Znanstvena fantastika na Animafestu 2023.

Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb održava se u Zagrebu od 05. do 10. lipnja 2023. Filmski program čini više od 300 djela, a uz prestižna natjecanja koja uključuju i dugometražne filmove te VR projekte tu su i opsežni tematski blok posvećen znanstvenoj fantastici u animiranom filmu, retrospektiva Williama Kentridgea, poljska animacija, Animafest PRO s jubilarnim 10. znanstvenim skupom Animafest Scanner i radionicom Rise & Shine, izložbeni program te Program za djecu i mlade.

Žanr spoznajnog očuđenja i novuma, alternativne prošlosti i budućnosti, kritičkog promišljanja, utopije i distopije, spekulacije i istraživanja, susreta s Drugim, ali i tehnologije, svemira, apokalipse, ekstrapolacije, paranoje i futurizma u središtu je tematskog programa Animafesta 2023. Iako neki teoretičari iz SF-a isključuju Julesa Vernea, započinjući njegovu modernu povijest s H. G. Wellsom, pregled filmske znanstvene fantastike uobičajeno kreće od Verneova “adaptatora”, čarobnog inovatora Georgesa Mélièsa i njegova Puta na Mjesec (Voyage dans la Lune, 1902.) koji se, uostalom, naslonio na djela oba pisca. Put na Mjesec u cijelosti se određuje kao igrani film, ali intenzivna upotreba stop-trika, unošenje crtanih elemenata u prizor, ručno bojanje filmske vrpce i kazališna mizanscena u velikoj ga mjeri čine bliskim animaciji i stoga ga je umjetnički ravnatelj Animafesta Daniel Šuljić uključio u tematski program ovogodišnjeg festivala (cjelina “SF 2: Svijet sutrašnjice”).

Znanstvena fantastika u prošlosti kratkometražne animacije pojavljuje se, međutim, sporadično i vrlo rijetko kao konstanta autorskog opusa, stalni izraz kakve škole ili produkcijske kuće. Povijest kratkometražnog animiranog SF-a stoga još nije temeljito obrađena pa je tematski program Animafesta 2023. u 9 cjelina oblikovan topološki namjesto kronološki. Položaj SF-a u kratkometražnoj animaciji u određenoj se mjeri ocrtava i u stvaralaštvu Zagreb filma koji od druge polovice 1950-ih na razmeđu Istoka i Zapada doprinosi animiranoj revoluciji globalnih razmjera – autorima Zagrebačke škole znanstvenofantastične parabole tek su povremeno bile od društvenokritičke koristi. Taj će se etos, međutim, ponovno aktualizirati u 21. stoljeću pa se u cjelini “SF 6” posvećenoj izboru SF filmova iz 70-godišnje povijesti Zagreb filma (utorak, 6. 6., Kino SC, 22 sata) klasici poput Vukotićeve Krave na mjesecu i Grgićeva Posjeta iz svemira susreću s novijim radovima Kukića (Vremeplov), Pisačića (Čoban) i Belića (Flimflam).

Zlatno doba kratkometražne animirane znanstvene fantastike ustvari je upravo – sada. U posljednjih petnaestak godina Animafest je u svojim natjecanjima prikazao desetke izvrsnih SF-ova od kojih je bilo moguće izdvojiti one koji se zanimaju prvenstveno tehnologijom – kako AI-jem, tako i drugim “softverima” – i okupiti ih u cjelinu “SF 1: Budućnost je ovdje” (utorak, 6. 6., Teatar &TD, 20 sati i petak, 9. 6., Kino SC, 15:30). Sean Buckelew se primjerice, samostalno ili u sklopu kolektiva Late Night Club, od 2017. i zapažene Bujice ljubavi o susretima u virtualnom prostoru nekoliko puta javio na zagrebačkom festivalu, a njegov novi film Dron koji se prikazuje u ovoj cjelini pokreće danas već ustaljeni motiv odmetnute letjelice (usp. npr. A.D.A.M. Vladislava Kneževića).

