2001: A Space Odyssey – pet manje poznatih zanimljivosti

Nedavno je objavljena knjiga “Space Odyssey: Stanley Kubrick, Arthur C. Clarke and the Making of a Masterpiece“, autora Michaela Bensona koja vrlo detaljno opisuje suradnju dvojice velikana. Izdvajamo pet manje poznatih zanimljivosti iz nastajanja ovog kapitalnog djela sedme umjetnosti koje je zauvijek promijenilo SF žanr:

1. Scenarij, a samim time i roman svoje porijeklo vuku iz Clarkovog doprinosa BBC-jevom natječaju za kratku priču iz 1948. godine. “The Sentinel” – budući astronauti Zemlje, nadgledajući mjesečevu površinu nailaze na magnetnu anomaliju kod Tycho kratera. Iskopavajući pronalaze izvor, kristalni artefakt koji je po svemu sudeći namjerno zakopala drevna vanzemaljska vrsta koja je posjetila naš Sunčev sustav eonima ranije.

“Kada je došao u dodir sa suncem prvi puta u milijunima godina, ispušta snažan radio puls u smjeru Jupitera – očito signal, upozoravajući svoje tvorce da je na Zemlji vrsta sposobna za putovanje svemirom”, piše Benson. “Ogromni svemirski brod Discovery je poslan u istraživanje. Po dolasku na Jupiter u njihovom gigantskom brodu na nuklearnu energiju, astronauti otkrivaju zvjezdana vrata u jednom od planetinih mjeseca – očito crvotočinu koja vodi u drugi dio galaksije.”

Drevni artefakt je inicijalno zamišljen kao piramida od 12 stopa. No kako Benson objašnjava proizvođač pleksiglasa je Kubricku rekao kako to predstavlja tehnički izazov. Stoga bi ga bolje bilo napraviti “u obliku kutije cigareta, kao velike ploče.” No kako Benson dalje piše, finalni proizvod nije bio magično proziran kako ga je Kubrick zamislio. Zato je redatelj odlučio da ipak bude crne boje, da mu se doda zagonetan izgled.

2. U jednoj od glavnih niti radnje brodsko računalo Discoveryja HAL-9000 se pokvari i ubije većinu posade. Izbjegnuvši smrt za dlaku i sam, jedini preživjeli Dave Bowman “ubija” HAL-a u jednoj od najpoznatijih kinematografskih scena. HAL kojemu je glas posudio kanadski glumac Douglas Rain, gotovo poludi kada mu Bowman počinje odstranjivati njegove više logičke funkcije.

Tko može zaboraviti kada HAL bude sveden na baljezganje pjevajući klasik Harryja Dacrea iz 1892. “Daisy Bell (Bicycle Built for Two)”? Clarke je ideju za scenu dobio 1962. u posjetu Bell Labsu, gdje je kako je Benson objasnio čuo glasovni eksperiment s računalom IBM 7094. Jedan od istraživača je natjerao računalo da pjeva Dacreovu bračnu prosidbu – prvu pjesmu koju je odpjevalo računalo. No da bi postigao disfunkcionalni efekt Kubrick je tražio da Douglas Rain otpjeva, pjevuši i recitira “Daisy Bell” 51. put s različitim intonacijama i brzinama, ponekad i neujednačenim tempom. Čak i u svojim posljednjim trenutcima HAL se referira na značajan moment u povijesti računala.

3. U ranoj produkciji filma Kubrick je zamislio crno-bijeli dokumentaristički prolog kako bi glavnom dijelu filma dao više znanstveni štih, s obzirom da je u to vrijeme SF doživljavan kao materijal za filmove B kategorije. Kako Benson piše Kubrick je razmatrao angažirati istaknute znanstvenike da pričaju o svemu od izvanzemaljskog života do međuzvjezdane komunikacije. Astronom i popularizator znanosti Carl Sagan je trebao biti jedan od njih, ali s projekta je otpao kada je zatražio 0,002 % zarade od filma za svaku minutu njegovog pojavljivanja. Iako je za prolog odrađeno nekoliko intervjua, taj dio nikada nije završio u finalnoj verziji.

4. Dizajn seta za pretposljednju scenu – u drečavom, sivo-zelenom hotelskom apartmanu, uređenom u ampirovom kićastom stilu s fluorescentnim osvjetljenjem – koji se pretpostavlja da se nalazi s druge strane zvjezdanih vrata. O dekoru je odlučio skoro pa hirovito Kubrick i njegovo produkcijski tim. Logika je bila da se neviđena vanzemaljska rasa odgovorna za crni monolit vodila slikama s televizije za koje je smatrala da će biti savršeno mjesto u kojem će se Bowman osjećati kao kod kuće.

Nakon, što se činilo, jednosmjernog, psihodeličnog putovanja kroz crvotočinu, čudno je kako Bowman nije katatoničan prilikom dolaska na drugu stranu. Postoji teror u tom trenutku kada Bowman shvaća da njegov život više nije njegov te da je sada u bizarnom svijetu. Sam i udaljen 100.000 svjetlosnih godina od Zemlje je više nego što bi ikoji čovjek mogao podnijeti.

Lekcija: nevezano koliko se nesebičan činio umjetni okoliš, on je kavez kako god da se okrene. Držati drugu vrstu bez njezinog pristanka je krivo koliko god kavez bio pozlaćen.

5. Arthur C. Clarke je premijeru u New Yorku napustio u suzama, u pauzi misleći kako je napravio jednu od najvećih pogrešaka u karijeri. Kubrick je koračao po teatru kao uzemirena mačka pitajući se da li će njegovo nasljeđe kao jednog od najutjecajnih filmaša biti zauvijek ukaljano. No nešto se dogodilo tijekom prve turbulentne godine prikazivanja filma.

Stvari su se okrenule i film je počeo generirati zaradu, najviše zahvaljujući generaciji ispod 30 godina koji su jako dobro reagirali na polje, dubinu i tempo filma.

“Film je incijalno bio dugačak 161. minutu.” – piše Benson. “Nakon katastrofalne serije recenzija i premijernih prikazivanja, redatelj je minutažu smanjio na mršaviju verziju od 142. minute.”

50 godina kasnije 2001: A Space Odyssey (2001: Odiseja u svemiru) je kinematografska ikona bilo kojeg žanra. Lekcija: Dobar SF će se uzdići iznad vremena i loših inicijalnih recenzija.

8. Fantastic Zagreb završava upravo danas, 08. srpnja, i to na uistinu spektakularan način, s projekcijom remek-djela 2001: Odiseja u svemiru, pa ne propustite ovu fantastičnu prigodu da pogledajte ovaj spektakl u svoj njegovoj raskoši i veličini u digitalno restauriranoj 4K kopiji na velikom platnu Ljetne pozornice Tuškanac.