Napustila nas je D. C. Fontana, dobri duh Star Treka

Gene Roddenberry – “velika ptica galaksije” – jedno je od prvih imena na koje pomislimo kad govorimo o Star Treku. To je logično, budući da je voljeni univerzum produkt uma ovog zaista jedinstvenog čovjeka. No, koliko god je Roddenberry zaslužan za kreaciju Treka, pogotovo TOS-a, to bi bila potpuno drugačija serija, i drugačija franšiza da u njegovom timu nije bila jedna doista fascinantna žena. Govorimo naravno o Dorothy Catherine Fontani, bolje znanoj kao D. C. Fontana. Upravo ova velika žena stoji iza ikonskih likova koje toliko volimo i obožavamo, i zaslužna je za njihovu ljudskost, osjećaje, te ono što im daje cilj i smisao. Dok je Roddenberry zamislio optimističan svijet budućnosti, Fontana ga je učinila stvarnim. Nažalost, duša Treka nas je napustila jučer u svojoj 80. godini.

A doprinos D. C. Fontane ovom univerzumu još je važniji ako se prisjetimo vremena u kojem je TOS, pa tako i Star Trek nastao. Iako Star Trek prikazuje svijet budućnosti, u kojem su raznolikost, multikultura i tolerancija ne samo uobičajene, već glavne vrline, TOS je nastao u nekom drugačijem svijetu – u izuzetno seksističkom američkom društvu 60-ih godina prošlog stoljeća. Upravo je takav svijet, u kojemu su žene bile ne samo podcijenjivane, već smatrane drugorazrednim članovima društva, i razlog zašto je Fontana koristila D. C. pseudonim umjesto punog imena. Maskirajući time činjenicu da je žensko, njeni su scenariji lakše prolazili kod šefova NBC-ja i time napravile Trek boljim.

Naravno, ne bi bilo fer ne spomenuti konstantu podršku koju je Fontana imala od Roddenberryja i njihovom prijateljskom odnosu koji se održao sve do njegove smrti. Ovo prijateljstvo seže još u vrijeme kad je Fontana radila kao Roddenberryjeva tajnica na seriji „The Liutenant“. Nakon što je NBC ukinuo seriju, a Roddenberry počeo raditi na novom projektu, znanstvenofantastičnom serijalu koji će postati Star Trek, Fontana je počela s njim surađivati na stvaranju scenarija, počevši s epizodom „Charlie X“, koju oboje potpisuju. Fontana je tako postala veoma involvirana u rad na novom serijalu, te je zaslužna za scenarij nekoliko epizoda TOS-a, uključujući i jednu od najboljih Trek epizoda uopće „The City on the Edge of Forever“. No, iako neupitnog talenta u stvaranju bezvremenskih priča, Fontana je već na polovici prve sezone postala jedna od ključnih ljudi na serijalu, te je napustila položaj Roddenberryjeve tajnice i preuzela poziciju story editora, te se praktički sjela na kapetansku stolicu ovog serijala. Pod njenim budnim okom, Star Trek je dobivao formu i tonalitet, te je postao ono što već pola stoljeća privlači fanove diljem svijeta.

Upravo je Fontana zaslužna za nastanak kulture Vulkanaca, utjelovljene kroz lik omiljenog Spocka. Svaki gledatelj bez problema prepoznat će njen rad i utjecaj kad usporedi Spocka iz Trek pilota „The Cage“ te epizoda „The Menagerie I i II“. Fontana je ta koja je (nabolje) promijenila karakter ovog šiljatouhog znanstvenog časnika, za što joj je Leonard Nimoy zauvijek ostao zahvalan. Fontana je u intervjuu iz 2016. za Syfy rekla: „Spock mi se na neki način obratio oko njegovog problematičnog karaktera“. „Kako biti Vulkancem? Kako biti čovjekom?“. Tako je Spock od nervoznog i pomalo nestabilnog vanzemaljca, onog „drugog“, postao najbolji prijatelj kapetana Kirka, lik koji uvijek preispituje sve oko sebe, kao i samog sebe, s jedinstvenim smislom za humor. Fontana je zaslužna i za Spockove roditelje Sareka i Amandu koji su se prvi put pojavili u “Journey to Babel” i koji su postali osnova za unutarnji sukob Spockove ljudske i vulkanske ličnosti. „Počela sam zamišljati kakav bi Vulkanac oženio čovjeka, kakav bi odnos imali jedan prema drugome, i prema njihovom sinu“ izjavila je Fontana u intervjuu iz ranih 2000-ih, s povjesničarkom stripa Marv Wolfam.

