Home / Recenzije / Film / Sila je Epizodu VII trebala prespavati

Sila je Epizodu VII trebala prespavati

 

08012016_SW_epizoda7_rec_post

Nisam sklon dvjema stvarima. Prepričavanju sadržaja i davanju zvjezdica ili ocjena (od mišljenja se ne suzdržavam), ali Epizoda VII čini se kao dobra prilika za iznimku koja potvrđuje pravilo.

Ocjena: 2 ili bolje rečeno @#$%&! 2 (navedeni groliks je tu da bolje odrazi moje nezadovoljstvo, a vi ga iščitajte prema vlastitom vokabularu).

Ovako otprilike bi pojasnio svoju odluku da službujem u obrazovnom sustavu: “Uglavnom zbog nostalgije (svaka ocjena je djelomično subjektivna) te napretku u preglednosti režije i konačnom dokidanju omraženih lens flerova, učeniku Jar Jar Abramsu dodjeljuje se prolazna ocjena. Gradivo je usprkos dosta ponavljanja ispodprosječno savladano, da li zbog lijenosti ili ograničenih kapaciteta nije sasvim jasno. Uz uvažavanje svih ograničavajućih faktora – bogatog nasljeđa (Star WarsTM), zahtjevnih roditelja (mama Hollywood i tata Disney) i utjecaj okoliša (Fan Base), učenik je pokazao vrlo malo volje i interesa da pronađe vlastiti put. Na koncu eto mu dovoljan jer ipak je vratio skrafi lukin nrfhrdera na veliko platno.”

J. J. Abrams je režiser bez kičme i stila. Kao da se svima dodvorava pa pazi da nikoga ne uvrijedi. Jasno je da mora osigurati povrat investicije (što jest legitimno), ali jedino se trudi biti politički korektan, bezidejan. Maksimum mu je odraditi film za @#$%&! preživače koji troše više moždanih vijuga na odabir veličine kokica nego na sadržaj koji kane gledati.

Dobio je u ruke možda najbolje kockice na svijetu od kojih nije bio u stanju složiti solidnu, kamoli neku novu maštovitu konstrukciju. U neka druga vremena čak bi i ofucani redatelj osrednjih B filmova odbio snimiti ovakav pajl of @#$%&!

Je li moglo biti bolje?

Ne da je moglo, nego je moralo.

Originalna trilogija je u ruhu science-fantasy bajke, ne bez mana, ali s puno inventivnosti i šarma, ispričala univerzalnu priču o borbi dobra i zla. Publika gladna toga bogatog svemira tražila je nakon Epizode VI još. Premda je objavljeno knjiga i stripova na tone, a proizvedeno plastike toliko da bi Star Warse stavilo na kartu većih zagađivača okoliša, glavno jelo – novi filmovi – dolaze tek šesnaest godina kasnije.

Koliko su Epizode I-III bile bogate vizualnim kičem toliko su za stare fanove bile razočaravajuće. I tada se pričalo da su to uradci za novu generaciju klinaca koji samo gutaju ono što može vrtit’ neka konzola. I bili su. Ipak se svijet pomaknuo unaprijed u koordiniranoj upotrebi ruku, a unazad u korištenju mozga. Padme je superturbo hot, a Darth Maul ima najkul dvosvjetli mač, ono ever, halo!

Kakva god bila ta nova prva trilogija, neporecivo je bila Georgeova fantazija, dovoljno alienska, neobična, šarena, ali i puna rupa, smušenih političkih intriga, infantilne ljubavne priče, omraženih likova i debilnih pojašnjenja.

Iste godine kada je žarila i palila Epizoda III (2005.), Disney je bio u banani. Nekoliko godina su bili bez iole smislenog filma. Dolazi do smjene na vrhu kompanije. Ratobornog Michaela Eisnera smjenjuje njegov staloženiji padawan Bob Iger. Politika mu je osigurati dugoročno stabilne prihode oslanjajući se na šopingiranje, a ne na kreativni razvoj. Igerov je plan bio imati puno (malih) Disneya pod (Velikim) Disneyem.

