Pogledajte kako smo se proveli na Marsonikonu 2015.

 

16062015_Marsonikon4_post

Tržište domaćih fantastičnih konvencija djeluje vrlo zdravo. Imam osjećaj da se posljednjih godina stalno nešto događa, kalendar je sve popunjeniji, a čini se da nam tek slijede dobre godine. Kuha se nešto i u Splitu…

Premda najmlađi, Marsonikon se strmoglavo uspinje, grabeći po nekoliko stepenica u jednom komadu pa se može bez puno pretjerivanja reći da su s četvorkom zaslužili gotovo odličan. Razlog tome su agilniji slavonskobrodski fanovi. Naravno, ima tu još puno mjesta za napredak, ali za one koji pohode Brod od začetka Marsonikona uvjerili su se u silan angažman i brzi napredak.

Iako je program relativno malen, vrlo pristojno je posjećen. Ivan Lutz je s Aleksandrom Žiljkom razgovarao o njegovom romanu Poseidonia. Raspravljali su o karakteristikama steampunka i zašto roman spada u tu kategoriju; nekoliko rečenica palo je i oko totalitarizma o kojemu kritički progovara Žiljak te o erotičnosti koja je poprilično izražena u romanu. Razgovarali su malo i o stilu kojim je pisana Poseidonia jer po Lutzu dugo nije bilo pripovijedanja u kome se narator obraća čitatelju. Bilo je vrlo zanimljivo slušati kako je Aleksandar modernizirao stari hrvatski jezik i stavio ga u duh vremena – podatak da je cijeli roman trebao biti na izvornom hrvatskom jeziku, onakvom kako su pisali u tom vremenu, zagolicao je maštu.

Novi autori su se predstavili na tribini koju je vodio Gordan Sundać. Marija Blažević Zalokar (Slavonski Brod), Jurica Ranj (Zadar), Tomislav Tomašević (Zagreb) i Marko Lubar (Đakovo) su samo neki od autora koji su svoje prve sf korake napravili u zbirci Marsonic (doživio 7. broj). Bilo je interesantno slušati što mladi pisci misle o uredničkim prepravkama i o pomoći koju su dobivali od uredništva, te kako su uopće odlučili slati priče na Brodsku adresu. Uz nekoliko duhovitih odgovora, neposrednom Gordanovom moderiranju, pisci su se opustili i uslijedio je vrlo ugodni razgovor u kojemu su uživali posjetitelji u punoj dvorani. Promociji mladih autora prisustvovala je i Maja Orešković Igrić (Zabok), kojoj je priča objavljena u 7. broju Marsonica prva objavljena ikada. Tribina s mladim autorima Marsonica postat će tradicionalni dio konvencije.

Promocija izdanja Hangara 7 prošla je u vrlo opuštenom tonu uz pivicu i smijeh zahvaljujući moderaciji Ratka Martinovića. Govorilo se, o Drumu (koji je i bio rasprodan na konvenciji), te romanima Dublje od Bezdana Davida Kelečića i novom izdanju Junačkih zgoda Junker’sa i Vailianta Vanje Spirina. Te su knjige objavljene u biblioteci Solaris u kojoj će ove godine biti još pregršt domaćih uradaka. Stoga je na promociji bio i Danijel Bogdanović predstavljajući svoj prvi roman Posljednji vlak za Dukku – klasičnom znanstveno fantastičnom romanu o skupini ljudi koji putuju na udaljeni planet – koji će između ostalih zajedno s djelima Rakova djeca Dalibora Perkovića, Prodavač snova Milene Benini i Samo igraj Ivana Lutza ugledati svjetlo dana tokom ove godine. Dotaklo se još pitanje domaćeg izdavaštva općenito (nezaobilazno), a najavljene su i prve knjige stranih autora koje će Hangar 7 objaviti u nadolazećim mjesecima.

Uz Aleksandra Žiljka, počasni gost ovogodišnjeg Marsonikona bio je i Krešimir Mišak koji je pred ispunjenom galerijom pričao o drugoj strani povijesti, legendama, velikoj kataklizmi u prošlosti, dinosaurima, Mjesecu, cikličnim teorijama… Zanimljivo već kako to Mišak zna.

Iako nije toliko vruća tema koliko bi mogla biti – pitanje natuknice o hrvatskom sf-u u Svjetskoj sf enciklopediji Johna Clutea – čini se da dobiva svoj epilog. Na kratkom predstavljanju smo saznali da je članak odobren, da nedostaje još jedan mali odlomak te da se može očekivati da će priča o hrvatskoj znanstvenoj fantastici postati dijelom enciklopedije u roku od nekih mjesec dana.

