Strange New Worlds: Sve staro je opet novo

Najnovija iteracija omiljene franšize – Strange New Worlds – priča je o tome da se ponekad rizik ipak isplati. Jer kad se kapetan Christopher Pike prvi put ukazao na jednom drugom zvjezdanom brodu, i jednoj drugoj seriji, ništa nije upućivalo na to da će ova Star Trek ikona dobiti vlastiti serijal. Srećom, želje fanova su ovaj put ipak ispunjene, što je rezultiralo uspjehom i za Paramount Plus, kao i za same fanove. Pomalo ironično, nakon Pikeova odlaska u svoj vlastiti spin-off, „Star Trek: Discovery,“ skrenuo je s kursa. No ipak, bilo bi nepošteno ne prepoznati ulogu ovog slabijeg serijala u stvaranju prilike da „Strange New Worlds“ krene na svoju obećavajuću misiju. I spasi Star Trek.

USS Enterprise stiže u pomoć

„Strange New Worlds“ odvija se u vrijeme dok u kapetanskoj stolici USS Enterprisea sjedi Christopher Pike. U još jednom momentu ironije, ovaj se legacy lik pojavio na prapočetku franšize, u TOS pilot epizodi „Menagerie I i II,“ ali je ubrzo nakon toga ustupio mjesto kapetanu Kirku, koji je kroz ulogu Williama Shatnera postao jedna od najvećih Trek ikona. Dakle, „Strange New Worlds,“ čini puni krug, i vraća nas na izvorište franšize, i usput briljira. Jer, povratak u zlatne dane TOS-a znači i povratak epizodne strukture, u kojoj Enterprise svaki tjedan posjećuje novi planet, i susreće nove vanzemaljce.

Ovo je itekako dobrodošlo osvježenje u eri u kojoj dominiraju kompleksni i često loše izvedeni narativi koji se protežu kroz cijelu sezonu. Također, novi stari format omogućuje kreativnom timu da u samo jednoj sezoni prikažu cijeli kaleidoskop tema – od moralne dileme u “Lift Us Where Suffering Cannot Reach,” (koji moram priznati „krade“ priču od Ursule Le Guin), horora u „All Those Who Wander,“ komedije u fenomenalnom „Spock Amok,“ pa do odličnog homagea i „what if“ scenarija u finalu – „Quality of Mercy.“ Također, serija ne skriva da je prikvel, ali ne eksploatira nostalgiju, već je koristi da nadogradi kanon.

Likovi, stari i novi

„Strange New Worlds“ ima jednu početnu prednost, a to su dobro poznati legacy likovi. Pike (Anson Mount), Spock (Ethan Peck) i Number One (Rebecca Romijn) su svi tu, kao i kadetkinja Uhura (Celia Rose Gooding), sestra Chapel (Jess Bush) i doktor M’Benga (Babs Ollusamokun). No pridužili su im se i novi članovi posade, poput časnice Ortegas (Melissa Navia), zapovjednice osiguranja La’an (Cristina Chong), i meni osobno jednog od najzanimljivijih likova, Aenara Hemmera. Ovaj posljednji kojeg izvrsno igra slabovidni Bruce Horak nažalost je i jedno od rijetkih razočaranja prve sezone, ali ne zbog samog glumca (koji igra odličnu ulogu), već zbog nejasne odluke scenarista da ga eliminiraju prije nego što je imao priliku realizirati svoj potencijal.

No, osim ove zamjerke, posada jednostavno funkcionira fenomenalno. Ako ste imali probleme s posadama u „Discoveryju“ i „Picardu“ (teško je izbjeći usporedbe), onda je ovo serijal kojeg ste čekali. Jer već u prvoj epizodi jasno je tko je tko i kakvu ulogu ima na brodu. Također, zapovjedni lanac funkcionira kako spada, dok se posada ponaša kakao i priliči časnicima Zvjezdane flote. Nema nepotrebnih forsiranih emocija. Posada Enterprisea mala je obitelj, i užitak je gledati njihove reakcije i komunikaciju, kako tijekom misije, tako tijekom neformalnih trenutaka. Također valja pohvaliti i sporedne likove, pogotovo Spockovu zaručnicu, Vulkanku T’Pring, koju izvrsno igra Gia Sandhu.