Već iduće godine kupuje Pixar, no piksarovci se zahvaljujući opakom pregovaraču Jobsu infiltriraju na ključne pozicije i imaju glas u budućoj kreativnoj politici Disneya. Div se budi, a 2009. u košaricu ubacuje i Marvel. Priliku za superherojske filmske bravure dobivaju svakojaki hohštapleri i poneki pravi nerdogeek i talent (čitaj Whedon). Silovanje publike ekipom u tajicama i plaštevima u petoj je brzini i nema naznaka zamora. Publika plješće i hoće još, a dionice Disneya rastu.

Legenda kaže da je Georgeu bilo dosta. Još je nekako izdržavao kritike i vrijeđanja u predmrežno doba, no s internetom je postalo osobno. A bogami i fanovima je bilo dosta. Nakon četrdesetak godina piskaranja uspio je izbaciti tek šest filmova od kojih se polovicu treba reciklirati u mikrovalno zračenje.

Epizoda VII od IX

S mjerama osiguranja i tajnovitosti kojima se ne štite ni lansirni kodovi nuklearnog arsenala, Disney je krenuo u proizvodnju sedmice. Generalne bilješke za završnu trilogiju koje je George dao u tal s LucasFilmom su uglavnom odbačene. Režiju je nakon malo nagovaranja prihvatio J. J. Abrams, a scenarij je povjeren Michaelu Arndtu. No ne ide sve kao po špagi pa solidan scenarist koji nema baš impresivnu biografiju traži odgodu. Ne može, kaže Disney pa se zove Kasdana da prekine rad na spin offu o Hanu Solu i dođe pomoći Abramsu (srećom nisu zvali Kurtzmana, Lindelofa ili Orcija). Naredba je jasna: Epizoda VII – prosinac 2015. Sve ostalo je nevažno.

Iščitavajući intervjue s involviranima da se zaključiti kako je Arndt pokušao usuglasiti priču s Disneyevim zahtjevima u čemu je tek polovično uspio. Kasdan se možda nije puno petljao u radnju, bruseći vjerojatno dijaloge i pokoju scenu, a Abrams je radio što već inače radi. Važno mu je da je efektno, da gradi setove jer neće CGI, sve ostalo je drugi plan.

Traileri i fotke se nižu, intervjui se daju, kamere zuje, a teorije se rasplamsavaju jer je sve obavijeno velom tajne. Svane konačno i taj dan D…

I tako ja 16. prosinca završim na ponoćnoj (3D) premijeri. U nevjerici odgledanog potisnem osjećaj negdje u predio žučne vrećice. U ponedjeljak 21. prosinca evo me na 2D projekciji. Mazohizam je oduvijek bio jak u mojoj obitelji. @#$%&!

Gdje god zagaziš u radnju – rupa. Krajnje je neuvjerljiva “zaboravljena” prošlost prethodnog filma. Glavnoj heroini skoro sve polazi za rukom. I što ju to točno ističe kao ženski lik? Mogla je biti i muško. Podcijenjeni negativac je feminizirani lajbek. Déjà vu na loše ripnutu Epizodu IV jak ko migrena. Stalno se nešto događa, a priče nigdje.

Treća sreća s još većom Zvijezdom smrti – pa zar opet treba pogodit’ neki oscilator? Galaksija je velika, ali planete su jako, jako, jako male, otprilike k’o Sabor. Bez beda svi nabasaju jedni na druge.

J. J. zna da u kina treba privući gotovce i džeksonovce pa ubacuje u film srednjevjekovnu birtiju, hodajući blješteći oklop, a dodaje i besmisleni cross-guard na svjetlosni mač.

Osim par sitnica – Forda koji drži film iznad nivoa posvemašnje bljuzge, sekvence sa zubatim kotrljajućim loptama, par one-linera i jednog cool thumb-upa – daleko premalo, da se razumijemo – Epizoda VII je nemaštovita kopija, diletantsko i smušeno trpanje viđenog u poludorađen kontekst. Štošta je ubačeno bez smisla i reda samo zato što je fora, a pri tome čak ni nešto tako zvjezdanoratovski kao što su fajtovi sa svjetlosnim mačevima nisu ni epski, ni smisleni. Djeluju srednjevjekovno (u skladu s navedenim kretenskim dodatkom maču), s nekakvim ranjavanjima, bez neke suvisle logike neovisno o strani koja se bori. Uspješno je prikazan puni potencijal krajnje lijenosti i nedosljednosti u pridržavanju bilo kakvih pravila (čak i onih koje si je “kreativna” ekipa sama zadala). Besmisleno kao šahovska partija s preslatkim psićem. Super za laj(k)anje na Facebooku, ali sa šahom to nema veze.

