Zmajeva kuća: predigra Igre prijestolja!

Prošle su tri godine od kada smo odgledali posljednju sezonu Igre prijestolja. Serija je većini fanova gotovo do posljenje sezone bila nadasve majstorsko ostvarenje i unatoč tome što je rušila rekorde gledanosti, šokirala svojim eksplicitnim scenama te ostavila neizbrisiv trag na televiziji kao i popularnoj kulturi, ta posljednja sezona ostavila je vrlo gorak okus koji će se neminovno očitovati na njezinom prikvelu – Zmajevoj kući. Tvorci nove serije su drugačija kreativna ekipa, a tu je i potpuno drugačija glumačka postava, ali osjećaj, vizualni stil, potreba za šokiranjem, grandioznost, sve to vrišti “Igra prijestolja ponovo!”. Stoga ako vam je nedostajao taj svijet, ako vam je nužna nova doza GoT-a, ovo je skoro poput povratka. S druge pak strane, ako ne želite da vam otkrijemo previše u ostatku teksta, za vas će biti dostatno sljedeće: ne očekujte ništa novo, osim što su u središtu Targaryeni (očito) i pokušaja da novi GoT još više zaprepasti svojim eksplicitnim scenama. Sudeći po prvoj epizodi Zmajeve kuće ona nema svoj karakteristični potpis, jer gotovo sve smo to već dobili ranije u GoT-u. Također radnja je vrlo predvidljiva, čak i za one koji nisu upoznati s materijalom.

Fotografija je očekivano divna i nema joj se što prigovoriti. Početni kadrovi sa zmajem su prekrasni i lijepo podcrtavaju priču u koju nas uvlače. Prva epizoda ima nekoliko scena koje su previše dugačke, a cilj im je očito samo podići ljestvicu naspram GoT-a u šokiranju gledatelja. Fokus priče je na politici i intrigama dvora. Gotovo nitko nije nezainteresiran za svoj komad što veće moći. Iako bi scenarij mogao biti bolji, ne možemo reći ni da je loš. Glumci su više nego pristojni u svojim ulogama, ali neki od likova su previše generički. Dobar primjer toga je princ Daemon Targaryen kojeg tumači Matt Smith. Već je iz prve epizode jasno što scenaristi smjeraju s ovim likom. Nema u njemu neke osobite dubine niti finesa, i potpuno je nejasno zašto se nekoga s očito ogromnim ambicijama mora oslikati kao uobičajenog prizemnog, arogantnog siledžiju koji se povlači po kuplerajima, uživa u prolijevanju krvi i direktno suprotstavlja onima iznad njega na dvoru. Zašto nismo mogli dobiti nekoga tko neće biti klasični bad boy, nego promišljenog, možda i slatkoriječivog lika koji ne ulazi u otvorene sukobe nego povlači gotovo nevidljive, postupne poteze u svoju korist. Očito je da Smithu uloga leži, ali mogla je biti napisana puno kvalitetnije. Likova je manje nego u GoT-u, ali kako se određenim scenama daje previše nepotrebnog prostora prva epizoda je unatoč pristojnoj minutaži jedva zagrebala po površini par glavnih likova, koji su osim zloglasnog Daemona Targaryena, ne baš jaki kralj Viserys Targaryen I kojeg vrlo uspješno tumači Paddy Considine; princeza Rhaenyra koju kao mlađu verziju tumači snena, ali uvjerljiva Milly Alcock; Alicent Hightower koju kao mlađu verziju glumi pomalo neupečatljiva Emily Carey i njezin otac Sir Otto Hightower, izvrsni Rhys Ifans, kao Kraljeva ruka, koji očito ima svoje pretenzije i igra svoju igru, te po svemu sudeći nije pozitivan lik kao što se na prvu možda čini.

Ova priča koja nas vodi 200 godina ranije u događaje u Westerosu ima bitno manju skalu nego GoT. Poveznica je puno već s prvom epizodom, ali je jasno da ovdje nedostaje jednakog epskog elementa, jer iako je glavna okosnica priče ista, borba za Željezno prijestolje, onda druga borba, između dobra i zla je ovdje svedena na bitno manju pozornicu, samo pozadinski odjek. Dorodošao i zgodan detalj je svakako bio kada su princ Daemon i princeza Rhaenyra imali svoji relativno intimni razgovor od kojeg su dobar dio vodili na Valirijskom jeziku, kao što je i princezin poklon iz iste scene suptilno ukazao na prirodu njihovog odnosa. Sve u svemu, za sada prevladava osjećaj da seriji nužno nedostaje nešto što bi joj u prvom redu dalo neku posebnost. To bi se naravno moglo promijeniti, jer na kraju krajeva ovo je tek početak priče, ali za sada, Zmajeva kuća je samo još jedna ultranasilna previše prepoznatljiva priča. GoT je svojedobno ipak bio nešto novo i svježe, servirao je i humor kao protutežu svom tom nasilju, golotinji i spletkama, a imao je i puno životopisnije i zanimljivije likove. Iako je Zmajeva kuća daleko od dosadne, i vjerojatno će s nekim likovima u konačnici i uspjeti izenaditi njihovim razvojem, bojimo se da u ovako ‘zatvorenoj’ priči neće ostvariti tu energiju koja je bila prisutna u GoT-u.

Zmajeva kuća na HBO Max streaming platformu premijerno stiže 22. kolovoza. Istog dana će prva epizoda biti prikazana i na HBO kanalu u 20:00 h.