Prometej – recenzija Scottovog filma

* upozorenje * ne približavajte se * ovo je upozorenje * ako vam je stalo do aliena ne približavajte se prometeju *

Upozorio sam Vas, dalje čitate na vlastitu odgovornost. Neću vam spojlati, ali pripremite se na najgore ako Vam je stalo do Aliena. Žalosno je što i kada odbacite sve što ima veze s Alienom, Prometej nije ništa više do loš bekač koji jedva dobiva prolaznu ocjenu za straight-to-video. Službeno, Ridley Scott je otišao na kvasinu i možemo ga bez imalo empatije posjesti u društvo s Lucasom, jer Prometej je Epizoda 1 Alienu – s natruhama Jar Jar Binksa na samome kraju.

Doista Vam neću spojlati, jer Scott je sa svojim pulenima ionako dovoljno učinio, ali ako Vam je stalo do Aliena, pokušajte ovaj film ignorirati koliko god je moguće (nemojte misliti na torticu, ali bojim se da ćete baš svi upravo zato pohrliti u kina da se sami uvjerite). Nakon Prometeja, u potpunosti sam uvjeren da Ridley ima veze s Alienom, koliko ja imam s baletom. Alien je od sada za mene Dan O’Bannon, a Ridley tek netko tko je je malo gledao kroz kameru i terorizirao glumce. Jednostavno ne mogu vjerovati da je Prometeja i Aliena radio isti čovjek? Osim toga izjavljuje da nije radio sf film jer je trideset godina čekao dobar scenarij. Da dozvoli onom Lindelofu da ga uvjeri u ovakavu priču? Mislim da se ovako loše nisam osjećao ni kada sam izašao s posebne projekcije Aliena 3 u Lisinskom prije ohoho godina, ili kada sam izašao iz kina nakon SW EP I. Žestoki sam ateist, ali zahvaljujem bogu što sam danas sreo frenda na izlazu iz kina i s njim otišao na pivo i izjadao mu se. I još ju je on platio.

Neću dozvoliti da me prevladaju emocije i pokušat ću Vam skicirati što možete očekivati od Prometeja. Strogo objektivno i bez puno otkrivanja, ali precizno. U nekoliko crtica, pa da ne morate dalje čitati; Prometej je ubio Aliena, nepotrebno demistificirati neke stvari, na trenutke vas ubiti u pojam, biti čak i dosadan (za što se Ridley valjda morao potruditi) i na kraju vam doslovce izvrijeđati inteligenciju.

Kao prvo, Prometej je dio Alien svijeta, kronološki spada prije Aliena, ali mora bolje izgledati jer publika voli specijalne efekte. Kada bi bilo samo to, odahnuo bi. Efekti jesu solidni, ali već nakon petnaestak minuta filma Vam ih je dosta – svih tih 3D animacija u zraku koje su iste i kod Zemljana i na napuštenom brodu prastare civilizacije. Vidi se da postaju sami sebi svrha i da nemaju uporište u priči. Osim toga, to je ipak hard sf koji zahtjeva da se tehnologija i znanost poštuju. Sad zamislite svijet u kojem imate laserske puške, ali nemate škare već papir i nokte režete sipinom kosti? Dakle, prekrižimo takav tip sf-a jer očigledno je da se u film ubacivalo ono što izgleda ‘cool’ i da nije bilo važno što je očigledno nelogično.

Priča je bez veze i pokušava nas uvjeriti da je ovo ultimativni quest za porijeklom našeg postojanja. Šipak; čak nema puno veze ni s mitom o Prometeju – već s Prometejem kako ga vidi površni holivud – kao kul pojam koji je super za marketing. Dakle, ni na nivou priče, Prometej ne funkcionira. Idemo dalje. Znanstvenici djeluju kao primitivci koji nemaju pojima o ničemu. Nema nikakvih protokola, nikakvih planova. Ponašaju se kao pećinski ljudi u tematskom parku i izvode gluposti. Zaplet i tijek fabule su toliko smiješni da se pitate o čemu se tu radi. Čemu sve to i ko su svi ti likovi između kojih jedva da ima interakcije. Kapetan je neki zafrkant kojeg boli za sve, Charlize je ledena kraljica bez ikakvog smisla, Kompanija je što? Zla, želi zaraditi, kontrolirati? Nemate pojima. Android je opet negativac i njegovi su motivi totalno nejasni. Ostatak posade je bezličan i možete ih sve skupa baciti u risajkl bin.

Sense of wonder? Glavni element sf-a je tu čisto silovanje. To je toliko naivno da je sramota ako autori filma misle da je ovo revolucionarna stvar koja draška intelekt pametne publike. Pametna publika mora popiti šaku dramamina prije projekcije i ponijeti vrećice. Grandioznost produkcije u potpunoj je suprotnosti sa svim onim elementima koji čine pripovjedanje. Tupave rečenice i jeftine analogije na znastveno-fantastični korpus djeluju kao blejanje ovaca. Žalosno.

Akcija? Isforsirana je jer ne proizlazi iz nepoznatog i reakcije likova već ponovo – zato što izgleda kul. Kul je bježati ispred oluje, kul je bježati ispred kotrljajućeg broda, kul se zabiti u slow motionu u brod. Izgleda kul i to je jedini razlog zašto je u filmu. Autori si postavljaju pitanje –  ‘A jel’ izgleda kul u 3D-u?’, a ne ‘Funkcionira li to u priči’. Kada Vas još izbombardiraju s rješenjima ala 20.000 milja pod morem, mislit ćete da Vas ništa više ne može iznenaditi. O, itekako može. Odite u IMAX i ‘uživajte’.

Prometej mi je jedno od većih razočarenja. Doista sam do samog kraja vjerovao da mogu biti u krivu, ali nažalost, obistinile su mi se najmračnije noćne more. Kada pomislim da će biti i nastavaka, ne mogu, a da ne poželim probuditi se u nekom paralelnom svemiru gdje Prometej ne postoji.