Od stoljeća VI

Tridesetak godina poslije Povratka Jedija i sve što se dogodilo je zaboravljeno ili tek mit? Nema radija, televizije, korteksa, mreže, neke arhive? Pa pobijedila je dobra strana. Ne bi li se odmah proizvodile knjige, filmovi, stripovi, holo programi i virtualne igre o Luku koji je srušio omraženu tvorenu, odurnog cara i dotukao velikog, mračnog Lorda Vadera. Ne?

Da su Han i Leia napravili Bena još u nekom šumarku na Endoru, za očekivati je da su ga testirali na midiklorjane negdje oko treće, četvrte godine (mali ih je imao k’o dreka)? Potom su ga dali Luku s pet, šest ne bili ogrezao u Tamnu stranu? Školovanje je trajalo neko vrijeme zar ne? Recimo do desete, dvanaeste godine. Mali se ufur’o u Silu totalno. Još više je zabrijao na svjetlosni mač. Navodno ga nije gasio ni u vrijeme nužde opčinjen njegovim crvenim svjetlom. Zakleo se da će kada naraste njegov biti drugačiji od ostalih (inspiriran lektirnim naslovima Howarda, Smitha, DeCampa iz knjižnice Jedi akademije).

Možda je već u to vrijeme pokazao sklonost sithoj strani, možda je zamrzio jedije jer su ga u školi padawani iz novopečenih tajkunskih obitelji maltretirali (Vader ti deda – bit će prvog reda – kada ti dupe bude puno leda). Možda mu je stari perverznjak Snoke samo dao slatkiš, tko zna, ali se pouzdano zna da je koristeći maminu kreditnu karticu uspio pribaviti od nekog krijumčara (ne tate) rastopljenu Vaderovu masku (navodno autentičnu, ali s tim krijumčarskim ološem nikad ne znaš, a oni majstori s Kamina koji sada više ne rade klonove možda imaju novi biznis).

Luke nije shvatio da je malom uzor visoki crni deda s opakim glasom, a ne ujak koji izgleda k’o franjevac. Jel’ tad već prošlost zaboravljena, postala mit il’ će tek postati?

Prođe još koja godina i Luke stvarno @#$%&! motku. Pubertetlija Ben potamani sve što ima barem jedan promil midiklorjana u krvi. Luke baca u komu R2D2. Ben postaje Ren (sada je muškarac, a ne nečiji sinčić). Luke sjeda u svog vjernog x-winga i posvećuje se arheologiji (nema zapisa jel se ispri’čo Lei i Hanu zbog nastalog@#$%&! ili je samo podvio rep). Ren, Snoke, Hux i još par krkana u birtiji “Kod propetog Rancora” osnivaju Prvi red. Kylavom je zadatak da nađe Skywalkera (kako ti je uspio zbrisat?), Huxu da otima djecu (drpaj od onih koji su glasali za Republiku), a Snoke će da se po potrebi projicira na sastanke nadzornog odbora Prvog reda. On bu novi mračni precjednik svemira.

Luke, premda ne želi da ga se nađe, možda ostavlja neki trag da ga ipak mogu naći – ako ga zatrebaju? (sic!). Nije mu sve to fora. Nek’ prvo odapne Republika, a mali Kylo, ćelavi Snoke i naci Hux uspostave strahovladu tako da ima protivnika kojem može pokazat kol’ko je jediju dugačak svjetlosni mač.

A ostali su radili što?

Han je rekao: “Bok Leia, odo ja malo krijumčarit, znaš da čuda radim u 12 parseka, a ti vidi što ćeš s Benom, Renom ili Kajko se već mali vrag sada zove. To sranje je nastalo ionako zbog tvoje strane familije. E da, i neko mi je đubre mrknulo Millenium Falcon tu ispred kuće, pa jel’ mi možeš posudit par kredita da kupim neku šklopociju s kojom ću šverat biljke-mesožderke dok ne uhvatim kurvinog sina. Chewi isto nema prebijene pare. Viš’ da nema ni za gaće.”

