Recenzija filma Hobit: Neočekivano putovanje

1812_Hobit_rec_post

Hobit: Neočekivano putovanje naprosto nije dobar film.

Kao prvo, servirano neočekivano putovanje ne čini zaokruženu cjelinu, već trećinu. Zato je, već u samo gruboj usporedbi, Prstenova družina bolje filmsko ostvarenje – zatvoren je jedan ciklus. To ne čudi kada je osnova roman, dok Neočekivano putovanje čini tek prvih šest poglavlja Tolkienova Hobita, očigledno odabranih bez nekog posebnog smisla, osim onog matematičkog. Hobit se sastoji od devetnaest poglavlja pa je šest okvirna trećina. To znači da ćemo Hobita moći ocijeniti tek kada Neočekivano putovanje pogledamo u paketu s The Desolation of Smaug i There and Back Again.

Drugo, Neočekivano putovanje nije ekranizacija Hobita već začetak trilogije koja služi tek kao prethodnica Gospodaru prstenova. Istina, iz Tolkienova Hobita će se uzeti sve, svaka riječ i svaka interpunkcija (osim možda broja stranice) da bi se knjigu za mlade od tristotinjak stranica razvuklo u trilogiju, pa možda nisam precizan kada kažem da ‘nije ekranizacija’. Možda bih trebao reći da jednostavno nije ‘dobra’ ekranizacija. Naime, Jackson i ekipa su odlučili puno toga pozadinskog izvlačiti na površinu, onoga što je Tolkien tek usputno spomenuo. Time bacaju kuke kojima se hvataju za Gospodara, ali pritom guše Bilbovu priču i srce Tolkienova romana. Od osobne avanture proizvodi se djelo epskih razmjera (i minutaže) gdje mu nije mjesto. Podbacio je film i u nekim sitnim detaljima. Humor je prilično tupav i na trenutke na nivou lošeg Cartoon Networka, očigledno osmišljen da podilazi publici. Nešto čega nije bilo u Gospodarima.

Peter Jackson je imao želju snimiti Hobita još 1995. godine, ali zbog niza pravnih i vlasničkih zavrzlama to nije bilo izvedivo. U međuvremenu je filmski Gospodar prstenova ostavio svoj pečat na Tolkienov svijet i njegove ljubitelje, postao još unosniji biznis i, čini se, uskratio mogućnost da Hobit bude jedan film. Ubrzo je od dvodijelnog prerastao u trilogiju, a pronicljivijem korisniku postalo jasno što to znači. U Hobita će se gurati, umetati i u prvi plan trpati što više poveznica s Gospodarom.

Prenapuhano povezivanje se osjeti već u Neočekivanom putovanju. Čak i najnesmotrenijem gledatelju bi trebalo biti jasno da je prsten koji Bilbo drmne Golumu upravo One Ring to Rule them All, nema drugog. Time je sve rečeno – jedna kuka je dovoljna da se vagon zakvači za kompoziciju. Nažalost uslijedilo je potpuno nepotrebno silovanje fabule koje će fanovi oprostiti jer ih vraća u omiljeni svijet. Zato će puno ljudi naprosto uživati u Hobitu, uživat će iz čiste nostalgije, uz opravdanje da je Neočekivano putovanje tek prvi film. Uživat će u lijepim scenama i detaljima svijeta, u voljenim likovima. Taj argument je na klimavim nogama jer znamo kako će sve završiti pa je nemoguće ne primijetiti usporedbu s Ratovima zvijezda. Iako je Neočekivano putovanje ipak puno bolji film od Epizode I, dijeli s Lucasovim nedonošćem iste probleme.

