Westeroška kronika #8.3: Šapat bitke

I stigla je! Epizoda u kojoj smo imali priliku vidjeti događaj najavljivan kao „bitku svih bitaka“, događaj na koji su gledatelji serije Igra prijestolja čekali skoro pa deset godina, a čitatelji „Pjesme leda i vatre“ još i dulje. Događaj u kojima su naši heroji konačno dočekali Zimu, i konfrontirali legije Noćnog kralja. Doista, ovo je bila epizoda kakva se ne viđa često, vjerojatno i najspektakularniji događaj viđen ikada na malim ekranima, epizoda koja je dostigla filmski standard, barem što se tiče vizualija. Očekivanja su bila velika, pogotovo nakon prošlotjedne epizode koja nas je oduševila, i podsjetila na najbolje trenutke serijala; epizode u kojoj su ulozi dodatno povišeni. Nažalost, što se tiče kompleksnog narativa, kao i raspletanja radnje nakon osam sezona, epizoda je podbacila. Jer Zima koja je trebala zaprijetiti Westerosu i njegovim stanovnicima završila je kao sniježna pahulja, dok je kaotična bitka završila šaptom.

Bitka svih bitaka…

A tako je dobro počelo. The Long Night započela je pripremama za bitku, kojom je dominirala tenzija nadolazeće apokalipse. Umjesto da ove pripreme gledamo kroz oči iskusnih ratnika, gledatelji su stavljeni u kožu osobe koja je za ovakav događaj najmanje spremna – Samwella Tarlyja. Tako smo na meta-razini, mogli iskusiti sav horor konflikta za koji su i Sam, kao i gledatelji nespremni. Ova perspektiva omogućila nam je i da dobijemo naznake strategija za obranu Oštrozimlja, od postrojenih regimenta vojske Sjevera i Targaryena, preko rovova ispunjenih kolcima, pa sve do bedema same utvrde. Ironično, zbog ovakve perspektive, gledatelji su imali samo kratku priliku da vide i svu slabost ove strategije…slabost koja će se pokazati u idućim minutama epizode. Dok se ratnici postrojavaju, oni koji se ne mogu boriti, uključujući Tyriona, poslani su u „sigurnost“ kripti. I ova je odluka ironična, što ćemo ubrzo vidjeti. Tenziji je dodatno pridonijela i tmina, koja će postati zaštitni znak epizode, u kojoj i Sam, kao i gledatelji jedva imaju priliku razabrati što se oko njih događa. U posljednjem trenutku, prije nego što legije Noćnog kralja krenu u svoj napad, vojska Živih dobiva toliko potrebnu nadu dolaskom Crvene žene. Melisandre se nekako probila kroz redove Mrtvih, te je stigla da „blagoslovi“ arakhe Dothrakija.

Nažalost, koliko god je dobra i napeta bila početna scena epizode, i koliko god je obećavala, ovo je trenutak u kojem radnja kreće nizbrdo, i u kojem spektakl nadilazi logiku. Jer bitka koja slijedi je ne samo kaos, već i potvrda da scenaristi David Benioff i Dan Weiss bez književnog predloška nisu u stanju dočarati grandioznost i kompleksnost originalnog narativa. Prve naznake toga su raspad strategije. Ako je postojala ikakva nada da ćemo vidjeti smislenu bitku, juriš lake konjice Dothrakija u sigurnu smrt to je negirao. Juriš je vizualno spektakularna scena, što moramo zahvaliti izvrsnoj režiji veterana Miguela Sapochinika. Stravično je, a ujedno i efektivno gledati kako se plamenovi gase u tmini – dok legije Mrtvih doslovno brišu Dothrakije s lica zemlje. Dijelom je razumljivo da je ovakva odluka, eliminacije konjanika, pomognuta brigom za budget, koji je iako velik, ipak ograničen, a ne treba zaboraviti ni komplikacije s konjima u mraku. No, nemoguće je zanemariti činjenicu da bi svaki čovjek s imalo razuma, ovakvu taktiku vidio kao nešto besmisleno. Čak i ako Dany i Jon nisu sposobni ratni planeri, očekivalo bi se da netko, možda Ser Jorah Mormont (koji je vodio juriš!), da zamjerku na ovakvu odluku. Smislenosti scene ne pomaže da je juriš praćen lansiranjem projektila, katapulta smještenih u prvim redovima (!). Ne samo da je scena besmislena, već je ovako jeftina eliminacija najboljih konjanika koje su Essos i Westeros imali priliku vidjeti, nepopravljivo naštetila svemu što smo o njima naučili u prošlim sezonama. A i eliminirali jednog od dva elementa na kojima je Dany temeljila svoju snagu. Može li se Dany i dalje zvati Khaleesi?