Senat baš nešto ne tangira što je eto desetak-petnaestak godina od smrti Palpatinea opet neki jedi podivlj’o. To je tamo neko obiteljsko @#$%&! sa Silom. Senat ima važnijeg posla. Sprema se izglasati novi parafiskalni namet za korištenje hipersvemira. Osim toga princezi se raspala njena disfunkcionalna familija pa joj evo čin generalice i neka sa svojim veteranima radi neki @#$%&! Republika se na koncu kune u pluralizam, demokraciju i pravo mišljenja pa dozvoljava postojanje i ekstrema kao što su Prvi Red, Ujedinjena fronta Klonova, Stranka Zvijezde Smrti, Čista Stranka Zvijezde Smrti – dr. Wilhuff Tarkin, Druga Zvijezda Smrti (ne brkati sa Zvijezda Smrti 2), a vjerskim je slobodama zagarantirana izrada planetarnih oružja koja srču zvijezde.

Sila se budi (uz nekoliko spojlera)

Nekako u isto to vrijeme, zvjezdanim pejzažom u perspektivi prelete žuta slova informirajući nas da je Luke Skywalker nestao, a da se Prvi Red poput feniksa izdiže iz pepela Imperije (zaboravljeno je tko je tu istu Imperiju srušio prije tridesetak godina). Sada u godinama, generalica Leia Organa (koja je odbacila prezime Solo nakon što je Solo opet postao solo), nešto kao Hillary, stavlja se uz podršku REPUBLIKE na čelo OTPORA (čega ba? kakav otpor?) i posvećuje se traganju za bratom, koji je isto tako zaboravljen, da bi se ponovo uspostavili mir i pravda u Galaksiji (ček, pa šta nije REPUBLIKA gazda, a Prvi Red tek neki teroristi, koji se tek uzdižu? ostatak galaksije ipak živi po republički?). Osim toga jedan maštoviti pilot u upgrejdanom x-wingu može zrokat ratnu mašineriju sto tisuća puta veću od sebe. Samo mu pokažite gdje je reaktor.

Završna rečenica puzajućeg teksta kaže nam da na Jakku, gdje je stari saveznik otkrio NEŠTO što bi moglo otkriti gdje se Luke zavukao, stiže JEDAN hrabri pilot u TAJNOJ misiji.

Koliko tajno, uskoro saznajemo jer na pješčanu planetu/reciklažno dvorište zvanoj Jakku hrabri pilot/otpornik dolazi samo par minuta prije zločestih stormtroopera koji su se iz orbite stuštili kao starshiptrooperi. Pilot uzima usb stik koji će promijeniti sve. To je mapa do Skywalkera (nije dinamička pa ako se Luke pomakne prije nego što ga nađu, prop’o pos’o). Zašto Max von Sydow nije sam donio Lei stik čime ne bi privukao nikakvu pažnu? Osim toga po tako nešto važno (što mijenja sve) general koji drži do sebe ima da pošalje flotilu s admiralom Ackbarom (još je živ) da ne bi sve otišlo na jug. Jer ode. Čemu skrivanje? PR sve lijepo prikaže kao republikansku flotilu na manevrima u sustavu Slluynj.

Da ne idem u detalje i ne pokvarim nekom “užitak” gledanja, već ovdje je sve jadno, lijeno i bez veze. Napisao sam još skoro tri kartice teksta analizirajući gluposti, pokušavajući pronaći bilo kakav suvisli odgovor, a da sam došao tek do Velikog bijega u dvadesetoj minuti filma.

Elem, Veliki bijeg stormtroopera probuđene savjesti…

Stormtroopera FN-2187 kojeg tumači tamnoputi John Boyega već u prvoj misiji šokira viđeno zlo (slabo neko pranje mozga), pa se odluči osloboditi okova (PK checked). Umjesto da se odmah javi u odjeljenje famoznoj kapetanici Fazmi u bliještećem oklopu (i preda blaster na inspekciju), koja to od njega zatraži onako tek toliko da kaže (a i našla ga je vrlo lako u cijelom tom ogromnom brodu), naš stormtrooper odluči dati petama vjetra.

