isprva sam nakon gledanja bio dojma kako sam pogledao još jedan tipični Marvelov superherojski film: solidan i zabavan ali ništa više od toga. No, na svoje sam iznenađenje i zadovoljstvo otkrio kako, što više razmišljam o superherojskom vladaru Wakande, to više uočavam zanimljive elemente i motive u njegovoj priči. Iako se veselim i nastavku Deadpoola i nadolazećem Avengers: Infinity War, čini mi se kako sam pronašao svog ovogodišnjeg superherojskog favorita.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Check Also

Predator: Lov je deevoluirao

Od originalnog McTiernanovog Predatora sa Schwarzeneggerom u naponu snage prošlo je više od 30 godina. …

Zaputite se na putovanje kroz vrijeme s genijalnom serijom 12 Majmuna

Jednom ili dvaput u dekadi, u moru raznih TV ostvarenja pojavi se serija koja je …

Web Statistics