Osjetite dašak mitologije u Short Treks: Calypso

Već od najave Short Treks mini epizoda, fokusiranih na jednog lika, očekivanja su možda najveća bila za epizodu koju potpisuje Michael Chabon, jedan od najhvaljenijih američkih pisaca današnjice i dobitnik Pulitzera. Sada, nakon premijere te dugoočekivane epizode – Calypso – možemo reći da su očekivanja bila opravdana. Jer Calypso je SF, u svom najboljem obliku, koji se ne boji kombinirati klasičnu starinu s dalekom budućnosti.

Nekoliko stvari izdvaja Calypso od svog prethodnika Runaway. Calypso je fokusiran na lika koji nije član posade Discoveryja (iako se epizoda odvija na titularnom brodu). Štoviše, glavni lik – Craft (Aldis Hodge) – nije ni povezan s Federacijom i Zvjezdanom flotom. Radnja je lišena ikakvog konteksta, te osim podatka da se radnja odvija u dalekoj budućnosti, ne znamo ništa o trenutnoj lokaciji broda, niti zašto je Discovery završio tu gdje je, i što se točno dogodilo s njegovom posadom. Ovaj nedostatak informacija, neke bi mogao frustrirati, ali je i razumljiv, jer su na taj način izbjegnuti problemi s kanonom. A bez kompleksnog worldbuildinga, 18 minuta je posvećeno izuzetno dobro razrađenoj priči, te veoma zanimljivim likovima. U možda najboljoj „Discovery“ epizodi do sada.

Calypso je epizoda paradoks. Jer iako bi se ova priča o odnosu između čovjeka i AI-a, mogla uklopiti u svaki SF, ovakve teme su jedan od zaštitnih znakova upravo Star Treka. Tome valja pridodati i sam brod, jedan od glavnih likova u svakoj seriji i filmu franšize, koji je u ovoj epizodi po prvi put doista dobio antromorfne osobine. Calypso tako postaje epizoda s dva jednako važna lika, u kojoj je jedan od likova – Discovery.

No Calypso je više od high-concept SF-a. Chabon je u samo 18 minuta uspio staviti više od SF priče. Poznavatelji antičke mitologije i književnosti mogli su naslutiti radnju već iz samog naslova, iako je teaser, svojom zlokobnom atmosferom neke zavarao. Za one koji ne znaju, ili su zaboravili, u grčkoj mitologiji, Odisej je, nakon Trojanskog rata, tijekom svog dugog povratka kući, proveo sedam godina na otoku Ogigiji, očaran, točnije začaran, predivnim pjevom nimfe Kalipso. Tek nakon što Zeus, nakon intervencije Atene, naredi nimfi da otpusti svog ljubavnika, Kalipso dopušta Odiseju da nastavi put kući, dajući mu splav opskrbljenu hranom i vodom. Chabon vješto subvertira taj mit, te ga pretvara u puno bezazleniju, ali dovoljno snažnu i emotivnu romantičnu priču, gdje Zora (Annabelle Wallis), evoluirani AI Discoveryja (mogli bi reći Discovery), spašava Craftov escape pod, te se nakon milenija samoće, postepeno zaljubljuje u našeg heroja. Poput grčkog junaka, Craft je također ratnik (koji je oklijevao da ode u rat) i koji je nakon dugog rata konačno na putu kući, svojoj ženi i djetetu. No za razliku od Kalipso, koja je začarala Odiseja u pokušaju da je zavoli, Zora je puno dobroćudnija. Ona ne drži Crafta kao taoca, već je i sama taoc davne naredbe da ne pomiče brod sa mjesta. Uz to, Zora je iskreno zabrinuta za Crafta, te mu objašnjava da je mogućnost njegova povratka malim shuttleom veoma riskantna.