No, da bi zbris’o treba mu pilot. Naravno, zapovjedni brod Kylavog negativca ima brdo pilota, ali su svi oni oprani i niti jedan nema neki osjećaj kao naš stormtrooper. Ali zato je tu hrabri odmetnuti zarobljeni pilot kojeg se može osloboditi magičnom uzrečicom (ipak je ovo fantasy) – “Ren wants the prisoner”. Okovi odmah padaju. Ne treba ti ni kôd ni pin ni pečat.

Navodno se u First Orderu može svašta ako znaš čarobne riječi. Samo se kaže “Ren wants”, a onda si ubaciš što ti paše. Recimo “Ren wants lively colors” i dok kažeš keks star destroyer izgleda kao hippie buba iz šezdesetih.

No dobro, u samo par riječi FN-2187 koji je sudjelovao (iako nije pucao) u pokolju sela i pilot koji je upucao stormtroopera koji je našem stormtrooperu ostavio krvavi traga na kacigi i time mu probudio savjest se skompaju i brišu tako da ukradu jedan tie fighter. Sila se budi nam je dala i objašnjenje zašto se tako zovu imperijalni lovci kratkog dometa – zato jer su vezani (tie) lancem. Ko je gledo zna.

E, ako je to domet scenarista, onda Jar Jar Binks mora zamijeniti Mickey Mousa na tronu ikone Disneya.

I tako zbrišu oni iz hangara, nakon što lanac pukne, ali ih ipak obore krivudavim loptastim svjetlima (fotonskim torpedima?) pa se oni sruše na Jakku. Pilot Poe nadjene stormtrooperu ime Finn koji nakon što dođe k svijesti ustanovi da je od Poa samo ostala cool jakna pa se zaputi prehodati cijelu pješčanu planetu prikladno nabasajući na…

Dosta.

Lutke na koncu nemaštovitih scenarista

Jedini smisleni lik među protagonistima je povratnik – Solo. Ford drži film na okupu i bez njega ovo je mogao solidno biti i neki Star Trek film.

Svemoguća Rey sve odrađuje fantastično, sama se čudeći kako joj sve to polazi za rukom. Zašto je ona uopće žensko? Aaa, ženski Luke (što je zapravo katastrofa jer ženski lik definiramo kroz postojeći muški). Zna cijelu povijest otimačine Millenium Falcona, ali ne zna da je to Millenium Falcon i da je ukraden od Sola? Postaje Master u Sili mršteći obrve, fiksirajući pogled i izgovarajući bedastoću poput “You are afraid”. Iako jurca galaksijom želi se vratiti na Jakku da se slučajno ne bi pojavili njezini roditelji? Zašto ih ne bi recimo probala potražiti? Što na kraju znamo o njoj da joj Pobunjenici povjeravaju odlazak Luku (umjesto hrabrog pilota)? Mastering of the Force? Pa ona bi mogla biti drugi Anakin. Kao Ben. I dok si rek’o keks eto je s one strane Sile. Snažan ženski lik je Leia. Rey je nemušto sklepana krpena lutka od brojnih politički korektnih i ustaljenih zakrpa. Šteta Daisyne simpatičnosti.

Ipak, najviše volim Kylavog i vječno podcijenjenog negativca. Razmaženo derište s previše moći koje postaje arhetip zla – to je Joffrey iz Igre prijestolja. Kylavi je samo pastiš nebulozne nolanovštine koja se, čini mi se, uvlači u sve pore filmske kreativnosti. Negativac mora biti proizvod društva, sa stvarnim traumama, osakaćenih emocija i s barem jednom feminiziranom crtom u karakteru. @#$%&! Na kraju je niš koristi. Ne bi li mogao rukom zaustaviti izvlačenje zrake svjetlosnog mača recimo. Mislim kad već može zaustaviti zraku iz blastera? Svjetlo jedno, svjetlo drugo. I glup je. Na početku ubije lika koji je pronašao informaciju o Luku, ali pilota koji nema pojma zarobi, i onda ga na licu mjesta pretraži, ali mu ne stavi svoju crnu rukavicu na facu i iskoristi silu već ga odvodi na brod da bi ga gore Silovao i saznao da opet trebaju dolje u pješčanik jer su ključne informacije u Kotrljajućoj lopti 8. Ima se kredita za vozikanje trupa amo-tamo.