Gubitak (svih?) Dothrakija, poremetio je cijelu strategiju, budući da je Daenerys šokirana ovim gubitkom (iako, postavlja se pitanje, što je uopće očekivala?) odlučila napustiti zapovjedno mjesto, te se na Drogonu pridružiti bitki. Jadnome Jonu (koji kako će se pokazati i dalje ništa ne zna), nije preostalo ništa drugo nego da se pridruži svojoj saveznici. Dok se zmajevi dižu u zrak, ratnici, demoralizirani gubitkom konjice, spremaju se za okršaj s legijama Mrtvih.

..koja to nije..

A da će ovo biti fatalni okršaj, pokazuje se nakon što Drogon zapali prvu liniju napadača. Zmajevi i njihova vatra su doista jak adut za Žive, što prepoznaju i Bijeli hodači, koji prizivaju sniježnu oluju. Oluja donosi slabu vidljivost, što dodatno ojačava tenzije, te unosi kaos u bitku. Također, ovakvi uvjeti omogućuju Noćnom kralju pojedinačni napad na Dany i Jona, tako negirajući njihovu brojčanu prednost. Ovo je ujedno i problem za gledatelje, jer zbog slabe vidljivosti nismo u stanju shvatiti što se zapravo događa, kao i gdje se to događa, što oslabljuje utisak same scene.

Isto vrijedi i za događaje na zemlji. Nakon što su ostali bez zračne podrške, ratnici Živih povlače se iza rovova, dok Mrtvi nezaustavljivo napreduju. Gubitak zmajeva, onemogućio je izvršenje slijedeće faze bitke, jer bez zmajeva rovovi ne mogu biti zapaljeni, što omogućuje nesmetan prolaz neprijatelja. Tu se još jednom postavlja pitanje smislenosti strategije, jer oslanjanje na samo jedan element u ovakvo sudbosnoj bitki je veoma upitno. Srećom, Melisandre nije tu uzalud, te nakon nekoliko pokušaja, ona uspjeva prizvati pomoć R’hllora, te ogroman plameni zid u zadnji čas zaustavlja Mrtve. No, ne zadugo. Mrtvi su, hm, mrtvi, te ne treba dugo prije nego njihovi brojevi pokažu da je svaka strategija suvišna. Još jednom, Živi su se prisiljeni povući, ovaj put iza zidina utvrde, dok Mrtvi prelaze plamen i stežu obruč. Čak i Sivi crv, prokušani ratnik, gubi svoju staloženost te naređuje povlačenje Neokaljanih. Tako smo u jako kratko vrijeme, završili sa Živima praktički stjeranima pred zid, jer prostora za uzmak više nema. Ovo pruža priliku za još jednu spektakularnu scenu, dok gledamo kako se falange Neokaljanih slamaju pred nezaustavljivom rijekom Mrtvih, koji se sada uspinju uz bedeme, te naviru u utvrdu. Mada, još jednom se postavlja pitanje obrane, jer je branitelja na bedemima razmjerno malo, a čini se da je i potencijal opsidijana tj. zmajskog stakla, zanemaren.

Bilo kako bilo, prodor unutar bedema Oštrozimlja, znači kraj za sigurnost njegovih branitelja, te bitka prerasta u nekontrolirani kaos. To daje priliku da vidimo scene herojstva, kao i prve ozbiljne gubitke sa strane Živih, poput žrtvovanja Žalosnog Edda, da spasi Sama.  Iako snažna scena, i dalje se postavlja pitanje zašto je Sam, koji je od njegove prve pojave prikazan kao osoba koja se nije u stanju boriti, nije poslan u kripte, te je time postao opasnost za ljude oko njega, što je potvrđeno sudbinom nesretnog Crnog brata. Puno prikladniji kraj ima mala Lyanna Mormont, koja je pokazala da veličina nije sve, te se žrtvovala da eliminira jednog od najvećih aduta Noćnog kralja, nemrtvog diva, i time nas napustila kao heroj. Nažalost, osjećaj smrtne opasnosti, bitan za uživljavanje u scenu, izostao je u slučaju ostalih likova poput Jamieja, Brienne ili Tormunda, koji su tako postali pozadinski likovi zaštićeni plot armorom, okruženi stotinama Mrtvih.

