Recenzija filma Interstellar – pretenciozno šupalj epski promašaj

 

20112014_interstellar_rec

Da, nije dobar. Najnovije filmsko čedo braće Nolan je klinički besprijekorno i veličanstveno šuplje filmsko djelo, a na momente dosadno i nelogično. Istina, nisam neki zagriženi fan Nolana, ali ne smatram ga ni potpunim promašajem kao što mislim da to jest Bay. Nolan iza sebe ima barem nekoliko svijetlih točaka. Ukratko o Nolanovim filmovima:

Memento je bio zanimljiv, prvenstveno zbog montaže koja je režiseru omogućila da vješto prikrije ne pretjerano posebnu radnju. Legitimno. Insomnia – gledljivo. Potom je došao Batman. Prva polovica filma Batman: Početak je izvrsna. Pravo malo remek-djelo. No do kraja filma moje je entuzijazam splasnuo, ali nisam bio nezadovoljan. Nolan potom režira Prestiž koji je zahvaljujući solidnom predlošku (istoimenom romanu Christophera Priesta) odradio korektno. Pokazao je redateljsku vještinu, premda ne i neki raskošni talent. Uslijedio je Vitez tame. Razvikan, taj film nije dao ništa novo u odnosu na prethodni, ali me nije niti razočarao. Ono što u filmu vrijedi uzeto je iz stripova Millera i Moorea i to mu daje prolaznu konzistentnost. U sjeni Ledgerove smrti, uloga Jokera je proglašavana spektakularnom premda to nije. Nicholson je karakterni Joker. Potom u kina stiže Inception, film zanimljive ideje i konačno Vitez tame: Povratak koji je katastrofa. Nekoherentan i neprecizan film (o čemu je?) s nabacanim dijalozima u djetinjastom poigravanju s likovima (Catwoman). Neuvjerljiv negativac, neuvjerljiv pozitivac, banalna priča i vrhunac loše konceptualizacije. Fabularno je toliko nisko da bi ga se moglo prikazivati kao nijemi uradak na nekom opskurnom festivalu eksperimentalnog filma.

Osvrnuo sam se na Nolanov opus jer se njegove mane kao i vrline mogu precizno iščitati i bez puno razmišljanja detektirati u Interstellaru za koji ima samo dvije riječi: epski promašaj. Netko će reći, možda je promašaj, ali je film epski, na što mogu odgovoriti samo: može biti epski koliko hoće, ali i dalje je promašaj.

Idemo po redu.

Braća Nolan očigledno vole znanstvenu fantastiku, vole žanr, vole Kubricka, vole Clarkea, vole znanstveno utemeljenu priču čvrsto ukorijenjenu u realnost (transformacija Batmana je najočiglednija), i iznad svega vole vizualnu naraciju, ali voljeti nešto ne podrazumijeva i znati nešto dobro raditi.

Christopher Nolan zna postaviti kadar, ima uvjerljivu kameru i vrhunsku scenu, ali to se od A liste režisera i očekuje. Ilustracije radi, od Epizode I do Zaborava, od Elizija do Godzile, od Tora do Čuvara galaksije – prekaljenih redatelja i onih zelenih – svi imaju iznimne kadrove, svaki barem dvije-tri epske scene. Svi oni imaju vojsku izvrsnih i zanatski potkovanih snimatelja, fotografa i umjetnika s kojima rade. Reći da je film zanatski dobar isto je kao i reći da je kino dobro jer ima platno i projektor. To se naprosto pod-ra-zu-mi-je-va! “Zanatski dobro” jedva da ulazi u jednadžbu vrijednosti recepcije djela. Dakle, Interstellar ima nekoliko epskih kadrova i vrhunskih scena. Pa što, ima ih i Prometej.

Christopher Nolan ne zna ispričati filmsku priču. Interstellar djeluje nabacano kao da su ideje direktno s papira uglavljene u film, grubi koncepti bez dramaturške ovisnosti i međudjelovanja.