Najbolji dio prvog Hobita je svakako scena u kojoj se Bilbo i Golum nadmudruju pitalicama u kojima je Bilbov život na kocki. Upravo se u tom dijelu jasno vidi da bi Međuzemlje i Bilbova avantura u jednom filmu bili bi sasvim dostatni i koliko je (jedan) Hobit mogao biti vrhunski film. Epska duljina ga samo kvari, a volio bi da sam u krivu i da me sljedeća dva nastavka razoružaju. Film je vizualno prepoznatljiv i sve što se tiče efekata, odrađeno je u skladu s očekivanjima. Nisam velik pobornik 3D-a, ali u IMAX-u Hobit izgleda impresivno i sigurno pomiče granicu očekivanog za visokobudžetne epske filmove. Volio bi da isto tako pomiču granice kada je u pitanju pripovijedanje priče.

Hobit: Neočekivano putovanje naprosto nije dobar film.

Kao prvo, servirano neočekivano putovanje ne čini zaokruženu cjelinu, već trećinu. Zato je, već u samo gruboj usporedbi, Prstenova družina bolje filmsko ostvarenje – zatvoren je jedan ciklus. To ne čudi kada je osnova roman, dok Neočekivano putovanje čini tek prvih šest poglavlja Tolkienova Hobita, očigledno odabranih bez nekog posebnog smisla, osim onog matematičkog. Hobit se sastoji od devetnaest poglavlja pa je šest okvirna trećina. To znači da ćemo Hobita moći ocijeniti tek kada Neočekivano putovanje pogledamo u paketu s The Desolation of Smaug i There and Back Again.

Drugo, Neočekivano putovanje nije ekranizacija Hobita već začetak trilogije koja služi tek kao prethodnica Gospodaru prstenova. Istina, iz Tolkienova Hobita će se uzeti sve, svaka riječ i svaka interpunkcija (osim možda broja stranice) da bi se knjigu za mlade od tristotinjak stranica razvuklo u trilogiju, pa možda nisam precizan kada kažem da ‘nije ekranizacija’. Možda bih trebao reći da jednostavno nije ‘dobra’ ekranizacija. Naime, Jackson i ekipa su odlučili puno toga pozadinskog izvlačiti na površinu, onoga što je Tolkien tek usputno spomenuo. Time bacaju kuke kojima se hvataju za Gospodara, ali pritom guše Bilbovu priču i srce Tolkienova romana. Od osobne avanture proizvodi se djelo epskih razmjera (i minutaže) gdje mu nije mjesto. Podbacio je film i u nekim sitnim detaljima. Humor je prilično tupav i na trenutke na nivou lošeg Cartoon Networka, očigledno osmišljen da podilazi publici. Nešto čega nije bilo u Gospodarima.

Peter Jackson je imao želju snimiti Hobita još 1995. godine, ali zbog niza pravnih i vlasničkih zavrzlama to nije bilo izvedivo. U međuvremenu je filmski Gospodar prstenova ostavio svoj pečat na Tolkienov svijet i njegove ljubitelje, postao još unosniji biznis i, čini se, uskratio mogućnost da Hobit bude jedan film. Ubrzo je od dvodijelnog prerastao u trilogiju, a pronicljivijem korisniku postalo jasno što to znači. U Hobita će se gurati, umetati i u prvi plan trpati što više poveznica s Gospodarom.

Prenapuhano povezivanje se osjeti već u Neočekivanom putovanju. Čak i najnesmotrenijem gledatelju bi trebalo biti jasno da je prsten koji Bilbo drmne Golumu upravo One Ring to Rule them All, nema drugog. Time je sve rečeno – jedna kuka je dovoljna da se vagon zakvači za kompoziciju. Nažalost uslijedilo je potpuno nepotrebno silovanje fabule koje će fanovi oprostiti jer ih vraća u omiljeni svijet. Zato će puno ljudi naprosto uživati u Hobitu, uživat će iz čiste nostalgije, uz opravdanje da je Neočekivano putovanje tek prvi film. Uživat će u lijepim scenama i detaljima svijeta, u voljenim likovima. Taj argument je na klimavim nogama jer znamo kako će sve završiti pa je nemoguće ne primijetiti usporedbu s Ratovima zvijezda. Iako je Neočekivano putovanje ipak puno bolji film od Epizode I, dijeli s Lucasovim nedonošćem iste probleme.

