Rangiranje kvalitete video igre “The Witcher 3: Wild Hunt”

 

CD Projectov hit “The Witcher 3: Wild Hunt” vani je već neko vrijeme i do sada već svi znaju da je video igra univerzalno prihvaćena, da ostvaruje dobre rezultate i da je još uvijek najbliža tronu za igru godine. Malo je već i prekasno za napraviti osvrt igre, a i da ga radim bio i to samo još jedan tekst koji veliča igru do neba. Jer da, W3 je fantastična igra koja pogađa gotovo sve što jedna moderna video igra mora imati. A fascinantno je i to što u igru nije uložen pretjerano visok budžet koji imaju neke druge, manje uspješne igre. Umjesto toga, tu su ljubav prema radu i odlučnost da se napravi najbolja stvar moguća, ne samo izvor zarade. I tako dalje, i tako dalje… Zamislite još tisuću riječi hvaljenja i imate moj osvrt.

Umjesto toga, rangirati ću kvalitetu Witchera, odrediti što je odrađeno najbolje, a što ima najviše mana. Uz cinične naočale i najsavršenija igra ima mnogo problema. Tako ima i W3.

Počet ću od najgore stavke i putovati do najbolje.

6) Gameplay

Bilo je teško odrediti na kojem će se mjestu naći neke stvari, ali gameplay je uvijek bio na posljednjem mjestu. Čak i na tom području igra često sjaji, borba je i više nego zadovoljavajuća (ne želim ispasti previše morbidan, ali odsjeći nekome ud uvijek bi mi stavilo osmjeh na lice), odabir dijaloga je lijepo odrađen i raznolik je, a kartaška mini-igra Gwent i sama mi je uzela dosta sati.

Aaaaaaliiiiiii… To je definitivno i najproblematičniji dio.

Prvi dio problema su bugovi. To nije ništa čudno, gotovo svaka igra ih ima, a jedan tako ogroman ambiciozan projekt vjerojatno ih ima i više nego inače. Povremeno sam morao gasiti igru ili loadati unatrag kako bih se riješio problema. A u slučaju da niste na vrijeme uočili game breaking bug morat ćete loadati satima unatrag, da ne pričamo o započinjanu igre iz početka. Naravno da se na bugovima konstantno radi i da ih se još uvijek popravlja (do toga ćemo doći kasnije), ali usprkos tome ostaje problem koji smeta samom ugođaju igre.

Drugi problem su neke odluke koje su napravili kreatori igre. Najveća stvar je definitivno sustav leveliranja. Naime, katastrofalan je. Geralt je po priči jedan od najvećih lovca na čudovišta na svijetu i apsolutno ničim nije opravdano to što je na početku prvi level i što ga skoro bilo koje čudovište može ubiti. Još kada se uzme u obzir da su nekoliko levela veća čudovišta gotovo neporaziva (doslovno imaju previše HP-a da bi ih se moglo ubiti u manje od sat vremena borbe), cijela stvar mi nekako s logičke strane pada u vodu. Igra nudi ogroman svijet, ali igrač ga ne može istraživati kada želi jer će Geralt poginuti jako brzo. Zbog toga igra čak ispada malo linearna. Dobivat ćete questove koji su preveliki za vaš level i koje ćete moći riješiti tek dvadeset sati kasnije. Zato ćete morati raditi baš one stvari koje igra želi da radite, putem kojim igra želi da idete.

Svijet, naravno, postane slobodniji povećanjem levela, ali čak i onda sustav djeluje slomljeno jer čudovišta manjih levela postaju apsurdno slaba. Gotovo ćete ih moći ubiti tako da nagazite na njih i svaka takva borba postaje samo gubitak vremena.

Igra također ima stvarno puno bonusa i tajni skrivenih po svijetu, ali većina je potpuno nezanimljiva i teško da ćete biti spremni uložiti još dvadesetak sati da ih sve otkrijete. Pogotovo kada dođete na otočje Skelligu gdje je većina tih tajni pod vodom. Tada morate s brodom doći do označene lokacije, zaroniti ispod, vjerojatno pokušati bježati ili boriti se sa sirenama, nakon čega pokupite gotovo sigurno nezanimljivo i neiskoristivo blago i nastavljate svoju potragu. I tako stotinjak puta. To ćete raditi samo ako ste stvarno perfekcionist, ali čak i tada vam neće biti previše zabavno.

A i čemu toliko opreme i toliko predmeta kada u jednom trenutku postanete toliko snažni da je igra gotovo posprdno lagana (dok je na početku bizarno teška). Taj je sustav dosta nebalansiran i vjerojatno ima igru više smisla igrati na većim težinama.