Retrofuturizam i optimizam

A tu je naravno i glavna zvijezda: USS Enterprise. Scenografi i VFX čarobnjaci odradili su fenomenalan posao. Fanovi TOS-a i originalnog broda biti će oduševljeni kako vjerno su rekreirani i modernizirani zapovjedni most, turbolift, hodnici i kabine za članove posade. Čak je i kultni shuttle dobio fenomenalan facelifting. Za razliku od drugih modernih Trek serijala prevladavaju tople boje, što dodatno pripomaže imerziji i osjećaju sklada i optimizma među posadom. Enterprise je doslovno ugodno namješteni dom u svemiru.

No svi napori tima zaduženog za vizualije bili bi besmisleni da među posadom nema kemije. Jer ovakva obiteljska atmosfera i optimizam dugo nisu viđeni u Star Treku. Ovdje svakako prednjači kapetan Pike, čija karizma i briga za posadu – drži cijelu obitelj na okupu. Ovo je izuzetno bitno ako uzmemo uz obzir da se kroz cijelu prvu sezonu Pike bori s prihvaćanjem užasne tragedije koja će ga zadesiti u budućnosti. Anson Mount odigrao je odličnu ulogu, varirajući od svemirskog tate kuhara do čovjeka koji pokušava promijeniti svoju sudbinu. Ethan Peck potvrdio je da je odličan izbor za Spocka, dajući novu dimenziju kultnom Vulkancu. Jedino razočaranje, ali ne njenom voljom je Rebecca Romijn, kao Number One, iliti Una. Mislim da bi serijal dodatno profitirao da je Una dobila više vremena na ekranu, ali sudeći po cliffhangeru, to će se ispravit u idućoj sezoni.

Strani novi svjetovi

Još jedna zamjerka je manjak vanzemaljaca u glavnoj postavi. Nakon odlaska Hemmera, nadam se da će upražnjeno mjesto zauzeti netko tko nije čovjek. „Strange New Worlds“ pokazao je da kreativni tim poštuje kanon, ali da je spreman i za subverziju očekivanja, bez da provocira fanove. To je potvrđeno u zadnjoj „what if“ epizodi u kojoj smo imali priliku da nakratko vidimo i Trek ikonu – kapetana Jamesa Tiberiusa Kirka (mada nisam siguran da je Paul Wesley dobar izbor) – ali i jednih od najzanimljivijih antagonista franšize – Romulance. Moram naravno napomenuti i interesantan retcon ili bolje rečeno, nadogradnju, još jednog antagonista, koji će po svemu sudeći igrati ogromnu ulogu u radnji serije – Gorna.

Razloga za optimizam svakako ima. Jer taman kad smo pomislili da je i Star Trek zahvatio sveprisutan trend Marvelizacije i grimdark distopije, pojavilo se svijetlo usred crne rupe. Star Trek: Strange New Worlds resetirao je franšizu na početne postavke, te nam pružio toliko željeni „planet tjedna“ format, posadu koja se ponaša kao obitelj i kao časnici Zvjezdane flote, te čitav kaleidoskop tema i podžanrova – i sve već u prvoj sezoni! Iako je serijal ukorijenjen u poznatom terenu TOS-a, to ne spriječava kreatore i glumce da nam daju svježu perspektivu, s primjesama subverzije. Rezultat je jedno zaista neočekivano, optimistično, i obećavajuće iskustvo, te se stvarno veselim daljnjem otkrivanju stranih novih svjetova.

Sve staro je opet novo.