Upravo scene koje slijede pokazuju razliku između Kalipso i Zore. Nakon milenija samoće, Zora konačno ima svrhu. Zora je spremna napraviti sve da Craftu boravak na brodu učini ugodnim. Pokušava rekreirati atmosferu njegovog planeta, uči ga ljudskim običajima i kuhinji, te mu naposljetku otkriva svoju najdražu razbibrigu – romantičnu komediju iz 1957. Funny Face, s Audrey Hepburn i Fredom Astaireom u glavnim ulogama. Najbliža paralela koju bi mogli povući je AI u filmu Her. Iako Zora je više od AI-a. Zora je šarmantna, entuzijastična, živahna, i spremna na svaki ustupak. Istovremeno, Zora može iskustiti dosadu, kao i tugu. Zorin karakter, je jednom riječju, ljudski. Zato i ne čudi da ne treba puno vremena proći,  prije nego što se Craft počinje zaljubljivati u Zoru. To možemo vidjeti u njegovim pokušajima da nauči plesati, što kulminira veoma emotivnom scenom na zapovjednom mostu Discoveryja, koja je za ovu priliku postala pozornica za ples Zore i Crafta. U ultimativnom momentu između dvoje zaljubljenih, Craft govori Zori da je želi vidjeti kako ona sama sebe vidi, a ne kroz obrise glumice iz davno minulih vremena. No kao što znamo, priča s Kalipso nema sretan kraj, pa tako i Craft, poput Odiseja shvaća, da Zora nije njegova žena, te da je vrijeme da krene na put kući. Za razliku od Kalipso, Zora svom nesuđenom ljubavniku samovoljno daje shuttle, te prigodnu uniformu, napravljenu posebno za njega, te Craft kreće na dugi i riskantni put kući. No za razliku od Odiseje, gdje je takav događaj prikazan kao tragedija za napuštenu nimfu, ovdje je Zora prerasla svoj program, i svojim nesebičnim odabirom napravila najljudskiju moguću odluku. Ne možemo se oteti dojmu, da su i Craft i Zora postali bolji nakon ovog susreta.

Poput Odiseja, Calypso je riskantan koncept, budući da je drugačiji od svega viđenog u Discoveryju, ali i u Treku, te vjerojatno neće biti za svakog. Ali je bar za nas, korak u pravom smjeru i dokaz da je franšiza i pod novim vodstvom, spremna na eksperimente. Možda jedina zamjerka je da je ova epizoda zaslužila da bude duža. Također, veseli nas da je Michael Chabon opravdao očekivanja, budući da je upravo on jedan od ključnih suradnika na nadolazećem Picardovom serijalu.

Datum premijere tog serijala još ne znamo, budući da je produkcija tek počela. „Short Treks“ se vraća već idućeg mjeseca, s radnjom fokusiranom na omiljenog Kelpiana, Sarua, u mini epizodi The Brightest Stars. To će biti treća od četiri planirane mini epizode, prije povratka druge sezone Discoveryja, u veljači 2019.

Dodatne opservacije:

• Iako nismo dobili skoro niti jednu informaciju o stanju Federacije, kao i dijela svemira gdje se Discovery trenutno nalazi, saznali smo da je Discovery napušten prije tisuću godina, te da je kapetan AI-u dao naredbu da brod održava na toj poziciji. Moguće je da smo upravo dobili hint što bi se moglo dogoditi s brodom u budućnosti, i zašto ga nitko kasnije ne spominje, kao ni njegov revolucionarni spore drive.
• Jedina lokacija o kojoj smo dobili nešto detaljnije podatke je Craftov planet, Alcor IV. Kao i ime neprijatelja protiv kojih se Craft borio, i kojima je oteo escape pod.
• To ime je posebno zanimljivo – V’draysh – budući da izgovor podsjeća na Federation. Moguće je da se u dalekoj budućnosti Federacija raspala, te da je došlo do separatizma. Budući da je Craft čovjek, a V’draysh jako zanimaju stvari iz 20. stoljeća, poput crtića Betty Boop.
• Još jedna poveznica s grčkom mitologijom je tetovaža sove na Craftovim leđima. Atena je bila najveća zaštitnica Odiseja, a njen simbol bila je upravo sova.
• Još jedna referenca na grčku mitologiju je zlatna uniforma na samom kraju, koja asocira na zlatno runo koje su tražili Jazon i Argonauti. U ovom slučaju, „runo“ je poklon, ne ukradeni plijen.
• Iako često imamo zamjerke na anakronizme u Treku, koji daju dojam da Zemlja nije stvorila nikakvu kulturu vrijednu spomena nakon dvadesetog stoljeća, ovaj put su se i Betty Boop i Funny Face, odlično tematski uklopili u radnju.