Korištenje konja je zanimljiva novina tog serijala, ali čak i to pada u vodu za vrijeme utrka pri kojima ne treba apsolutno nikakva sposobnost, samo trebate nabaviti što jače predmete za svog konja i to je to, držite dva gumba i pobijedili ste. A čak i na početku fantastični Gwent postane besmislen jednom kada se nabave najbolje karte koje se nikako ne mogu imobilizirati i oslabiti.

CD Project je definitivno napravio puno krivih odluka s ovom igrom, ali iskreno… Neće vam baš toliko smetati. Igra postaje dosadna samo ako želite riješiti baš sve, a na to vas pak stvarno nitko ne tjera.

5) Priča

Vjerojatno najkontroverzniji odabir na ovom popisu. Nakon što je igra izašla naišao sam na mnogo komentara tipa ‘Najbolja priča u video igri ikada!’ Pa… Ne. Nije. Ali to nije jedini problem.

Prva stvar je import saveova iz prošlih igara. Odluke iz prethodne dvije igre ovdje su jedva primjetljive. Povremeno ćete naići na nekog lika koji je mogao umrijeti ili preživjeti ranije, ali uloge tih likova su osjetljivo malene i u konačnici dosta nezadovoljavajuće. Na svaku igru se može gledati kao na stand alone scenarij, ali najave importa započele su hype koji u konačnici nije zadovoljen.

Van toga… A dobro je, što da vam kažem. Povremeno glavna priča nailazi na klišejne trenutke, odabiri znaju biti ekstremno očiti (loši odabiri su tako bezvezni da ne znam bi li ih itko odabrao namjerno za vrijeme prve igre), a i kraj je malo rushed. Isto važi i za mnogo epičnih side questova koji u svom klimaksu završe jako naglo. Građenje radnje je često zanimljivije i napetije od samog ishoda.

A i neki likovi povremeno rade odluke koje nisu baš nešto što bi inače napravili, ali radnja to treba u tom trenutku pa eto.

Problema ima dosta, no naravno da je cjelokupno iskustvo zadovoljavajuće. Pogotovo totalno otkačeno kombiniranje SF-a i fantasya za vrijeme putovanja u ostale svemire i na ostale planete. Neću previše otkriti o tome, ali definitivno je nešto što nisam vidio nikada u nekoj fantasy fikciji.

Likovi su dobri i lako ih je voljeti, sporedne misije povremeno su ekstremno zabavne i smiješne, a radnja zna također biti i mračna…

Ali opet, u drugoj je igri radnja počela u tamnici, Geralta muče i pokušavaju iz njega izvući informacije. On im tada počinje nekronološki prepričavati što se točno dogodilo i kako je točno umro kralj kojega su trebali braniti.

A Witcher 3 na početku ima dream sequence.

Loše? Ne… Ali ono… Mogli su oni i bolje.

4) Grafika

Gotovo mi je žao staviti ovo na tako nisko mjesto, jer grafika u igri definitivno ima znatno manje problema od niže pozicioniranih stavki. Zapravo, čak i nema pravih problema. Povremeni ćete naići na kakav glitch i bug, kao što sam i ranije spomenuo. Osim toga, gotovo sigurno ćete uživati u izgledu igre.

Zamjerka bi mogla biti poveća zahtjevnost igre. Samo najjača računala moći će igru pokretati na maksimalnim postavkama (to je ono što ćete vjerojatno vidjeti samo na youtubeu), a ostali smrtnici koji imaju tek vrlo dobra računala, ne odlična, morati će se zadovoljiti manje privlačnom grafikom.

A ako svoje računalo niste nadogradili posljednjih par godina… Jao. Barem možete pogledati walkthrough na internetu. Njih u zadnje vrijeme definitivno ne manjka. Samo nađite neki bez komentara, što bi moglo biti nešto teže pronaći.

3) Support

Puno bugova, puno patcheva. Ne samo to, nego i još uvijek dolaze besplatni DLC-evi – kostimi, nove misije, nova oružja… CD Project konstantno ubacuje nešto novo i time zadržava svježinu za igrače koji i nakon nekoliko prelazaka još uvijek tamane igru.

I nije da sve rade samoinicijativno, developeri slušaju fanove i ubacuju najtraženije stvar, čak i onda kada te stvari zapravo i nemaju previše smisla. Nebitno, ako nešto igrači žele dovoljno glasno to će dobiti besplatno.

