Znanstvena fantastika na Animafestu 2023.

Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb održava se u Zagrebu od 05. do 10. lipnja 2023. Filmski program čini više od 300 djela, a uz prestižna natjecanja koja uključuju i dugometražne filmove te VR projekte tu su i opsežni tematski blok posvećen znanstvenoj fantastici u animiranom filmu, retrospektiva Williama Kentridgea, poljska animacija, Animafest PRO s jubilarnim 10. znanstvenim skupom Animafest Scanner i radionicom Rise & Shine, izložbeni program te Program za djecu i mlade.

Žanr spoznajnog očuđenja i novuma, alternativne prošlosti i budućnosti, kritičkog promišljanja, utopije i distopije, spekulacije i istraživanja, susreta s Drugim, ali i tehnologije, svemira, apokalipse, ekstrapolacije, paranoje i futurizma u središtu je tematskog programa Animafesta 2023. Iako neki teoretičari iz SF-a isključuju Julesa Vernea, započinjući njegovu modernu povijest s H. G. Wellsom, pregled filmske znanstvene fantastike uobičajeno kreće od Verneova “adaptatora”, čarobnog inovatora Georgesa Mélièsa i njegova Puta na Mjesec (Voyage dans la Lune, 1902.) koji se, uostalom, naslonio na djela oba pisca. Put na Mjesec u cijelosti se određuje kao igrani film, ali intenzivna upotreba stop-trika, unošenje crtanih elemenata u prizor, ručno bojanje filmske vrpce i kazališna mizanscena u velikoj ga mjeri čine bliskim animaciji i stoga ga je umjetnički ravnatelj Animafesta Daniel Šuljić uključio u tematski program ovogodišnjeg festivala (cjelina “SF 2: Svijet sutrašnjice”).

Znanstvena fantastika u prošlosti kratkometražne animacije pojavljuje se, međutim, sporadično i vrlo rijetko kao konstanta autorskog opusa, stalni izraz kakve škole ili produkcijske kuće. Povijest kratkometražnog animiranog SF-a stoga još nije temeljito obrađena pa je tematski program Animafesta 2023. u 9 cjelina oblikovan topološki namjesto kronološki. Položaj SF-a u kratkometražnoj animaciji u određenoj se mjeri ocrtava i u stvaralaštvu Zagreb filma koji od druge polovice 1950-ih na razmeđu Istoka i Zapada doprinosi animiranoj revoluciji globalnih razmjera – autorima Zagrebačke škole znanstvenofantastične parabole tek su povremeno bile od društvenokritičke koristi. Taj će se etos, međutim, ponovno aktualizirati u 21. stoljeću pa se u cjelini “SF 6” posvećenoj izboru SF filmova iz 70-godišnje povijesti Zagreb filma (utorak, 6. 6., Kino SC, 22 sata) klasici poput Vukotićeve Krave na mjesecu i Grgićeva Posjeta iz svemira susreću s novijim radovima Kukića (Vremeplov), Pisačića (Čoban) i Belića (Flimflam).

Zlatno doba kratkometražne animirane znanstvene fantastike ustvari je upravo – sada. U posljednjih petnaestak godina Animafest je u svojim natjecanjima prikazao desetke izvrsnih SF-ova od kojih je bilo moguće izdvojiti one koji se zanimaju prvenstveno tehnologijom – kako AI-jem, tako i drugim “softverima” – i okupiti ih u cjelinu “SF 1: Budućnost je ovdje” (utorak, 6. 6., Teatar &TD, 20 sati i petak, 9. 6., Kino SC, 15:30). Sean Buckelew se primjerice, samostalno ili u sklopu kolektiva Late Night Club, od 2017. i zapažene Bujice ljubavi o susretima u virtualnom prostoru nekoliko puta javio na zagrebačkom festivalu, a njegov novi film Dron koji se prikazuje u ovoj cjelini pokreće danas već ustaljeni motiv odmetnute letjelice (usp. npr. A.D.A.M. Vladislava Kneževića).