Iako su predavanja i predstavljana bila solidno odrađena, dušu Marsonikona ipak predstavlja druženje u Kazamatu – prizemnom dijelu tvrđave gdje se druži, priča i surfa kroz štandove, jede i pije. Knjiga i stripova, pogotovo starih, bilo je u zadovoljavajućim količinama, a slavonskih specijaliteta i raznobojnih tekućina u izobilju. Prostor je krasio robot imenom Chaplyek, definitivno najomiljeniji model za selfije. Ljubitelji igara na ploči su zahvaljujući dolasku većeg broja osječana iz kluba Titan Atlas mogli zaigrati neke od popularnih naslova, a za one koji se samo dive izradi predivnih modela, ekipa iz Slavonskobrodskoga Warhammer kluba je opet donijela svoje najbolje makete zgrada, vozila i neobičnih ratnika. U galeriji koja je služila kao dvorana za predavanja svoje je mjesto našla i galerija crteža i skica domaćih ilustratora, nekih koji su već zaplovili u profesionalne vode.

Na pitanje kako su zadovoljni organizatori, u ime cijele ekipe je odgovorio Ivan Lutz:

Ovogodišnji Marsonikon prošao je upravo onako kako smo i htjeli – svi su bili zadovoljni, bilo je puno posjetitelja, izlagača nikada više i odlična atmosfera koja je već postala tradicionalna za Slavonski Brod. Posjetitelja je bilo 500+ tijekom cijelog dana, predavanja su bila posjećena, kupovale su se knjige, stripovi, pilo se Slavonsko pivo… Zapravo zadovoljni smo sa svakim segmentom organizacije. Ono što ćemo unaprijediti za iduću godinu je sadržaj za djecu i poneka radionica. Odlično surađujemo s udrugama i ljudima koji rade na Danima Ivane Brlić Mažuranić, pa mislim kako neće biti teško popuniti sadržaj takvim stvarima. Podbacilo nije ništa, osim potpunog ignoriranja fandoma Sfere i Rikona, što je i bilo očekivano nakon što smo reagirali na nepravedno rangiranje Transferzale i što su prema nama pale dosta teške riječi zbog toga. Mislim da za time nije bilo potrebe pogotovo i zbog toga što su najglasniji bili oni koji nikada nisu bili na Marsonikonu. No, to nije omelo druge Zagrepčane da dođu na konvenciju, bili su tu posjetitelji iz Pakraca, Beograda, Đakova, Zaboka, Zadra… užasno brojni i veseli Osječani i nova brodska lica, od mladih spisatelja, do ilustratora, strip crtača… i drugih mjesta. Marsonikon je zaista intimno mjesto i svatko upozna svakoga, interakcija je na visokom nivou.

Planova svakako imaju pa sam htio saznati gdje se Marsonikonovci nakon jednog desetljeća. Lutz je proširio priču i izvan okvira konvencije:

Za deset godina nas vidim kao konvenciju otvorenu prema van (i sada smo, no želimo probiti neke barijere koje do sada nisu probijene) koja promovira međunarodnu scenu, domaće i regionalne autore gura prema van. Sada je sigurno da uvodimo neke nagrade koje bi trebale biti relevantne, hoće li to biti od iduće godine ili za dvije to ne znamo zasigurno, ali u dvije godine ćemo to napraviti. Marsonikon se bazira na književnosti, stripu i filmu, želimo nastaviti u tom smjeru, to ne treba mijenjati. Sve nas je više, volje imamo i ne mislimo stati. Čak štoviše, sa žanrovskim izdavaštvom Alienusa krenut ćemo još žešće u promociju SF-a diljem država bivše Jugoslavije. U svakom slučaju treba ići naprijed, pa makar i milimetar. Stagnacija nije opcija!

Iako je malo proširio priču i zatitrao fandomsku sliku, iz Lutzovih se odgovora da jasno zaključiti da će Marsonikon sigurno rasti u godinama koje dolaze. Kada se tome pridoda i posebnost same lokacije – Brodska tvrđava – jasno je samo jedno. Planirajte dogodine odlazak u Brod na dobru zabavu, ugodno druženje i obilje znanstvene fantastike.

[nggallery id=9]

Check Also

Napustio nas je Davor Šišović, koji je dao velik doprinos znanstvenoj fantastici i njezinoj promociji

U subotu, 14. listopada, zauvijek nas je napustio Davor Šišović – Šiška: novinar, publicist, pisac, …

9. izdanje konvencije Pandakon

Ovogodišnji Pandakon održava se 14. i 15. rujna, na vanjskim i u unutrašnjim prostorima zagrebačkog …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Web Statistics