Teško je ne voljeti ljude koji su rekli da nikada neće ići u smjeru DRM-a jer žele prodati svoj proizvod isključivo ljubavlju, ne strahom od piratizacije. Oni žele napraviti što bolji proizvod i raditi će na njemu sve dok on ne postane najsavršeniji što može biti. Ili barem što bliže tome. Na taj način pokušavaju doći do vaših novaca. Pa tko im nakon svega toga taj novac ne bi dao?

2) Ambijent

Ovakvo nešto nisam doživio skoro nikada. Krajolici su često tako prekrasni da sam se zaustavljao i samo gledao u njih. Izgledali su tako savršeno da sam mislio da je riječ o slikama. A onda sam se popeo na konja i samo odjahao prema njima i prošao kroz ta nevjerojatna polja, jahao sve do planina i mora i gdje god sam već htio ići.

Ali najveće oduševljenje doživio sam u Novigradu. Taj grad je tako ogroman i tako živ da sam prvih sat vremena doslovno samo trčao njime, prolazio kroz raznolike uličice, borio se s banditima i pričao s trgovcima. Ta je lokacija tako prepuna života da sam se u njemu uvijek osjećao kao da se stvarno nalazim u velikom, pravom gradu. Ljudi hodaju po cestama, čiste i pričaju, igraju se, djeca trče, a odrasli rade. Kuće su visoke i stvarno izgledaju kao da netko živi u njima. Također se vidi razlika između siromašnog djela i onog bogatog. Grad je također prepun questova tako da ćete u njemu sigurno biti preko deset sati.

Gradića ima još, većih i manjih, prolazio sam kroz sela i spilje i kanalizacije i sve, baš sve, bilo je fantastično.

Imerzija u Witcher svemir s trojkom je dosegla svoj maksimum, ne samo za serijal već i za svijet video igara uopće. Ne znam kada će ponovno doći igra čija je okolina opipljiva gotovo kao i stvarna, ali jednom će netko nadmašiti ovo… I biti će samo bolje… I jedan dan, možda ćemo stvarno živjeti u video igrama. W3 je pokazao da to nije nemoguće.

Samo jedna stvar me oduševila više… Samo jedna stvar je toliko savršena da ja doslovno ne mislim da će ikada netko to napraviti bolje, već da može biti u najboljem slučaju samo jednako dobro. A to je…

1) Glazba

W3 ima mnogo misija, stvarno mnogo, i jedna od njih bila je da pronađem zalutalu kozu i donesem je natrag do farmera koji ju je izgubio. Kratko vrijeme sam lutao po šumi, našao kozu i počeo je tjerati prema farmerovoj kući. Pošto sve misije moraju biti zakomplicirane, u jednom je trenutku na nas naišao medvjed. U trenu se ambijentalna glazba vrlo prirodno transformirala u nabrijanu etno ludariju u kojoj žene viču svojim ugodnim glasovima i tjeraju me da zabijem mač u medvjedovu glavi i rasparam ga i uzmem mu krzno! Samo sam spašavao kozu, ali ta je glazba i taj trenutak nekako uspjela učiniti epičnim i fantastičnim. Nisam bio u nikakvoj stvarnoj opasnosti, ali u tom je trenu ta borba bila čisti vrh, testosteroni su izlazili iz mene dok su mi se dlačice na rukama napinjale… A onda sam ubio medvjeda i otpratio kozu do farmera i dobio dovoljno para za pivo u lokalnoj taverni.

Što god radili, glazba svaku radnju pojačava gotovo do maksimuma. Ne bih se čudio da najveća porcija ‘savršeno je’ komentara proizlazi baš zbog ovoga. Ipak, svaka dramatična scena, koliko god klišejna, nekako će ispasti savršeno baš zbog glazbe. Dugački putovi konjem biti će zanimljivi, lutanje po šumama fantastično, borba nabrijavajuća i glazba u krčmama tjerat će vas da popijete pivo u igri i izvan nje.

Glazba nema apsolutno nikakve mane. Jedina bi bila da su neke pjesme tako dobre da je strašno to što ih se ne čuje češće. Ali to nije mana, jer loše melodije u ovoj igri nema i svaku ćete cijeniti sve dok traje, a onda kada završi htjeti ćete je čuti ponovno.

A ako ikada na youtubeu ili bilo gdje naiđete na neku od njih, gotovo sigurno će vam kroz glavu proći: “Witcher 3 je tako prokleto dobra igra.”

Nikada nećete to zaboraviti. I uvijek ćete biti u pravu.