U filmu Algodreams Vladimir Todorović navodi AI softvere s kojima svojevoljno dijeli autorstvo, a i poentilističko-prugasta, neo-noir autobiografska etida u kiberprostoru Zauvijek Mitcha McGlocklina u središte stavlja temu odnosa napredne tehnologije i ljudskog iskustva, odnosno zloglasnih algoritama koji prikupljaju i analiziraju naše privatne podatke. Realiziran u LiDAR-u (Light Detection and Ranging), Zauvijek AI-ju pripisuje međutim pozitivne vrijednosti jamca vječnosti i suputnika u otuđenom svijetu. Svi moji ožiljci blijede na vjetru (r. Angélica Restrepo, Carlos Velandia) koriste se, pak, fotogrametrijom, a prekrasna eksperimentalna Histereza Roberta Seidela, umjetnika posebno zainteresiranog za nelinearne sisteme i bifurkacije, također AI-jem i digitalnim kompozitingom.

I u drugoj cjelini “SF 2: Svijet sutrašnjice” (četvrtak 8. 6., Teatar &TD, 20 sati i petak 9. 6., Kino Tuškanac, 17:30) Put na mjesec u društvu je filmova mlađih od četvrt stoljeća. Među njima su velika imena animacije poput Dona Hertzfeldta s eponimnim Svijetom sutrašnjice – za Oscara nominiranim pobjednikom Sundancea i ishodištem za sada trodijelne serije koja zahvaća brojne SF trope poput kloniranja, putovanja kroz vrijeme i melankolije, a vojsku obožavatelja stvara jedinstvenim avangardno-jednostavnim stilom i kombinacijom humora i fatalizma, filozofije i nade.

Tu je i Phil Mulloy, velikan satire i groteske, princ animanarhije i žestoki društveni kritičar koji na sebi svojstven način zahvaća rat između Zemlje i planete Zog (Netrpeljivost II: Invazija). Automobilska pomama Everta de Beijera također je rad sirove animacije – ekološka parabola o parazitskim automobilima tjelokradicama. Naposljetku, ukrajinski film klasičnije ljepote Nepotrebne stvari Dmytra Lisenbarta temelji se na kratkoj priči Roberta Sheckleyja o bliskoj budućnosti u kojoj usamljeni robot za ljubimca uzima čovjeka.

Suvremeno bujanje kratkometražnog SF-a ne znači, međutim, da se u njemu nisu okušali i neki klasični redatelji. Nedavno preminuli belgijski majstor, Animafestov laureat Raoul Servais učinio je to još 1971. filmom Operacija X-70, animacijom bakroreza koji pripovijedaju o eksperimentalnim bombama s nervnim plinom, koji se prikazuje u cjelini “SF 3: Katastrofe” (četvrtak 8. 6., Kino Tuškanac, 17:30 sati i petak 9. 6., Teatar &TD, 20). Operacija X-70 tu je stavljena u kontekst s recentnijim radovima slične tematike u kojima prevladavaju modusi psihološkog SF-a i motivi astronauta. Crnilo Tomasza Popakula prikazuje ih zarobljene na svemirskoj postaji u Zemljinoj orbiti uslijed atomskog rata, Astronautov dnevnik Marine Belikove po uzoru na Stanisława Lema spaja unutarnje, introspekcijsko, humano i psihološko istraživanje s onim izvanjsko-prostornim, u turskom filmu Avarya Gökalpa Gönena čovjek je zarobljen s robotom na svemirskom brodu u potrazi za nastanjivim planetom, a u 909 Odlazak studija Uber Eck u prvom licu prolijećemo svemirskom postajom i postajemo svjesni još jednog Zemljinog kraja. Pandemijska alegorija Dani koji (ni)su prošli Kevina Iglesiasa Rodrígueza i Pedra Rivera počiva na premisi Jupiterova zauzimanja Mjesečeva položaja, a Skhizein Jérémyja Clapina još je jedan psihološki, vrlo originalni SF o čovjeku kojemu udar meteorita izazove “prostorni pomak” od 91 centimetra. Film je to koji plastično ukazuje na prednosti animiranog filma u prikazu “nemogućih” pojava.

