Kako bolje proslaviti Noć vještica nego s prigodnim horor klasicima, a Kino Tuškanac je ponudilo zanimljiv repertoar. U 19:00 h će prikazati Noć vještica (Halloween) iz 1978. redatelja Johna Carpentera, a u 21:00 h slijedi Zla smrt (The Evil Dead) iz 1981. redatelja Sama Raimija.
Dress code je opcionalan. No s noževima, motornim pilama i sjekirama nije dozvoljeno u kino dvoranu, ali zato slobodno možete doći sa svojim bundevama, boljim polovicama, prijateljima, obitelji i susjedima. Zombiji su također više nego dobrodošli, pogotovo dan ranije, 30. listopada u 19:00 h na projekciji filma Noć živih mrtvaca (Night of the Living Dead) iz 1968. redatelja Georgea A. Romera. Cijena ulaznice za pojedinu projekciju iznosi 20 kuna.
Noć vještica
Antologijski horor triler najuspjelije je i najutjecajnije ostvarenje majstora horora Johna Carpentera, u kojemu je autor na promišljen, inovativan, inteligentan i prilično provokativan način nadišao financijska i dotadašnja žanrovska ograničenja. Redatelj je motive ponajviše posudio iz Hitchcockova Psycha, od uporabe subjektivnih i polusubjektivnih kadrova antagonista i njegova vrebanja žrtava, preko značenjskog kontekstualiziranja sekvenci ubojstava kao supstituta za seksualne odnose, te s tim povezanom moralističkom notom u vidu smrti kao kazne za nemoral, do kontrastiranja arhetipske tinejdžerske nevinosti i iracionalnog sadističkog zla oličenih u mladoj protagonistici i kasnije kultnom antagonistu. Rezultat je maestralno režirano djelo preciznog ritma, nabijeno sjajno gradiranim suspensom kojem pridonosi i također antologijski glazbeni motiv iz soundtracka kojeg je skladao sam Carpenter. Film je proslavio glumicu Jamie Lee Curtis te polučio niz redom manje ili više inferiornih nastavaka.
Zla smrt
Unatoč brojnim kontroverzama koje su ga pratile u vrijeme premijere, ponajviše zbog velike količine brutalnosti i eksplicitnih nasilnih scena, zbog čega su ga odbili američki distributeri a u Njemačkoj nije prikazivan čitavo desetljeće, kultni horor realiziran za svega 375 tisuća dolara u kinima je ostvario veliku gledanost. Tome nisu odmogle ni tada dijelom negativne kritike, također ponajviše zbog iznimno eksplicitnog nasilja, iako je Sam Raimi jezivim prizorima upravo želio prestraviti gledatelje. Unatoč skromnoj produkciji, slabo izvedenoj šminki i maski te neuvjerljivim glumačkim nastupima, cjelina imponira prilično dojmljivim vizualnim efektima, inovativnim i impresivnim snimateljskim radom, naglaskom na crnom humoru i groteski, sjajno dočaranim i gradiranim tjeskobnim ozračjem, a u samoj završnici pristajanje gledatelja na „loš ukus” biva nagrađeno.
Noć živih mrtvaca
Dugometražni debi Georgea A. Romera jedan je od najuspješnijih nezavisno produciranih filmova koji je s vremenom postao kultni klasik i snažno utjecao na razvoj žanra filma strave. Snimljen u nezavisnoj produkciji za svega 14 tisuća dolara, film je polučio izniman uspjeh i izdržao test vremena te se redovito nalazi na samom vrhu mnogih lista najboljih horor filmova. Romero se publici predstavio kao pesimist i u određenoj mjeri mizantrop sklon inteligentnom iznevjeravanju konvencija i rušenju tabua, od tematiziranja kanibalizma i umetanja motiva ubojstva roditelja, preko za ono vrijeme praktički revolucionarnog postuliranja tamnoputog junaka kao protagonista i umetanja s tim povezanih motiva rasizma u američkom društvu, do tematiziranja grupne paranoje. Iako se u samom filmu nijednom ne upotrebljava riječ “zombi”, ideje o “živim mrtvacima” nastale u ovom filmu i danas se uvelike koriste, a sam redatelj je kasnije realizirao dva nastavka, Zora mrtvaca iz 1979. i Dan mrtvaca iz 1985., koji s izvornim djelom čine svojevrsnu trilogiju.