Namárië: Christopher Tolkien 1924.-2020.

Ako pratite Inverziju, vjerojatno znate za Međuzemlje, jedan od najfascinantnijih imaginarnih svjetova ikad stvorenih, životno djelo velikog J. R. R. Tolkiena, koji je ne samo praktički stvorio high fantasy, već i postavio temelje za čitav žanr. Od elfova u njihovim mističnim šumama, do patuljaka pod gorama, od orka i goblina u carstvima tame, zmajeva u kraljevskim riznicama, pa sve do ogromnih i ogavnih pauka, Tolkien je zacrtao put kojim i danas kročimo, ne samo u književnosti, već i u filozofiji, umjetnosti, u filmskoj, i gaming industriji, te u pop-kulturi generalno. Malo tko danas ne zna za Prsten, za Shire, za grad kraljeva, Minas Tirith. A budući da je Tolkien bio više od pisca, ne čudi da je kompleknost njegovog masivnog opusa stvorila cijelu podgranu humanistike – Tolkienologiju i Tolkienske studije.

No, ne znaju svi da svega ovog ne bi bilo, i da bi baština, koju je J. R. R. Tolkien ostavio nama u naslijeđe, bila puno drugačija, i vjerojatno manje poznatija i utjecajnija, bez neumornog rada i požrtvovnosti njegova sina Christophera Tolkiena. Jer ako je J. R. R. Tolkien svoje remek dijelo započeo s mapom, Christopher je bio taj koji je tu mapu dodatno doradio te joj dao toliko potrebnu dubinu, čime je dobila kultno značenje. Nažalost, svi velikani će nas jednom napustiti, i jučer navečer došlo je vrijeme da nas napusti i Christopher, u dobi od 95 godina, o čemu nas je obavjestio Tolkien Society.

Christopher John Reuel Tolkien rođen je u Leedsu 1924. godine, kao treći i najmlađi sin velikog autora i njegove žene Edith. Od samoga djetinjstva, Christopher je bio važni suradnik svoga oca, jer je već u dobi od četiri godine ispravljao i savjetovao oca o putevima i karakteru odvažnog Bilba Bagginsa, koji će se kasnije kristalizati u jednu od najznačajnijih dječjih knjiga – „Hobit“ – kao i temelj masivnog fantastičnog svijeta koji će ostavit neizbrisiv trag na generacije. Tijekom drugog svjetskog rata, Christopher je služio kao pilot RAF-a u Južnoj Africi, no to ne znači da je napustio Međuzemlje. Upravo suprotno, čak i za ovih teških vremena, Christopher je nastavio savjetovati svojega oca u njegovom novom, kolosalnom pothvatu. Korespodencija između oca i sina, iz tih kriznih vremena, poslužila je kao temelj trilogije „Gospodara Prstenova“, magnum opus Tolkiena, na koji je Christopher nastavio utjecati tijekom 15 godina stvaranja. A da je Tolkien izuzetno cijenio ove sugestije pokazuje i pozivnica Christopheru u Inklings, elitno društvo sastavljeno od Tolkienovih oksfordskih kolega, akademika i pisaca. Kao i očeva odluka da Christopher preuzme kompletnu kontrolu nad Tolkienovom ostavštinom, što je kasnije postalo Tolkien Estate.

Tome je dijelom doprinijela i Christopherova odluka da nastavi stopama svoga oca i u akademskom životu. Postao je profesor staroengleskog i srednjeengleskog na Oxfordu, kao i staroislandskog; što je pomoglo i u kasnijem radu na ogromnom materijalu – legendariumu – koji je ostavio njegov otac. A po tome ga radu vjerojatno i najbolje poznamo, budući da je Christopher skoro do svoje smrti neumorno radio na uređivanju i objavljivanju legendariuma. To je bio ogroman posao jer je njegov otac ostavio hrpu bilješaka, neke stare desetljećima, a mnoge od njih su si proturječile. Dešifriranje tih bilješki bio je težak pothvat, i netko bez Christopherova iskustva, te bliske veze s Tolkienom to ne bi mogao napraviti. Već 1970. prepravio je i doradio sad već kultnu mapu Međuzemlja (na kojoj je i sam radio s ocem u 50-ima), koja se i danas čuva u Bodleian Library, u Tolkienovoj kolekciji. No Christophera ćemo uvijek pamtiti po objavljivanju tzv. Tolkienove Biblije – epskog djela „Silmarillion“, koje je svoje prvo izdanje doživjelo 1977., i postalo nezaobilazni dodatak svakoj zbirci ljubitelja fantasyja. Kroz više od dva desetljeća rada nakon Tolkienove smrti, Christopher je objavio druga kultna djela koja je zamislio njegov otac te obogatio legendarium „Nedovršenim pripovjestima“, „Hurinovom djecom“, „Beren i Luthien“, te naposljetku nedavno objavljenim „Padom Gondolina“. A ne smijemo ni zaboraviti ni masivnu enciklopedijsku zbirku povijesti i kulture Međuzemlja i Arde: „The History of Middle-Earth“ (koja nažalost nije prevedena na hrvatski), na kojoj je Christopher radio više od desetljeća.

Posebno je zanimljivo da je Christopher, kao izvršitelj Tolkienove ostavštine i predsjednik Tolkien Estate bio izuzetno protiv hollywoodske adaptacije „Gospodara prstenova“, ali i ostalih djela njegova oca. Čak i hvaljena trilogija Petera Jacksona, ovjenčana Oscarima, je bila trn u oku Christophera Tolkiena, koji ju je smatrao trivijalizacijom filozofije i morala iz književnog izvora. Tek njegovo povlačenje s presjedatelja Tolkien Estatea 2017. godine, omogućilo je dogovor između njegovog sina Simona i Amazona, što je rezultiralo serijom koju očekujemo kroz dvije godine.

Christopher Tolkien je osim legendariuma, uredio i objavio i ostala djela svoga oca, od kojih je vjerojatno najpoznatiji „The Fall of Arthur“ i „Beowulf: Translation and Commentary“. 2016. godine, za svoj nesebični i neumorni rad na uređivanju i objavljivanju Tolkienova opusa, Christopher je nagrađen i Bodley odlikovanjem, čime je ušao u elitni klub uglednika koji su najviše pridonijeli promicanju književnosti u svijetu.

Po opisima njegovih najbližih, kolega, i svih koji su ga imali čast upoznati, Christopher je bio šarmantni džentleman, jedan od zadnjih ljudi svojeg kova. I iako nas je prvi kartograf i učenjak Međuzemlja napustio, ostaje nam njegovo naslijeđe, legendarium koji je inspirirao generacije, i koji će nastaviti osvjetljavati put fanovima Tolkiena, ljubiteljima žanra i onaima koji će to tek postati!

Namárië! Nai hiruvalyë Valimar.

Nai elyë hiruva. Namárië!

Možda ćeš ti pronaći Valimar.

Možda ćeš ga čak i ti pronaći. Zbogom!