Falling Skies – očekivanja od druge sezone

Iskreno, serija Falling Skies nije zaslužila drugu sezonu. U deset epizoda prve sezone bilo je tek nekoliko sitnica koje su bile zanimljive – otmica djece i svojevrsna asimilacija među izvanzemaljske osvajače, hijerarhija i netipično prikazani alieni, provlačenje povijesnih paralela i barem jedan koliko-toliko zanimljiv lik – Pope. Sve ostalo bilo je klišeizirano, neuvjerljivo i zanimljivo samo zato što je sf, pa eto, gledamo.

U tih deset epizoda nismo saznali gotovo ništa osim da se ljudi povremeno brane od mehaničkih kokoši – i to samo onda kad ‘izazivaju’. U školi u kojoj žive bilo im je sasvim dobro – nitko ih nije bombardirao, mogli su saditi paradajz i hraniti svinje i gotovo da ih nitko ne bi dirao. O izvanzemaljcima gotovo da nismo saznali ništa. Tko su, što su, zašto su došli, zašto su došli kao osvajači, a ne miroljubivo. Zašto otimaju djecu? Previše zašto, a kao odgovor smo dobili neku melodramu i sapunaste odnose oca i sinova, podređenog i vođe, nekakve nejasne ljubavne zavrzlame. Stoga ne čudi da serija ima loš ritam izmjene prilično bezvezne akcije i ‘ljudskih priča’ iz kojih vrište svi mogući holivudski klišeji. A za kraj, žestoki klifhenger koji je u potpunoj suprotnosti s tijekom serije. Nakon devet epizoda prenemaganja, u desetoj je jednostavno nabacano previše. Ipak, serija je bila gledana – razlog? Pa želim vjerovati da je to zato što je sve ostalo bilo znatno lošije – Terra Nova i Alcatraz mi padaju na pamet kao izvrsni kandidati.

Nažalost, mene privlači postapokaliptični ugođaji jer vjerujem da takvi ekstremni uvjeti izvlače iz ljudskog roda ono najgore, ali i najbolje, pa osjećam odličan prostor za jake ljudske priče. Zato gledam gotovo svako sr. na tu temu.

Nakon odgledane prve dvije epizode druge sezone mogu reći da ne dijelim optimizam nekih recenzenata da serija djeluje obećavajuće. Istina, produkcijski je izvedba znatno bolja. Neki detalji djeluju smislenije, neki likovi su ‘narasli’ i izmjenili se u tri mjeseca. Nešto je tu i tamo pokrpano i stvorena je bolja napetost, ali klišeji se i dalje preljevaju niz ekran i guše do bola. Akcija je podjednako naivna (otkuda toliko kalašnjikova u domovini M-šesnaestica), rješenja situacija stereotipna i besmislena (izvanzemaljci ‘puštaju’ glavnog lika i nude ljudima utočište, potom na izlazu iz broda ih sve pobiju osim njega, sin slučajno rani oca koji se pojavljuje niotkuda, naivno partizansko rješavanje bitke, i da dalje ne nabrajam i spojlam).

Scenaristi baš nisu pokazali neku promišljenost i generalno ih ne zanima svijet u koji su smjestili protagoniste. Osim činjenice da se bore protiv osvajača i povremeno očajavaju nad izgubljenim životima, nema gotovo ničega. Otkuda hrana i gorivo, tko čisti zahode, gdje su neki dečko i cura koji se pošteno poševe prije bitke jer znaju da se možda jedan od njih neće vratiti, gdje su klinci koji izvode spaćke? Nema malih ljudskih sitnica i zato serija, u nedostatku bolje riječi, za mene nema dušu.

Može li napredovati i biti bolje u epizodama koje dolaze? Vjerujem da može, ali sumnjam da hoće. Da, bit će nekih zanimljivh detalja, možda čak i nešto originalno, ali bojim se da će serija ostati tek jedan ispodprosječni zaborav. Volio bih da sam u krivu.