Recenzija filma – Vitez Tame: Povratak

Nolanova transformacija Batmana u Viteza tame, što podrazumijeva preobrazbu strip (pulp) junaka u ‘nešto’ realno i ozbiljno, u konačnici je osrednji filmski poduhvat. Treći film, i nisam siguran da je završni jer Vitez Tame: Povratak ostavlja dovoljno prostora za nastavak franšize, konfuzan je i pretenciozan pokušaj spektakularne završnice i stvaranja ‘filma za pamćenje’.

Sva tri filma imaju sjajnih dijelova, ali kao cjelina pate od nelogičnih rupa, pretjeranog simbolizma, forsirane ozbiljnosti, loših dijaloga i, rekao bih, nedostatka mašte. Najbolji dio je svakako prva polovica prvog filma (Batman početak), drugi film, Vitez tame je najkonzistentniji, a treći, Vitez tame: Povratak je predugačak, pretjeran i nekoherentan zaključak priče o maskiranom šišmiš-heroju.

Moj je problem s Nolanom sljedeći – jednostavno nije me uvjerio da može snimiti ozbiljan film,  da ne kažem dramu s velikim i teškim pitanjima o pulp junaku, a da mu svaki element bude na mjestu što bi rezultiralo remek-djelom. Koliko god se trudio sve utemeljiti na stvarnosti, čim Bruce navuče kostim s plaštom, masku sa šiljatim ušima i postane Batman, pulp je stupio na scenu i nakon toga sav kredibilitet realnosti nepovratno se gubi. Kada se tome doda još i povremeni strip tretman akcije, situacije, znanosti i nekih likova, odjednom ozbiljno postaje groteskno i neuvjerljivo, a film gubi temelje na kojima se izdiže.

Moguće je da bi filmovi bili puno bolji da se Nolan usudio ogoliti priču do kraja, ali onda to ne bi bio Batman (jer morao bi biti lišen pulp ikonografije), pa bi to bile priče o neimonovanom junaku koji se bori protiv kriminala – možda bi to bili bolji filmovi, ali ne bi zarađivali.

Vitez tame: Povratak solidno je režiran, nije odličan, daleko od toga da je revolucionran ili fenomenalan kako ga se krsti uzduž i poprijeko po medijima. Zaslužuje nekakvu trojku i to samo zahvaljujući IMAX doživljaju. Film sadrži nekoliko pristojnih akcijskih scena, iskre neke posebne karizme i na trenutke je emotivan bez nepotrebne patetike što meni kao ozbiljnom ljubitelju Batmana, ali ne i fantaiku, godi. No, VTP je isuviše hladan film i ono što najviše smeta, u potpunosti lišen humora. Kao da braća Nolan u životu nisu ispričali (ili čuli) vic. Takva realnost ne postoji. Takav Batman je za mene neuvjerljiv.

Fabula je nepotrebno zakomplicirana, i evocira ono što je začeto u prvom filmu. Pretpostavljam, da bi se postigla bolja kohezija sva tri filma. Nažalost, prilično neuvjerljivo i s nepotrebnim obratima. Rezultat su konfuzni negativci lišeni iskrene katarze.

Iako tretman ‘likova iz arsenala’ Batmana jest zanimljiv, uglavnom više kradu scenski prostor nego što nadograđuju priču i prilično su jednodimenzionalni. Film pati i od nepotrebnih parafraza i zaista neinteligentnog tretmana što ćete morati otkriti sami jer bi vam već u sljedećoj rečenici morao istovariti tonu spojlera.