U filmu Algodreams Vladimir Todorović navodi AI softvere s kojima svojevoljno dijeli autorstvo, a i poentilističko-prugasta, neo-noir autobiografska etida u kiberprostoru Zauvijek Mitcha McGlocklina u središte stavlja temu odnosa napredne tehnologije i ljudskog iskustva, odnosno zloglasnih algoritama koji prikupljaju i analiziraju naše privatne podatke. Realiziran u LiDAR-u (Light Detection and Ranging), Zauvijek AI-ju pripisuje međutim pozitivne vrijednosti jamca vječnosti i suputnika u otuđenom svijetu. Svi moji ožiljci blijede na vjetru (r. Angélica Restrepo, Carlos Velandia) koriste se, pak, fotogrametrijom, a prekrasna eksperimentalna Histereza Roberta Seidela, umjetnika posebno zainteresiranog za nelinearne sisteme i bifurkacije, također AI-jem i digitalnim kompozitingom.

I u drugoj cjelini “SF 2: Svijet sutrašnjice” (četvrtak 8. 6., Teatar &TD, 20 sati i petak 9. 6., Kino Tuškanac, 17:30) Put na mjesec u društvu je filmova mlađih od četvrt stoljeća. Među njima su velika imena animacije poput Dona Hertzfeldta s eponimnim Svijetom sutrašnjice – za Oscara nominiranim pobjednikom Sundancea i ishodištem za sada trodijelne serije koja zahvaća brojne SF trope poput kloniranja, putovanja kroz vrijeme i melankolije, a vojsku obožavatelja stvara jedinstvenim avangardno-jednostavnim stilom i kombinacijom humora i fatalizma, filozofije i nade.

Tu je i Phil Mulloy, velikan satire i groteske, princ animanarhije i žestoki društveni kritičar koji na sebi svojstven način zahvaća rat između Zemlje i planete Zog (Netrpeljivost II: Invazija). Automobilska pomama Everta de Beijera također je rad sirove animacije – ekološka parabola o parazitskim automobilima tjelokradicama. Naposljetku, ukrajinski film klasičnije ljepote Nepotrebne stvari Dmytra Lisenbarta temelji se na kratkoj priči Roberta Sheckleyja o bliskoj budućnosti u kojoj usamljeni robot za ljubimca uzima čovjeka.

Suvremeno bujanje kratkometražnog SF-a ne znači, međutim, da se u njemu nisu okušali i neki klasični redatelji. Nedavno preminuli belgijski majstor, Animafestov laureat Raoul Servais učinio je to još 1971. filmom Operacija X-70, animacijom bakroreza koji pripovijedaju o eksperimentalnim bombama s nervnim plinom, koji se prikazuje u cjelini “SF 3: Katastrofe” (četvrtak 8. 6., Kino Tuškanac, 17:30 sati i petak 9. 6., Teatar &TD, 20). Operacija X-70 tu je stavljena u kontekst s recentnijim radovima slične tematike u kojima prevladavaju modusi psihološkog SF-a i motivi astronauta. Crnilo Tomasza Popakula prikazuje ih zarobljene na svemirskoj postaji u Zemljinoj orbiti uslijed atomskog rata, Astronautov dnevnik Marine Belikove po uzoru na Stanisława Lema spaja unutarnje, introspekcijsko, humano i psihološko istraživanje s onim izvanjsko-prostornim, u turskom filmu Avarya Gökalpa Gönena čovjek je zarobljen s robotom na svemirskom brodu u potrazi za nastanjivim planetom, a u 909 Odlazak studija Uber Eck u prvom licu prolijećemo svemirskom postajom i postajemo svjesni još jednog Zemljinog kraja. Pandemijska alegorija Dani koji (ni)su prošli Kevina Iglesiasa Rodrígueza i Pedra Rivera počiva na premisi Jupiterova zauzimanja Mjesečeva položaja, a Skhizein Jérémyja Clapina još je jedan psihološki, vrlo originalni SF o čovjeku kojemu udar meteorita izazove “prostorni pomak” od 91 centimetra. Film je to koji plastično ukazuje na prednosti animiranog filma u prikazu “nemogućih” pojava.