Rijetka iznimka bila je Arya, koja se kako je radnja napredovala, pretvorila i u glavnog lika epizode. Da je Arya, Nitko, iskusni i hladnokrvni ratnik bez lica, mogli smo vidjeti u njenoj borbi s Mrtvima, kao i u akrobacijama. No njena najbolja scena, i jedna od najboljih scena epizode, počinje nakon što je Arya ozlijeđena, te je prisiljena se povući pred nadolazećim hordama. Stjerana u hodnike utvrde, Arya se od lovca pretvara u plijen, a spektakl i akcija bitke zamjenjuje jeza survival horora. Ovo je zanimljiva i neočekivana, te svakako dobrodošla subverzija, budući da dobro znani hodnici Oštrozimlja, koje smo imali priliku gledati kroz protekle sezone, sada dobivaju novu perspektivu. Umjesto omiljenih likova, hodnicima lutaju Mrtvi, a knjižnica postaje zona smrtne opasnosti, dok se Arya šulja sjenama. Nakon ozlijede, ona više nije nezaustavljivi ubojica, već preplašena djevojčica, koja je svjesna da je opasnost svugdje oko nje. Njen jedini izlaz iz ove visokorizične situacije je bijeg.

Da je Smrt zavladala Oštrozimljem, možemo vidjeti na drugoj zatvorenoj lokaciji, gdje u kriptama Sansa i Tyrion oluškuju krikove nesretnih branitelja, na drugoj strani masivnih vrata. Ovo je ujedno i prilika za rijetki kontemplativni trenutak epizode, gdje se dvoje likova prisjećaju prošlosti, dogovorenog braka, i nekih mirnijih vremena. Postavlja se pitanje da li je ovo iskreni razgovor, ili Sansa, čak i ovakvoj situaciji, misli na period poslije bitke, i pokušava pridobiti Kraljičinog Namjesnika na svoju stranu?

Zarobljena u kriptama Oštrozimlja, Sansa je nemoćna pomoći svojoj sestri. Srećom za Aryu, u njenu pomoć, u posljednji čas stižu Beric i Pas. Nakon što se Beric žrtvuje da spasi Aryu, ona nailazi na Melisandre.  Crvena žena, koja je prorekla ovaj susret, sada objašnjava Aryi, da su Bericova uskrsnuća imala jedan cilj – ovaj trenutak – spas Arye. Melisandre budi Nikoga u Aryi podsjećanjem na izreku njenog starog instruktora mačevanja, Sylvia Forella (“What do we say to the god of death?” “Not today”), dok Arya kreće u sprint.

…a Zima je došla i prošla…

Ništa manja drama se ne događa na nebu iznad Oštrozimlja. Sniježna oluja je odvojila Jona i Dany, što je Noćni kralj iskoristio. Viserion napada Rhaegala, te dolazi do žestoke bitke u zraku. Naposljetku, Jona spašava Dany, koja izbacuje Noćnog kralja s Viseriona, te on pada na zemlju. Naravno, pad s velike visine ne naštećuje Noćnom kralju, ali ga ostavlja u ranjivom položaju da Dany konačno provede plan. Naime, cijeli plan svodi se na zmajski plamen, budući da je Noćni kralj jedan od Bijelih hodača (koji su ranjivi na vatru). No kako Dany šokirano otkriva, ovo nije obični Bijeli hodač, te nakon pada Drogona (koji je prisiljen pobjeći usred napada Mrtvih), Dany također završava na zemlji, dok Noćni kralj neometano kreće prema Oštrozimlju i svom cilju: Trookoj vrani. Bez zmaja ostaje i Jon, nakon što bezuspješno pokuša zaustaviti vođu Mrtvih, te i on i gledatelji nemoćno gledaju kako iz goreg situacija prelazi u čisti užas. Jer Noćni kralj podiže mrtve branitelje da se pridruže njegovim legijama, izvan i usred Oštrozimlja (!) Ovo dovodi do još većeg masakra, jer su ionako brojne legije, sad nepregledne, a branitelja je sve manje.

