Knjigama u novo normalno!

Dobrodošli u NOVO NORMALNO! Nakon višetjedne karantene probudili smo se u novijem (i vrlijem?) svijetu, a ovih nekoliko mjeseci zorno nam je prikazalo svu raskoš neizvjesnog povratka u neku novu normalu.

I dok navlačimo gusto tkanje maske na lice i dok trljamo ruke alkoholom, ni pandemije, ni potresi, ni ustanci, ni izbori, ma čak ni škola od doma – ništa nas više ne može iznenaditi.

Hoće li se naš svijet u novom normalnom zateći u svesilnoj distopiji ili nadomak utješne utopije? Ne znamo. Ipak, što god nas čekalo, nek nas ova lista distopijskih naslova donekle pripremi ili barem opomene.

• Elan Mastai – Sva naša pogrešna sutra

Možda ste i vi doživjeli nešto slično, ali tijekom ovog perioda sam se ponekad doista osjećala kao da me netko katapultirao u neku mračniju alternativnu vremensku liniju.

Tako se otprilike osjećao i naš junak, luzer Tom, kada je kroz jednu nepromišljenu odluku otputovao kroz vrijeme i u potpunosti izmijenio sadašnjost. U ovoj sadašnjosti nema letećih automobila i ta sadašnjost nije više onakva utopija kakvu su je zamišljali 1950-ih, ali Tom otkrije da u njoj ipak nije sve baš tako loše.

• Alan Moore, David Lloyd – V kao Vendetta

Ovo je kultno stripovsko djelo o ustanku protiv totalitarizma i neizbježna je na svakoj listi ove vrste. Izgledno je da će ovo djelo zauvijek ostati relevantno, a posebno je važno u ovim vremenima kada smo pomalo zgnječeni između krajnje potrebe da se ponašamo kao odgovorne jedinke društva te naše moralne obaveze da propitkujemo, da se bunimo, da kritiziramo, ako treba i da ustanemo. Jer… remember, remember, the fifth of November!

• Cormac McCarthy – Cesta

Tko zna, možda je distopija zapravo radosniji scenarij, postapokalipsa ipak zlokobnije zvuči. A kada novo normalno u potpunosti izmakne kontroli, kada se društveni red sublimira u anarhiju, kad proključa nasilje i sveopći kaos, napisati poetičnu priču o ocu koji kroz posljednje ostatke civilizacije pokušava sigurno provesti malog, nevinog sina, takva priča garantira posebni nivo emotivnog odjeka.

• Ernest Cline – Igrač broj 1

Ne znam za vas, ali kad već sve odlazi k vragu, ne bih imala ništa protiv da se kao alternativa ponudi neka dobra, grandiozna, imerzivna video igra. Provest ćemo ostatke života kao cyber junaci, u beskrajnom, repetitivnom, prezadovoljavajućem grindingu kroz socijalno distanciranje uz prijatelje koje nikad nismo upoznali uživo! Ili ćemo samo pročitati knjigu „Igrač broj 1“ i izguštati u svijetu po mjeri svakog pravog gejmera odraslog na kulturi osamdesetih.

• Paul Beatty – Prodana duša

U okolnostima u kojima na drugom kraju svijeta ključaju prosvjedi i ogorčeno nasilje na ulicama potaknuti problemima rasne nejednakosti, gotovo je nemoguće izbjeći ovo pametno satirično štivo o Bombonu, individualcu koji u malom mjestu na jugu Amerike ponovno odluči uvesti ropstvo i rasnu segregaciju.

• Milena Benini – Mletački sokol

A možda katastrofa nužno ne znači i distopiju, možda ta distopija graniči i s potencijalno utopijskim scenarijem. U vrijeme kada su se zbog otapanja ledenjaka razine mora značajno podignule i potopile većinu priobalja, vrijeme je za novi turizam.

Plutajući grad Serenissima Ressurecta luksuzno je turističko odredište na mjestu nekadašnje Venecije. Za njom se vuku plutajući lazaretti, divlje nastambe prepune potomaka različitih fandoma. Što ih povezuje? Možda jedna zabranjena romansa, i možda malo zdrave akcije kako bi nam pokazali da u novom normalnom ne mora baš sve biti toliko tmurno i katastrofično.