Slavni kratki foto-filmski SF Nasip Chrisa Markera (1962.) rjeđe se spominje u kontekstu animiranog filma, ali francuski novovalovac još je 1959. s Walerianom Borowczykom (čiju stogodišnjicu rođenja Animafest 2023. također obilježava u programu Poljska u fokusu) napravio stop-animirani, kolažno-piksilacijski film Astronauti nagrađen u Veneciji i Oberhausenu. Astronauti se prikazuju u cjelini “SF 4: Science Friction – Kolaž u svemiru” (srijeda 7. 6., Teatar &TD, 20 sati i petak 9. 6., Kino SC, 13) koju je oblikovao umjetnički ravnatelj festivala u Ottawi Chris Robinson, nadjenuvši joj ime po filmu Science Friction (1959.) američke legende eksperimentalne stop animacije Stana VanDerBeeka koji se, razumljivo, također može vidjeti u ovoj cjelini. Zanimljivo je primijetiti kako plodni, iako premalo tematizirani povijesni trokut eksperimentalnog i animiranog filma te znanstvene fantastike koji obrađuje ova cjelina jedan od svojih najvažnijih suvremenih iskaza ima u djelima Dalibora Barića, bez sumnje danas najvažnijeg hrvatskog autora SF filma koji potpisuje ilustraciju i špicu Animafesta 2023. Dalibor Barić u cjelini “SF 4” zastupljen je found footage filmom Marienbad First Aid Kit (2013).

U cjelini “SF 4” može se vidjeti i mađarski Let na Mjesec (1975) Sándora Reisenbüchlera – djelo iz slavnog Pannonia Filma, studija kojemu je svojedobno pošlo za rukom, nakon radova Jankovicsa, Dargaya i dr. realizirati i dugometražne Moebiusove i Lalouxove Gospodare vremena (1982.). Uz novije filmove iz Njemačke, Norveške, Švicarske, Belgije i Mađarske, stariji poljski film Žohar. Blatta orientalis (1987.) Zdzisława Kudłe prikazuje se u cjelini “SF 5: Spekulativna animacija – povratak u postapokalipsu” (četvrtak 8. 6., Kino SC, 22 sata i subota 10. 6., Teatar &TD, 20) koju je oblikovala povjesničarka i teoretičarka animacije Olga Bobrowska. Znanstvenofantastično stvaralaštvo u istočnoj Europi u drugoj polovici 20. stoljeća bilo je iznimno, između ostalog i zbog načelno utopijskih temelja društvenog sustava, ali često prešućeno u zapadnim povijestima žanra.

U Rumunjskoj su se Mircea Toia, Călin Cazan i Victor Antonescu tako okušali i u dugom metru Svemirskom misijom “Delta” (1984) čiju će restauriranu verziju Animafest prikazati u cjelini “SF 9” (Kino Tuškanac, srijeda 7. 6., 17:30). To je film “halovske” premise o AI-ju koji preuzima svemirski brod na intergalaktičkoj misiji, epizodne strukture i zavodljive klasične pojavnosti. Poljaci su, u koprodukciji s Francuskom, u dugi animirani SF uplovili Chronopolisom (1982) Piotra Kamlera (“SF 8”, Kino Tuškanac, utorak 6. 6., 17:30) koji se odvija u gradu čiji se besmrtni stanovnici oslobađaju dosade vječne egzistencije posvećujući se proizvodnji vremena. Neverbalni spektakl iznimne i inspirirajuće, temeljno stop-animirane slikovnosti postignute složenim materijalima i sjenom, Chronopolis je filozofska meditacija o prirodi vremena.