A ovoga puta nitko nije siguran, što Tyrion i Sansa otkrivaju, nakon što se mrtvi bude i u kripti (logično). No nema vremena za propitivanje „genijalnog“ izbora utočišta, jer Mrtvi odmah prelaze u napad. Nažalost, potencijal ovakve situacije je oslabljen budući da su svi glavni likovi sigurni, dok ginu nesretni redshirti. Dok se Jon skriva od ranjenog ali razjarenog Viseriona, Noćni kralj, okružen Bijelim Hodačima ulazi u Godswood, te nakon hrabrog ali na propast osuđenog otpora Theona i njegovih Željeznih, pokazuje da onaj koji je mrtav ipak može umrijeti. Iako je Theonov samoubilački juriš bio nepotreban, posljednji oproštaj s Branom bila je snažna scena, kao i toliko željeni oprost od princa Oštrozimlja. Theonov gubitak nije bio jedini veliki gubitak u posljednjim trenucima bitke, budući da je došao i kraj za hrabrog i vjernog Ser Joraha, koji se žrtvovao za Dany, nakon što je eliminirao horde Mrtvih. Unatoč herojskom otporu svih naših junaka, Noćni kralj je pobjedio, na korak od nemoćne Trooke vrane. No usprkos njegovoj nadljudskoj snazi i natprirodnim moćima, Noćni kralj nije računao na jednu slabost. A ta slabost je ni više ni manje nego Arya, koja je u posljednjem trenutku svojim skokom spasila Trooku vranu i time Žive, te zarila bodež u Noćnog kralja. Ovaj akt nije eliminirao samo vođu Mrtvih, nego je u krhotine poslao i Bijele hodače, Viseriona, kao i legije Mrtvih. I time je bitka privedena kraju, velikim gubicima Živih, ali ipak njihovom pobjedom, dok je Zima završila, i prije nego što je počela.

Ne znamo je li ovo zaista bila volja R’hllora, no čini se da jest, budući da je Melisandre, nakon ove pobjede, odlučila da odšeta u snijeg, te pred šokiranim Ser Davosom, skinula svoju magičnu ogrlicu, te se pridružila mrtvima.

Bitke koje slijede

„The Long Night“ bila je zaista impresivna epizoda što se tiče vizualija. Nažalost, to nije bilo slučaj za narativ, kao ni za odluke epizode, koje su usmjerile „Igru prijestolja“ prema onome što bi moglo biti slabiji kraj. Što je šteta, jer serijal je imao potencijal, koji je u posljednjim epizodama sve više bivao neiskorišten, da sada u onome što je bio monumentalni trenutak ostane neiskorišten. Odgovor nekih gledatelja na ove kritike biti će različita priroda i narativ serijala od onoga iz knjiga. To bi bilo točno da sam serijal nije nebrojeno puta potencirao i najavljivao sukob s Mrtvima kao centralni konflikt. Taj veliki i važni događaj, koji se očekivao godinama i koji je zaslužio cijelu sezonu, započeo je i završio u samo jednoj epizodi, a ideja da se sukobi za premoć, za Željezno prijestolje, plitki i egocentrični sukobi zaustave, i da se obje strane ujedine u pokušaju da se zaustavi opasnost veća od svega dosad viđenoga subvertirana je na najgori mogući način. Noćni kralj, misteriozni negativac i najveća prijetnja Westerosu, i Živima, ostao je plošni lik, sa slabom motivacijom. Bijeli hodači nisu imali prilike napraviti ništa, osim izgledati opako. Bran, tj. Trooka vrana, sada je samo paralizirani dječak, budući da je njegova glavna uloga ispunjena. „Bitka svih bitaka“ koja je završila prije nego što je počela, a Vojska mrtvih koliko god bila prikazana kao opasni neprijatelj, nanijela je razmjerno male gubitke, ako ne računamo par sporednih, i masu neimenovanih likova. Svi glavni junaci, preživjeli su bitku, spremni za bitke koje će uslijediti. Tu je dodatni problem, budući da će nadolazeći sukobi imati puno manji utisak. A i pitanje je ima li Starkovsko-Taragryenski savez snage za novu bitku, bar ako razmislimo o tome. Jer, bitka protiv Mrtvih završila je ogromnim gubicima za branitelje. Izgubljena je konjica Dothrakija, kao i većina Neokaljanih, a koliko smo imali priliku vidjeti i velika većina ostalih ratnika.