Finn kao stormtrooper probuđene savjesti je u najmanju ruku nezanimljiv. Želi od svega pobjeći, u strahu je, što smo shvatili na početku. S protokom vremena od toga se radi satira, a onda opet postaje ozbiljno kada u ruke uzme svjetlosni mač. To ne traje dugo. Nezanimljivo i predvidljivo.

Na Huxa i Snokea ne treba trošiti riječi. Čemu oni točno služe? Prvi je poludjeli nacist bez karizme jednog Tarkina, a drugi preuveličana glinena figurica s kompleksom cara. Who Star Wars’ Supreme Leader Snoke Might Actually Be? Who the @#$%&! Care! Neka za početak bude suvislo napisan lik. Negativac od kojeg nam se tresu gaće.

Poe Dameron – naš hrabri pilot – on je nešto kao hrčak koji vrti kolut u kavezu. Radi to besprijekorno do kraja filma. Vozač tie fightera u Velikom bijegu i x-winga za sve Ključne pobjede.

“Draga Leia, znam da ti je bilo teško nastupit u filmu, ali mi je drago. Ne obaziri se na debile koji ti prigovaraju na godine koje si u međuvremenu skupila. Žao mi je samo što su scenaristi mentalni invalidi pa im nije baš jasno što su s tvojim likom trebali napraviti. Srećom bila si prava dama u završnoj sceni. Činjenica je da si ti Lukeova sestra i da je tebe trebao koknuti vlastiti sin. I daj molim te sudjeluj u sljedećoj Epizodi svojim znanjem i iskustvom na izradi scenarija, Ak’ je moguće. Ak nije zamoli da i tebe koknu.”

I konačno Fazma. Savršeni primjer svega što u ovom filmu ne valja. Bitno da je efektno (kao što je cool smrznuta titrajuća zraka – kao u Matrixu metak – tako je i šajni stormtrooper), a sad jel’ ima smisla, logike ili barem nekog smisla nije važno. U svih par scena gdje se Fazma pojavljuje jednako je ukočena i drži blaster, ali je fora za teorije zavjera i možda spin off: Fazmine avanture u treš kompaktoru – odlična dvosatna reklama zvana film za temu u zabavnom parku.

Komentare molim

Vjerojatno će sada krenuti optužbe kako se ja ne znam zabaviti, pustiti mozak na pašu, ili kako nisam target publika (ma fejvorit) – samo zato što hoću da film (ispričan iz jedne točke gledišta, što znači da je PRIČA ključan aspekt filma) bude više od video igre (svaki igrač kreira svoj put) ili dvosatne reklame za kineske proizvode (uvjeravanje da baš TO moramo imati).

Znam pustit’ mozak na pašu, ali zaboga dajte zelenu travu da pasem, a ne neku isušenu pustaru ili umjetnu livadu koja izgleda savršeno, a smrdi na jeftinu plastiku.

Aha riječ je o “”trendovima””. Ekskjuze mua. 3D je trend. Loša priča i loš film su upravo to – loša priča i loš film. Dvosatno lupetanje u bubnjeve totalnog ignoranta koji je umislio da je Charlie Watts. Epizoda VII je dugometražni trailer i tako je tretiran. Jer se filmsku publiku tretira kao prizemne konzumente. Bitno da je efektno, a reći ili ispričati ne mora ništa. Važno je da ima lijepe slikice. Kao da čitaš knjigu zbog fonta kojim je tiskana.

Check Also

Aladdin: uspješna adaptacija poznatog klasika

Iz pera Johna Augusta i u obradi Guyja Ritchija, uz glazbu i pjesme Alana Menkena …

Introvertirana Patrola iliti Doom Patrol

“Spremni za priču o superherojima? Ma daj, još TV superheroja. Baš ono što svijet treba. …

Web Statistics