Dugometražni animirani SF javlja se u zapadnoj i istočnoj Europi 1970-ih i 1980-ih često u bliskoj vezi s tektonskim pomacima umjetničkog stripa i novim valom nadrealizma. Magazin Métal hurlant dobit će Heavy Metal Geralda Pottertona (1981.), a sam Moebius surađivat će s Reneom Lalouxom na Gospodarima vremena u Mađarskoj. Laloux je još 1973. s francuskim nadrealistom poljsko-židovskih korijena Rolandom Toporom u Čehoslovačkoj, gdje je Vukotić sa Švankmajerom kasnije radio svoje Goste iz galaksije, ostvario možda i presudni dugometražni animirani SF Fantastični / Divlji planet. Laloux, autor i više kratkih animiranih filmova, kasnije će s još jednim strip-autorom, Philippeom Cazaumayoum Cazom, napraviti i Gandahar (1987).

Nigdje, međutim, povijesna veza animiranog filma i znanstvene fantastike nije bila tako snažna kao u Japanu, zemlji Gojire. Animirana SF serija Astro Boy (1963-66.) Osamua Tezuke temeljena na majstorovim mangama stala je na ishodište japanske anime čiji je najpoznatiji umjetnik Hayao Miyazaki i sam posezao za spekulativnom fikcijom. Dugometražni animirani film u 1980-ima izbija na čelo cjelokupne filmske znanstvene fantastike zahvaljujući Akiri (1988) Katsuhira Ôtoma, koji će se žanrom intenzivno baviti i u svojim kasnijim djelima. Specifičan je to trenutak u povijesti SF-a u kojem se njegova filmska komponenta istovremeno, a u nekim aspektima i prije književne uključuje u kreiranje podžanra kiberpanka. Iz toga razdoblja potječe i manga Ghost in the Shell Masamunea Shirowa, ekranizirana 1995. godine u režiji Mamorua Oshiija. Kultni film Ghost in the Shell, koji će izvršiti presudan utjecaj na kasniji kiberpank (npr. Matrix i njegov animirani antologijski odvjetak Animatrix), Animafest prikazuje u nedjelju 11. 6. na Ljetnoj pozornici Tuškanac u 21:30 (“SF 7”).

Iz Velikog natjecanja kratkometražnog filma izdvajamo urnebesnu španjolsku satiru, multiverzumski SF Fonorama (r. Alex Rey). U persiflaži povijesnog i suvremenog New Yorka nakrcanoj filmofilmskim namigivanjima parodira telekomunikacijski marketing, maniju pametnih telefona i opća mjesta žanra. Mučni, ali duhoviti španjolski i brazilski horori Paralelno (r. Sam Orti) i Torbica (r. Gabriel Nóbrega, Lucas René) koji potvrđuju, kako stop animacija ostaje najplodnijim tlom animirane strave i užasa.

Za kraj smo ostavili kategoriju Velikog natjecanja dugometražnog filma gdje izdvajamo Plastično nebo, Tibora Bánóczkog i Sarolte Szabó. Riječ je o postapokaliptičnom filmu, radnjom smještenom u Budimpeštu 2123. Opisuje se kao “impresivno monumentalni, a tako intimni, atmosferični i melankolični film”, koji je autorski par stvarao sedam godina uz pomoć geologa, meteorologa i botaničara. A svakako treba spomenuti i svjetsku premijeru psihološkog body horora Amritina gozba nezavisnog umjetnika Sakua Sakamota čiji je dugometražni debi Aragne: Grimizni znak prikazan na Animafestu 2019. Radnja Amritine gozbe prethodi Grimiznom znaku, pa će fanovima biti posebno interesantno pratiti doživljaje srednjoškolki Tamahi, Aki i Yu, u već poznatom stambenom kompleksu u kojem se vrijeme i prostor savijaju u čudovišnu paralelnu stvarnost pod utjecajem nejasnog znanstvenog eksperimenta.

Check Also

Pred vratima je 14. Fantastic Zagreb Film Festival

Uskoro počinje 14. Fantastic Zagreb Film Festival. Ovogodišnje izdanje festivala održava se od 27. lipnja …

Počeo je Animafest Zagreb 2024.

Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb održava se u Zagrebu od 03. do 08. …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Web Statistics