Osvrt na prve dvije epizode sf serije ‘Almost Human’

Da volim ženske heroine to već znate o meni, a sad je vrijeme da se pobliže upoznamo po pitanju mog opusa kad je riječ o serijama. Krimi serije su mi oduvijek bile slaba točka, a u kombinaciji sa znanstveno fantastičnim štihom meni ih je nemoguće ignorirati. Kad u taj blender ubacite Karla Urbana kao jednog od vodećeg dvojca u seriji ‘Almost Human‘ onda ne fermam ni kolegu Davorina koji mi je pokušao objasniti da ovo nije ‘dobra serija’. Morat ćete mu oprostiti iz dva razloga. Kod njega sve mora imati jako dobar razlog i svrhu, ništa ne može ostati nedorečeno, te bi bilo najbolje da sve bude poduprto znanstvenim činjenicama ukoliko je to ikako moguće. Kao da se to uopće dešava. Također nije fan kriminalističkih serija pa to nikada neće moći gledati kroz naše oči, onih koji toliko žude za puno zanimljivih tragova u pokušaju razriješavanja slučajeva prije nego što se isti odigraju na ekranu. Sad kad smo to maknuli sa puta možemo se posvetiti raščlanjivanju serije.

Za početak mislim da je već sigurno za reći da možemo odahnuti, jer famozni producenti (J.J. Abrams i kompanija) nisu uspijeli iskasapiti seriju. Prve dvije epizode su startale sasvim solidno. Da je sve baš med i mlijeko, nije. No serija je u dovoljnoj mjeri zanimljiva, vrlo dinamična, sa vrlo osvježavajućom dozom humora koja će posebno doći do izražaja tek u drugoj epizodi. Obrazac scenarija nije revolucionaran, ali radi toga ne gubi na svojoj kvaliteti. Glavni dvojac apsolutno obara, kemija između njih postoji i lijepo se nadopunjuju te su svakako glavni nosioci serije. Glumci (Karl Urban i Michael Ealy) su pravi odabir i u likove su ušli vrhunskom lakoćom. Već je tu dobar dio posla obavljen. Serija otvara mnoga pitanja, i nestrpljivima će možda to biti previše i očekivat će odgovore ad hoc. No za to nema potrebe, ovo je serija, a ne film, i tako to treba teći, da postepeno otkrivamo što se nalazi iza svih njezinih slojeva. Sva sreća da postoje, jer inače bi ova recenzija išla u sasvim drugom pravcu. Ostatak glumačke ekipe (Lili Taylor, Minka Kelly, Mackenzie Crook…) odnosno likova koje tumače je interesantan, no da i nije dvojac je toliko jak da to zapravo i nije bitno. Patetika je prisutna na momente, no ne toliko da je nećete moći sažvakati. Efekti u seriji su prekrasni, L.A. u budućnosti izgleda sjajno, roboti su izvrsno izbalansirani i suptilno daju do znanja što su bez pretjerivanja. Gadgeti su uvijerljivi i sveprisutni u seriji, te se čini kao da predstavljaju još jedan lik u seriji koji nam dočarava vrijeme u kojem se nalazimo. Serija izgleda dovoljno uvjerljivo u svojoj nakani da predstavi svijet budućnosti u kojem htijeli to mi ili ne trebamo pomoć za održavnje reda na ulicama, a tko bi bio bolji od kombinacije starih i novih čuvara koji na scenu donose svaki svoju vreću trikova.

Partnerski odnos između dva detektiva (Kennex/Dorian), čovjeka i androida ja zaista prikazan na izvrstan način, u svoj njihovoj različitosti kako i sličnosti. Sjetite se svih onih kompleksnosti u ljudskom odnosu u takvim situacijama i serijama, te dodajte dimenziju androida koji je načinjen da najbliže moguće oponaša čovijeka sa svim njegovim manama. Rezultat je u najmanju ruku zanimljiv i nepredvidljiv. Futurističko okružje omogućuje kreativnost, iako treba voditi računa da ona neće uvijek biti vjerodostojna, ali ako vas to neće smetati serija će biti po vašem guštu.

Pilot je bio više koncentriran na to da objasni što, koga i gdje ćemo gledati. Otškrinuti će vrata u pozadinske priče glavnih aktera i postaviti glavnu okosnicu priče. U drugoj epizodi bavit će se više slučajem koji će isplivati na površinu, te će se malo odmaknuti od dubinskog upliva i objašnjavanja što smo sve to vidjeli do sada. Po meni to je odlična stvar jer smo vidjeli da serija funkcionira i na toj razini, više riješavanje pojedinog slučaja, i tek malo prošlosti i začina koji s njom idu.

Veselim se idućoj epizodi i nadam se novim elementima da serija ne upadne u rutinu. Do tada moja preporuka stoji, jer među sadašnjim izborom ova serija svakako odskače. Možda da je ponuda bolja bi stajala na polici s prosječnima, no o tome je bespredmetno raspravljati.