Nakon ove bitke, ostale su nam tri epizode do kraja sezone, i cijele sage. Kakav nas kraj očekuje? I može li serijal nastaviti održavati momentum nakon što je centralni konflikt riješen? Hoće li „pravi“ kraj biti dovoljno dobar i zadovoljavajuć, nakon ovog spektakla? I kakva će biti budućnost Westerosa, sada kad je fokus vraćen na „Igru prijestolja“? Teško je reći. Ono što je sigurno je da je „bitka svih bitaka“ (a time i „centralni“ konflikt) završila…šaptom.

Dodatne opservacije:

• • Koliko god bio pogrešan, juriš plamenova (konjice) u noći, te njihovo gašenje bila je jedna od najboljih vizualnih scena epizode.
  • Vizualno impresivan bio je i let zmajeva pod svjetlom mjesečine. Nažalost bio je to jedan od rijetkih vidljivih trenutaka u ovoj doista mračnoj epizodi.

• Mrak epizode, vjerojatno je bio rezultat ograničenja budgeta. Istovremeno, slaba vidljivost dala je utisak kaosa i nepreglednosti bitke, i time ojačala osjećaj nesigurnosti, kaosa i dezorijentacije tijekom bitke. Moguće je da je upravo to bila i namjera.
• Bran/Trooka vrana je bio većinom pasivan tijekom bitke, budući da se wargao u vrane. Postavlja se pitanje koja je bila svrha ovakve oduke, osim prizivanja Noćnog kralja. Je li Bran znao da će ga Arya spasiti u zadnji čas.
• Dolazak Melisandre bio je očekivan. Nažalost nije odgovoreno što je Crvena žena radila tijekom njenog boravka u Volantisu. I je li uopće otišla preko Uskog mora. Ili je lutala Westerosom?
• Gdje je Davos bio cijelo vrijeme? Nakon bezuspješnog pokušaja signalizacije na početkom epizode, Davos se nije pokazao do samog kraja. Što li je radio tijekom bitke?
• Imali smo rijetku i kratku priliku da vidimo Duha tijekom juriša konjice. No što se dogodilo sa strahovukom nakon što je juriš propao. Znamo da je živ, budući da ga možemo vidjeti u traileru za narednu epizodu.
• Varys je također poslan u kripte Oštrozimlja. Ovo je očekivana odluka, ali i zabrinjavajuća. Jer čini se da je jedan od najzanimljivijih i rijetkih preživjelih sporednih likova sada postao nemoćan. Nadamo se da ćemo vidjeti njegovu ulogu u narednim epizodama. Iako, sudeći po načinu na koji se eliminira zanimljive sporedne likove, Varys bi nas mogao ubrzo napustiti. Odlaskom Mel, čini se da nećemo otkriti ni koju mu je svrhu namjenio R’hllor.
• Arya je ubila Noćnog kralja bodežom od valiryskog čelika. Ovo je bodež kojim je Maloprsti prvotno pokušao eliminirati Brana, aktom kojim je započeo rat između Starka i Lannistera. Bodež je Maloprsti vratio Branu, koja ga je kasnije dao Sansi. Ona ga je pak dala Aryi. Ovo je mali, ali zanimljiv detalj, koji ojačava scenu, te ističe važnu ulogu Trooke vrane u rješavanju konflikta.
• Iako je scena bila upečatljiva, ostaje nejasno da li je Melisandre i njena odluka da skine ogrlicu i umre bila posljedica eliminacije Noćnog kralja, ili odluka R’hllora.
• Nakon eliminacije Noćnog kralja, je li moguće da je Arya, Azor Ahai, (princ)eza koja je obećana? Cijela radnja s Melisandre bila je vezana za ovo proročanstvo, i (nakon pogreške sa Stannisom) ona je bila uvjerena da su upravo Jon ili Dany oni koji su obećani. Ili su scenaristi zaboravili na ovo?
• Mali, ali zanimljivi detalj bila je Missandei koja je stala u obranu Dany. Ovo je bila odlična prilika za još jednu snažnu scenu, između savjetnice Zmajske kraljice i Sanse, koja je propuštena. Istovremeno, ovo je podsjetnik da nako što su Mrtvi pobijeđeni, stare prepirke nisu prestale.