Najbolji dio prvog Hobita je svakako scena u kojoj se Bilbo i Golum nadmudruju pitalicama u kojima je Bilbov život na kocki. Upravo se u tom dijelu jasno vidi da bi Međuzemlje i Bilbova avantura u jednom filmu bili bi sasvim dostatni i koliko je (jedan) Hobit mogao biti vrhunski film. Epska duljina ga samo kvari, a volio bi da sam u krivu i da me sljedeća dva nastavka razoružaju. Film je vizualno prepoznatljiv i sve što se tiče efekata, odrađeno je u skladu s očekivanjima. Nisam velik pobornik 3D-a, ali u IMAX-u Hobit izgleda impresivno i sigurno pomiče granicu očekivanog za visokobudžetne epske filmove. Volio bi da isto tako pomiču granice kada je u pitanju pripovijedanje priče.

Check Also

Furiosa: A Mad Max Saga – postapokaliptična poslastica s krivim protagonistom

Kad se pojavio na velikim ekranima prije deset godina (da, vrijeme brzo prolazi), „Mad Max: …

Fallout: prvoklasna zabava u Pustoši

Čini se da je lekcija za uspješnu adaptaciju videoigre usvojena. A to je, ne popravljati …

8 comments

  1. Ja sam ga isto 2 puta gledala, i kao i LOTR trilogija, neke se stvari skuže tek nakon više gledanja. Isto tako, očekujem da će biti dosta produžen. Nisam fan knjige Hobbit, dapače bila mi je dosadna i samo sam je jednom pročitala,za razliku od LOTR i ostalih djela, međutim jako mi se sviđa poveznica sa LOTR, i vjerujem da će svi fanovi ( pri tome mislim na one koji su knjigu čitali prije filma i kojima je to ipak nešto više od običnog vizualno lijepog fantasy filma) znati na što mislim.
    Ne, prsten nije dovoljna poveznica (iako je najbitnija – tu se slažem, da nije bilo prstena ne bi bilo niti knjige hehe), ima nas koje zanimaju i druge stvari koje su se događale u Međuzemlju, i što se događalo s likovima ( naravno, sve se to može i u knjigama pročitati ali lijepo je i vidjeti na velikom platnu)
    U redu je ne kritizirati tuđe kritike, ali eto ja bih voljela pročitati i kritiku još nekoga za koga je LOTR i cijeli Tolkienov svijet ipak nešto više od fantasy djela, jer je meni kao fanu takvog profila , Hobit jednostavno fantastičan.

  2. Ja sam ga isto 2 puta gledala, i kao i LOTR trilogija, neke se stvari skuže tek nakon više gledanja. Isto tako, očekujem da će biti dosta produžen. Nisam fan knjige Hobbit, dapače bila mi je dosadna i samo sam je jednom pročitala,za razliku od LOTR i ostalih djela, međutim jako mi se sviđa poveznica sa LOTR, i vjerujem da će svi fanovi ( pri tome mislim na one koji su knjigu čitali prije filma i kojima je to ipak nešto više od običnog vizualno lijepog fantasy filma) znati na što mislim.
    Ne, prsten nije dovoljna poveznica (iako je najbitnija – tu se slažem, da nije bilo prstena ne bi bilo niti knjige hehe), ima nas koje zanimaju i druge stvari koje su se događale u Međuzemlju, i što se događalo s likovima ( naravno, sve se to može i u knjigama pročitati ali lijepo je i vidjeti na velikom platnu)
    U redu je ne kritizirati tuđe kritike, ali eto ja bih voljela pročitati i kritiku još nekoga za koga je LOTR i cijeli Tolkienov svijet ipak nešto više od fantasy djela, jer je meni kao fanu takvog profila , Hobit jednostavno fantastičan.