Slavni kratki foto-filmski SF Nasip Chrisa Markera (1962.) rjeđe se spominje u kontekstu animiranog filma, ali francuski novovalovac još je 1959. s Walerianom Borowczykom (čiju stogodišnjicu rođenja Animafest 2023. također obilježava u programu Poljska u fokusu) napravio stop-animirani, kolažno-piksilacijski film Astronauti nagrađen u Veneciji i Oberhausenu. Astronauti se prikazuju u cjelini “SF 4: Science Friction – Kolaž u svemiru” (srijeda 7. 6., Teatar &TD, 20 sati i petak 9. 6., Kino SC, 13) koju je oblikovao umjetnički ravnatelj festivala u Ottawi Chris Robinson, nadjenuvši joj ime po filmu Science Friction (1959.) američke legende eksperimentalne stop animacije Stana VanDerBeeka koji se, razumljivo, također može vidjeti u ovoj cjelini. Zanimljivo je primijetiti kako plodni, iako premalo tematizirani povijesni trokut eksperimentalnog i animiranog filma te znanstvene fantastike koji obrađuje ova cjelina jedan od svojih najvažnijih suvremenih iskaza ima u djelima Dalibora Barića, bez sumnje danas najvažnijeg hrvatskog autora SF filma koji potpisuje ilustraciju i špicu Animafesta 2023. Dalibor Barić u cjelini “SF 4” zastupljen je found footage filmom Marienbad First Aid Kit (2013).

U cjelini “SF 4” može se vidjeti i mađarski Let na Mjesec (1975) Sándora Reisenbüchlera – djelo iz slavnog Pannonia Filma, studija kojemu je svojedobno pošlo za rukom, nakon radova Jankovicsa, Dargaya i dr. realizirati i dugometražne Moebiusove i Lalouxove Gospodare vremena (1982.). Uz novije filmove iz Njemačke, Norveške, Švicarske, Belgije i Mađarske, stariji poljski film Žohar. Blatta orientalis (1987.) Zdzisława Kudłe prikazuje se u cjelini “SF 5: Spekulativna animacija – povratak u postapokalipsu” (četvrtak 8. 6., Kino SC, 22 sata i subota 10. 6., Teatar &TD, 20) koju je oblikovala povjesničarka i teoretičarka animacije Olga Bobrowska. Znanstvenofantastično stvaralaštvo u istočnoj Europi u drugoj polovici 20. stoljeća bilo je iznimno, između ostalog i zbog načelno utopijskih temelja društvenog sustava, ali često prešućeno u zapadnim povijestima žanra.

U Rumunjskoj su se Mircea Toia, Călin Cazan i Victor Antonescu tako okušali i u dugom metru Svemirskom misijom “Delta” (1984) čiju će restauriranu verziju Animafest prikazati u cjelini “SF 9” (Kino Tuškanac, srijeda 7. 6., 17:30). To je film “halovske” premise o AI-ju koji preuzima svemirski brod na intergalaktičkoj misiji, epizodne strukture i zavodljive klasične pojavnosti. Poljaci su, u koprodukciji s Francuskom, u dugi animirani SF uplovili Chronopolisom (1982) Piotra Kamlera (“SF 8”, Kino Tuškanac, utorak 6. 6., 17:30) koji se odvija u gradu čiji se besmrtni stanovnici oslobađaju dosade vječne egzistencije posvećujući se proizvodnji vremena. Neverbalni spektakl iznimne i inspirirajuće, temeljno stop-animirane slikovnosti postignute složenim materijalima i sjenom, Chronopolis je filozofska meditacija o prirodi vremena.

