Warcraft: Početak – Može li video igra postati dobar film?

 

Zapovjeđeno mi je da napišem ovu recenziju zato što sam ‘onaj autor Inverzije koji je igrao World of Warcraft preko dvije godine’. No zapravo sam primarno fan legendarne igre “Warcraft 3: Reign of Chaos“, kao i njene jednako genijalne ekspanzije “The Frozen Throne” i svaki dan malo je teži zbog spoznaje da “Warcraft 4” vjerojatno nikada neće postojati.

Kada je najavljen “Warcraft” film, očekivao sam da ćemo konačno dobiti dvosatni animirani film u duhu animacija koje su krasile sve Blizzardove igre. Slavio sam taj dan kao da je u pitanju prvi rođendan mog sina. Uskoro sam saznao da je redatelj filma Duncan Jones, kreator dva SF filma koji su mi se prilično svidjeli, nakon čega sam se i dalje nastavio naivno nadati kako ćemo dobiti animirani film, a ne igrani.

Nije da sam bio previše u krivu, film je parcijalno jedno i drugo, ali to je nešto što definitivno nisam htio vidjeti. Prvi traileri su tako pokazivali prekrasno napravljene orke i ljude koji su izgledali kao da su paintom nalijepljeni na digitalno napravljenu pozadinu, a kako je ta travestija došla u kombinaciji s groznom elektroničkom VUUUUUM glazbom cijelo iskustvo gledanja tih trailera označio bih kao ‘neugodno’, što je blaga varijanta onoga što bih zapravo rekao da na Inverziji mogu koristiti ulični vokabular. Na svo kasnije spominjanje Warcraft filma samo bi odmahivao glavom.

Ne, film neće biti dobar. Da, možda će svejedno biti najbolja adaptacija neke video igre, ali to ne znači puno. Znate koja je adaptacija neke video igre do sada imala najveću ocjenu na imdbu? Prvi “Resident Evil” s nevjerojatnih 6,7. Razumijem da ste se možda zabavljali gledajući taj film pritom žderući pizzu i ispijajući litre pive, ali vjerujem da se možemo složiti da, usprkos tome, konkurencija nije bila posebno jaka.

I tako je danas, nekoliko tjedana nakon izlaska, Warcraft zasjeo na prvo mjesto te neslavne liste sa svojom dosta visokom ocjenom od 7,6.

Naravno, imdb nije mjerilo apsolutno ničega, osim količine gluposti koju možete pročitati u tamošnjim recenzijama ili, još gore, na njihovom forumu. Nemojte ići na to mjesto, stvarno, ‘it’s dark and full of terrors’.

S druge strane, kritičari film mrze, s treće strane, Kinezi ga obožavaju, i tih strana ima dovoljno da se stvarno može organizirati jedan krvavi sukob na kojemu se film i bazira.

No ja sam ovdje da napišem što ja mislim, a kako sam film pogledao sa starim koji nema veze s Warcraft svijetom (osim time što mi je prije deset godina morao plaćati mjesečnu pretplatu), uzet ću i njega u obzir.

Dakle… Da, film ima svojih nedostataka i definitivno bih ga označio kao ‘problematičnog’.

Uncanny valley je prisutan, mada nije toliko strašan koliko je djelovao na trailerima. Nije mi to neki veliki minus, ali šteta je gledati film u kojemu scene koje uključuju samo animirane likove izgledaju fantastično, dok one druge, s ljudima, izgledaju kao da su izašle iz nekog žnj fantasy filma kojega možete pogledati na televiziji nedjeljom oko 13:00 h. Sva sreća pa film uglavnom izgleda toliko dobro da su ti lijepi trenuci ono što ćete pamtiti, a ne ona tamo neka scena u kojoj jedan čovjek priča s drugim o nečemu… čemu već… Nikog nije briga.

Orci, ja sam vaš. “Lok-Regar no’gall!”

No iako je ta vizualna diskrepancija jedan od minusa filma, najveći problem je ipak ‘pacing’.

Prva polovica filma toliko brzo leti iz jedne scene u drugu da bih film teško mogao preporučiti ljudima s epilepsijom. U petnaest minuta ovog filma dogodilo se više nego u cijeloj petoj sezoni Igre prijestolja. I ne pričam ovdje o kvalitetno zgusnutoj radnji, već o kratkim scenama koje stignu obuhvatiti dijalog-dva prije nego skoknu par sati naprijed nakon čega ne stignete ni zbunjeno počešati glavu prije nego se lokacija i vrijeme ponovno promijene.