Fontana je na kraju druge sezone TOS-a napustila svoju poziciju, želeći se okušati kao freelancer. No i dalje je nastavila surađivati s Roddenberryjem, potpisujući epizode treće sezone poput „The Enterprise Incident“ ili „That Which Survives“. Ovo je i vrijeme kada je počela koristiti drugi pseudonim, Michael Richards (uz još jedan J. Michael Bingham). Rad na Treku nastavila je kao izvršni producent i story editor u TAS, gdje je potpisala „The Yesteryear“. Da je ostavila neizbrisiv pečat u Treku, pokazalo se kad ju je Roddenberry pozvao kao scenarista na premijeru Trek revivala bolje znanog kao TNG, gdje su oboje potpisali „The Encounter at Fairpont“. U intervjuu iz 2007. za Entertainment Weekly, Fontana je rekla da je njena odluka bio nenajavljeni povratak DeForesta Kelleyja kao admirala McCoya, čime je započela trend povratka starog i poznatog lika u premijeri novog serijala. Osim premijere, Fontana je napisala scenarij za još četiri epizode prve sezone uključujući „Heart of Glory“, gdje se Fontana okušala u dorađivanju kulture ratobornih Klingonaca. Fontana se vratila u stvaranje Trek priča još jednom, i to u DS9 „Dax“ – gdje je još jednom pokazala svoj talent u stvaranju kulture vanzemaljske vrste – ovaj put simbionta/domaćina kod Trilla. Upravo je DS9, za D. C. Fontanu bio i najdraži Trek, zahvaljujući kompleksnosti woldbuildinga i dobro razrađenim, realističnim likovima.

Fontana je nastavila pokazivati svoj talent i van televizije. Okušala se i u polju videoigara, pišući radnju za (nažalost ukinut) „Secret of Vulcan Fury“, za „Star Trek: Legacy“ i „Star Trek: Tactical Assault“. Fontana je poznato ime i fanovima Trek romana, budući da je zaslužna za odlični „Vulcan Glory“, u kojemu je Spocku pod službom kapetana Pikea dala puno kompleksniji karakter od onoga u „The Cage“. Također, radila je na Trek stripovima, kao i webseriji u fanovskoj produkciji „To Serve All My Days“.

Iako je Trek obilježio njen život, Fontana je surađivala na još nekoliko SF serija, uključujući „Babylon 5“, „Six Million Dollar Men“, “The War of the Worlds,” a bila je story editor za „Logan’s Run“. No iako je Fontana najpoznatija po njenom doprinosu SF žanru, treba se istaknuti da je radila i na serijama van žanra poput „The Waltons“, „Bonanza“ i „Dallas“.

Svoj talent Fontana je iskoristila u edukacijske svrhe, kao profesorica na Američkom filmskom institutu. A za svoj doprinos industriji, primila je dvije nagrade za životno djelo strukovnog društva Writers Guild of America i zaslužila dvostruko primanje u Hall of Fame društva American Screenwriters Association.

Mogli bi pisati stranice i stranice o životu i djelu ove izvanredne žene, kreatorice, scenaristice, spisateljice i profesorice, kao i o njenoj ulozi u postavljanju temelja i krčenja puta za žene scenaristice u SF-u na televiziji. Njen doprinos stvaranju i razrađivanju Trek univerzuma koji toliko volimo je nemjerljiv. I iako nas je D. C. Fontana nažalost napustila, ostaje nam njeno naslijeđe. Slika optimistične budućnosti s ljudskim licem.

Danas smo siromašniji za jednu zvijezdu u galaksiji, no njeno svjetlo i dalje sjaji.

D. C. Fontana

Check Also

Decameron 2020: Priče iz karantene – traže se vaše priče!

Decameron 2020 je online event koji je nastao kao rezultat književnog druženja inspiriranog pandemijom i …

Star Wars Pub Quiz – Veliki Tolk

Nakon što je završila Skywalker saga stiglo je vrijeme za novi Star Wars pub kviz, …

Web Statistics