Dugometražni animirani SF javlja se u zapadnoj i istočnoj Europi 1970-ih i 1980-ih često u bliskoj vezi s tektonskim pomacima umjetničkog stripa i novim valom nadrealizma. Magazin Métal hurlant dobit će Heavy Metal Geralda Pottertona (1981.), a sam Moebius surađivat će s Reneom Lalouxom na Gospodarima vremena u Mađarskoj. Laloux je još 1973. s francuskim nadrealistom poljsko-židovskih korijena Rolandom Toporom u Čehoslovačkoj, gdje je Vukotić sa Švankmajerom kasnije radio svoje Goste iz galaksije, ostvario možda i presudni dugometražni animirani SF Fantastični / Divlji planet. Laloux, autor i više kratkih animiranih filmova, kasnije će s još jednim strip-autorom, Philippeom Cazaumayoum Cazom, napraviti i Gandahar (1987).

Nigdje, međutim, povijesna veza animiranog filma i znanstvene fantastike nije bila tako snažna kao u Japanu, zemlji Gojire. Animirana SF serija Astro Boy (1963-66.) Osamua Tezuke temeljena na majstorovim mangama stala je na ishodište japanske anime čiji je najpoznatiji umjetnik Hayao Miyazaki i sam posezao za spekulativnom fikcijom. Dugometražni animirani film u 1980-ima izbija na čelo cjelokupne filmske znanstvene fantastike zahvaljujući Akiri (1988) Katsuhira Ôtoma, koji će se žanrom intenzivno baviti i u svojim kasnijim djelima. Specifičan je to trenutak u povijesti SF-a u kojem se njegova filmska komponenta istovremeno, a u nekim aspektima i prije književne uključuje u kreiranje podžanra kiberpanka. Iz toga razdoblja potječe i manga Ghost in the Shell Masamunea Shirowa, ekranizirana 1995. godine u režiji Mamorua Oshiija. Kultni film Ghost in the Shell, koji će izvršiti presudan utjecaj na kasniji kiberpank (npr. Matrix i njegov animirani antologijski odvjetak Animatrix), Animafest prikazuje u nedjelju 11. 6. na Ljetnoj pozornici Tuškanac u 21:30 (“SF 7”).

Iz Velikog natjecanja kratkometražnog filma izdvajamo urnebesnu španjolsku satiru, multiverzumski SF Fonorama (r. Alex Rey). U persiflaži povijesnog i suvremenog New Yorka nakrcanoj filmofilmskim namigivanjima parodira telekomunikacijski marketing, maniju pametnih telefona i opća mjesta žanra. Mučni, ali duhoviti španjolski i brazilski horori Paralelno (r. Sam Orti) i Torbica (r. Gabriel Nóbrega, Lucas René) koji potvrđuju, kako stop animacija ostaje najplodnijim tlom animirane strave i užasa.

Za kraj smo ostavili kategoriju Velikog natjecanja dugometražnog filma gdje izdvajamo Plastično nebo, Tibora Bánóczkog i Sarolte Szabó. Riječ je o postapokaliptičnom filmu, radnjom smještenom u Budimpeštu 2123. Opisuje se kao “impresivno monumentalni, a tako intimni, atmosferični i melankolični film”, koji je autorski par stvarao sedam godina uz pomoć geologa, meteorologa i botaničara. A svakako treba spomenuti i svjetsku premijeru psihološkog body horora Amritina gozba nezavisnog umjetnika Sakua Sakamota čiji je dugometražni debi Aragne: Grimizni znak prikazan na Animafestu 2019. Radnja Amritine gozbe prethodi Grimiznom znaku, pa će fanovima biti posebno interesantno pratiti doživljaje srednjoškolki Tamahi, Aki i Yu, u već poznatom stambenom kompleksu u kojem se vrijeme i prostor savijaju u čudovišnu paralelnu stvarnost pod utjecajem nejasnog znanstvenog eksperimenta.