Takav pacing nije problematičan samo zbog težine praćenja filma, već se također ne stignemo ni poistovjetiti s likovima. Jedine reakcije koje se mogu dobiti su: „Aha, on je kralj (Dominic Cooper). Aha, ona je kraljica (Ruth Negga). Aha, ona je hibrid-ork-i-još-nešto-tripli-agent-bla-štoveć (Paula Patton). Stariji čarobnjak (Ben Foster), mlađi čarobnjak (Ben Schentzer), zli čarobnjak (Daniel Wu)… Ugh… Ček, to nije sve… Zli ork ne-čarobnjak (Clancy Brown), žena onog tamo dobrog orka (Anna Galvin), ne-baš-zao-ali-ne-baš-ni-dobar-ork (Robert Kazinsky)… Ček… Tko je glavni lik? Što je on? Zašto je on tu? Aha, on je onaj koji je stvarno dobar s mačem (Travis Fimmel), okej.“

Sama radnja je također užasno komplicirana, pogotovo kada se uzme u obzir da je sažetak iste: “Orci i ljudi se ne vole i ratuju jedni protiv drugih”.

Sasvim je jasno da bi ova priča puno bolje funkcionirala kao serija, što u praksi nažalost nikada ne bi funkcioniralo, jer serije nemaju tendenciju izgledati ovako dobro, ali da se ovaj scenarij rastegao na desetak sati svi likovi bi stigli doći u prvi plan i tada bi nam bilo stalo do njih. Ovako… Ne baš.

Ironično je to da je najljudskiji lik upravo ork Durotan (Toby Kebbell) koji se nalazi na „lošoj“ strani što u toku filma i sam počinje uočavati. Njegovi unutarnji i vanjski sukobi ono su što vodi film i čini ga… Ne, samo malo.

Prije nego počnem hvaliti stvari koje su mi se svidjele, napisati ću ovo – usprkos svim minusima, ovo je dobar film. Problematičan film, ali usprkos tome, dobar film.

Za to je djelom zaslužan fan u meni koji bi cvilio svaki puta kada bi vidio neku poznatu lokaciju. Upravo to je Duncan Jones i htio, jer fan servicea je mnogo i potpuno je besraman, no ne gledam na to kao nešto loše. Warcraft ne smatram tipičnim holivudskim produktom koji je napravljen samo kako bi se izmuzlo što više para. Ovaj film je rađen s puno ljubavi prema serijalu i to se vidi u gotovo svakom kadru. Napravljeni su određeni kompromisi kako bi priča funkcionirala na filmu, ali svejedno je svaki estetski detalj napravljen onako kako je trebao biti napravljen. Neki su događaji pojednostavljeni i u nekim trenucima učinjeni dramatičnijima nego što su bili u igrama, ali radnja je u svojoj suštini i dalje ista. Zbog svega toga sumnjam da je ikada ranije napravljena toliko vjerna adaptacija video igre. Zapravo je čak i šteta ovo zvati samo adaptacijom, jer ovaj film to nije, ovaj film je Warcraft isto koliko su to i igre.

No kako sam daleko previše u serijalu kako bih mogao biti objektivan, nakon filma sam pitao starog što misli. Prvi komentar je bio: „E, ovo je film, a ne onaj Star Wars.“ (taj komentar odbijam dalje komentirati)

Rekao je da je akcija je dobra, da film super izgleda i da jedva čeka da film izađe na blurayu kako bi ga mogao pogledati opet.

Pa jel’ vam treba išta više, ne-fanovi?

Dobro, ajde, vjerojatno treba.

Zato valja istaknuti da bi trebala izaći i produljena verzija filma, s čak 40 minuta neviđenog materijala, što će možda biti sasvim dovoljno da tok filma postane probavljiviji i da se likovi stignu razraditi. Možda očekujem previše, ali ovo ne bi bio prvi put da smo dobili ‘Director’s Cut’ koji film čini znatno boljim.

Ovako, sada, film definitivno preporučam svim fanovima Warcrafta (kao da to uopće trebam raditi), a ostalima mogu reći da film nije onako loš kako se priča. Ne, ovo vjerojatno nije film koji će vas oboriti s nogu, ali je usprkos tome bolji od većine žanrovskih filmova koje ovih dana dobivamo u kinima.

U najgorem slučaju, barem smo dobili film koji nema veze sa superherojima.

Meni dosta.