Svijet Interstellara je bliska budućnost u kojem je vlast slaba, nema vojske, tehnologija je zaostala i vlada nestašica hrane, a povijest se iskrivljuje. No, Nolan se ne trudi propitati konzekvence već samo niže postulate i stvara logičke rupe. Hrane baš nema, ali likovi nisu gladni, automobili se voze, ima struje, ali nema nasilja i ne zna se tko proizvodi odjeću, knjige za škole, toalet-papir. Prikazani Srednji (farmerski) zapad Amerike se ne razlikuje puno od onoga kako sada izgleda. NASA radi u tajnosti samo zato što ljudi ne žele da se novac troši na istraživanje svemira (koji ljudi, ko ih pita?). Ta ista NASA je otkrila crvotočinu kod Saturna (čime?) i organizira misije koje su besmislene. Sve djeluje kao jedna velika obmana (što bi bilo bolje za radnju, ali nažalost nije). Braća Nolan briju na koncepte pa uvode znanstvene spoznaje na najlošiji mogući način – pseudopedagoški. Stručnjaci jedni drugima objašnjavaju osnovne koncepte koje bi ionako trebali znati. Glavni lik nije imao vremena kćeri pojasniti Teoriju relativnosti, ali je zato njemu jedan od sudionika misije pojašnjavao protok vremena u blizini snažnog gravitacijskog izvora. Istina, Nolan je angažirao fizičara Kipa Thornea da svaki segment filma bude znanstveno utemeljen (ali treba naglasiti – kada to ne smeta ‘radnji’ filma). Nažalost, Nolanu to služi samo da bi te koncepte propovjednički bacio pred gledatelja. Obrazovanoj i inteligentnoj publici je to smiješno i bedasto, onoj neukoj svejedno. Oni se i tako klibere na pojam crne rupe i čude se što nije u obliku trokuta.

Cjelokupnost znanstvenih premisa jedva da je u službi fabule, a i tada ostaje na razini skice. U datom trenutku pogiba član ekspedicije koji je dva metra od ulaska u brod, ali biva spašen član kojeg robot skuplja pedeset metara dalje. Tim istim likovima zbog blizine crne rupe protiče tek nešto manje od sata, dok drugima prolaze više od dva desetljeća. Što Nolan radi? Ništa zapravo, osim što onaj kojemu su prošla desetljeća kaže koliko mu je vremena prošlo, malo je sijed i nosi kućni ogrtač. Već u sljedećoj sceni kao da se ništa nije dogodilo, nema emotivnog doživljaja niti reakcije, nema zapravo ničega.

Interstellar je od početka do kraja kontinuirano otvaranje vrata bez ikakvih reperkusija po likove. Premda postoje odnosi – prvenstveno očeva i kćeri – ti se odnosi tek rudimentarno promjene. Taman dovoljno za kratki film. Jedino što Nolanu priznajem je vrlina da izvuče iz glumaca maksimum. Doista uspješno iz njih izvlači glumačku esenciju. Problem je što u pozadini nema karakter. Svaki lik, izuzev dva sporedna reagira gotovo isto, mehanički čisto i bez duše.

Nažalost i sam temelj za film je na razini lošeg pulpa i prilično neuvjerljiv. Zemlji otkucavaju posljednji sati (čovjekovom krivicom), pa se pokušava proći kroz crvotočinu da se pronađe spas za čovječanstvo (pogodni planet). Zašto se ti resursi ne iskoriste za proizvodnju hrane, zašto su inženjeri u nemilosti i zašto bi pobogu škole učile djecu da je slijetanje na Mjesec bila obmana? Besmisleno. Ako je već kao veliki štovatelj Kubricka htio snimiti film o čovjekovoj težnji (sudbini) među zvijezdama, čemu taj apokaliptični ton? Nolan slovi kao jedan od rijetkih režisera sposobnih prenijeti vrhunski intelektualizam na film. Sori, ali Interstellar je samo vrhunski holivudski debilizam nastao u želji da se stvori nešto grandiozno.

Nolan očigledno nije shvatio jednu stvar. Epski roman, epski film se ne stvara. On to postaje. Nadam se da će shvatiti lekciju jer polako gubim nadu da će netko (a vjerovao sam da Nolan to može) u skorije vrijeme snimiti, kako je to Kubrick rekao predlažući Clarkeu: “… da snimimo poslovično dobar sf film.”

Check Also

Synchronic: prijateljstvo, povijest i putovanje kroz vrijeme

Između potresa i pandemije, teško nam je svima ne osjećati tjeskobu i strah. No, čak …

Zapisi iz Prostranstva 5.0 #8: Preslagivanje

Epizoda Winnipesaukee, je još jednom pokazala da tvorci Prostranstva („The Expanse“) znaju kako pripremiti gledatelje …

Web Statistics