  3. Horak, u pravu si jedino u ocjeni da je film predugačak i pomalo spor, ali to je samo na početku, i nije različito od Tolkienogovg pripovjedačkog stila. Ne pokušavaj pronalaziti u knjizi “Hobbit” nešto čega nema – budimo relani, to je samo knjiga za djecu, i daleko je slabija nego kasnija trilogija Goprspodar prstenova. Zato je Jacksonovo povezivanje s njom zapravo odlična stvar, i na kraju će Hobbit kao film biti daleko bolji negoli bi bio da se držao samo knjige.

    • Mislim da Hobit nije slabija knjiga od Gospodara prstenova. Film je predugačak i na silu se u njega ubacuje previše toga – zar nije dovoljna poveznica prsten? Osim toga nema potrebe za razvlačenjem Hobita u nešto epski. Pa ne treba Hobit biti isto što i Gospodar. Hobit je jednostavno druga priča. Uguravanje previše toga da se poveže s Gospodarima jednostavno je krivi smjer. Moglo se tako izmisliti likove i napraviti jednostavno trilogiju koja prethodi Gospodaru, a da nema nikakve veze s Hobitom. Ne vjerujem da će Hobit biti išta bolji.

      • Pogledao danas film po drugi put. Povlačim što sam rekao da je “predugačak” i “pomalo spor”, jer je to bila samo površna impresija pod teretom automatske kritičnosti golemih očekivanja nakon “Gospodara prstenova”. Film “Hobbit” je – odličan. Perfektna režija, savršena ravnoteža u izmjenjivanju dramskih i akcijskih dijelova, jasno se vidi i osjeća da Jackson točno zna što želi i kako to postići. Ako slijedeća dva nastavka budu kao ovaj (a nema razloga da ne budu), film će biti daleko bolji od knjige, i savršen preludij za “Gospodara”.

        • Za dobru režiju bi želio malo više argumenata od ‘perfektna režija’. O savršenoj ravnoteži u izmjenjivanju dramskih i akcijskih dijelova mogao bih napisati traktat, ali bojim se da to zahtjeva naprednu upotrebu filmskog jezika, a to već graniči s kritikom i znanstvenim radom – moj tekst je tek recenzija. Ne sumnjam da Jackson zna što želi i kako to postići. Moje je (subjektivno) mišljenje da radi krivo i populistički.
          I ako sljedeća dva nastavka budu kao ovaj, dobit ćemo Epizode I-III kao preludij u Gospodara koje nikome ne trebaju osim onim hordama fanova koji mogu gledati i najgoru zamislivu sapunicu samo nek’ je smještena u Međuzemlje.

  4. Ok, ja kužim da je sada fora blatiti film, ali koje je fora ne znati da ne postoje nikakvi “gospodari” nego “gospodar”, jedan i jedini. To što je knjiga/film fizički slučajno podijeljena na tri dijela ne znači ništa, onda bi po toj logici npr. Zagorkina “Gordana” koja ima 12-ak djelova trebala biti “Gordane”? Malo informiranje ne bi štetilo kolega. Pozz

    • Meni je sasvim jasno da postoji jedan gospodar. U množini sam govorio misleći na tri filma, da bude čitateljima jasno da se referiram na cijelu (filmsku) trilogiju. Nikada mi nije bila fora nešto blatiti, kao ni hvaliti, već izreći vlastito mišljenje i argumentirano ga obrazložiti. Ovaj komentar je besmislen osim što se hvata za semantiku (ili grešku kao ja sada – kaže se ‘koja je fora’, a ne koje je fora; malo informiranje bi trebalo biti malo informiranja, a u hrvatskom jeziku poželjno je izbjegavati i dvostruku negaciju). Paralela s Gordanom mi baš nije jasna. Vjerujem da si ljubitelj Tolkienovih knjiga (i ekraniziranih verzija) ‘galadriel’, ali to ne znači da ih se ne smije kritički sagledavati. Svaki tvoj komentar je dobrodošao, ali s malo više argumentacije u vezi filma.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Web Statistics