Vrijeme je za – Propovjednika! Stripovska pozadina jednog od najopičenijih strip serijala prošlog stoljeća

 

 

It was the time of the Preacher when the story began…

Povodom nedavno objavljenog dugoočekivanog trailera nove serije “Preacher” željeli bismo vam svratiti pozornost na činjenicu da je prije televizijske serije postojao strip. Bome jest, itekakav. Svojedobno iznimno popularan i rado čitan. I prokleto zabavan. AMC mreža već je uspjela sa stranica stripova uspješno prenijeti danas megapopularni serijal The Walking dead ilitiga Živi mrtvaci. Od Preachera ne očekujemo ništa manje. Iako će teško biti prenijeti osobni zaj… stil zločestog Irca Gartha Ennisa u drugi medij. Dosad to naravno nitko nije ni pokušao pa ne možemo nikako predvidjeti rezultat.

Vjerojatno kad su vidjeli predložak prijedloga, zapalili su tamjan i izvukli pohabanu Bibliju iz nekog prašnog zakučka ormara, i molili se da više nikad ne dobiju ovako radioaktivni materijal u ruke. Jer on peče poput chillija za osjetljive i politički korektne dušobrižnike. Jeste li čitali Crossed? Neću vam ništa sugerirati prvi kadar iz stripa koji dobijete kad na google upišete pojam sve će vam reći. Ova napomena je bila više zbog jačeg dojma gornjih tvrdnji, no opus Gartha Ennisa pun je izvanrednih uradaka poput rada na strip serijalima Hellblazer, Punisher MAX, kao i autorskim kreacijama poput Preachera, Hitmana ili The Boys, da spomenemo samo najvažnije. Posegnite slobodno za spomenutim stripovima, Propovjednikom posebice. I dare you! I double dare you!

Pretvarat ćemo se da već poznajete osnovne postavke o Preacheru pa vas nećemo zamarati detaljima. U našem regionu izašao je u srpskom izdanju danas već ugaslog Belog Puta koji je seriju prevodio kao Propovednik. To je Vertigov strip serijal (dio DC Comics grupe), kreacija veterana scenarista Gartha Ennisa i crtača Stevea Dillona, a naslovnice je genijalno naslikao Glenn Fabry. Tko ga nije čitao, uskraćen je za jedno fino opsceno, vulgarno, morbidno i heretičko iskustvo, i sam si je kriv što je sve ove godine držao glavu u pijesku i izlagao šupak sapuničarskim mainstream serijalima. Za prigodni soundtrack upalimo “Time of the preacher” Johnnya Casha, prekrižimo se pa krenimo…

Now the preaching is over and the lesson’s begun…

Pratimo priču Propovjednika Jeeseja Custera koji je zadobio ništa manje doli božansku moć Riječi od stvorenja stvorenog nesvetim spojem Raja i Pakla – Genesisa – tijekom koje je nenamjerno spalio cijelu svoju crkvenu zajednicu u Anvillu. Moć Riječi omogućit će mu bezuvjetnu poslušnost od prisutnih – kako bi se reklo superherojskim rječnikom to je njegova moć! Tako da sasvim normalna poštapalica “jebi se” može poprimiti sasvim novu izvrnutu dimenziju kad ju kažete jednom okorjelom policajcu Teksašaninu (tko je čitao znat će). Tako da osim što ga traži cijeli Raj zbog odbjeglog entiteta i njihov besmrtni revolveraš Saint of Killers, Jeese je tražen i od strane policije. Naravno, za početak, budući da se krug progonitelja širi iz trejda u trejd. Nije samo Genesis nestao iz Raja, tu se upliće i Bog koji odmah nakon bijega odstupa s čela nebeskih hordi i sakrije se na Zemlji; a Jeesiejev je samonametnuti zadatak pronaći ga i vratiti nazad. I natjerati ga da plati! Samo što dobri stari Bog ima druge planove…

Pridružuju mu se bivša cura sada plaćena ubojica Tulip O’ Hare i zaj… irski vampir Cassidy. U prvom dijelu pojavljuje se niz otkačenih likova, ubojica, disfiguriranih bezveznjaka i rednecka, policajaca, sadističkih i seksualnih manijaka, tipova s nadimcima poput Arseface (Čmarko?) ili Saint of Killers (Svetac ubojica), božanski Adefi i Serafi, vjerske organizacije koje potječu iz doba Isusa Krista, pa čak i Bog osobno. Jesam li spomenuo i Johna Waynea, “Dukea” osobno? Jeessejeva južnjačka obitelj oličenje je svih urbanih mitova o zadrtosti i produkata incestuoznih veza, o da, zapamtit ćete vi Jessejev ponovni susret s milom i dragom bakicom…

Osnovne karakteristike stripa su Garthovi dijalozi, cinični, direktni i vulgarni, smiješni i opori, ne štedi nikoga i ništa, ponajviše napada licemjerje, glupost i zadrtost; a bome ne propušta usput ispričati i priče o prijateljstvu, odanosti, odgovornosti i ljubavi. U priču unosi mnoštvo religioznih motiva koji znaju biti izvitopereni (ili razotkriveni i prikazani u pravom svjetlu – ovisi s kojeg aspekta tko gleda), što etiketira strip kontraverznim i drskim. Ennis zna udarati batom u glavu vadeći samo najgore od omraženih zajednica ili supkultura, kao i po licemjerju i dekadenciji što je prisutna stvarno posvuda. Na nebu i na zemlji. Dakle, nije za one koji drže do političke korektnosti. 😉

Strip ima sve osobine westerna, ali se dobrim dijelom bavi i raznim teorijama zavjera (dolazi kasnije npr. o Isusovoj lozi) i pričama o onoj drugoj, mračnijoj strani Amerike. Uz to, može se reći da je izuzetno nasilan i krvav, grafičko nasilje paire excellence – nemojte reći da niste upozoreni! Zapravo, morao sam ovaj osvrt napisati drskije, vulgarnije i bezobraznije, da bi odmah stekli dojam kako je strip pisan – a kako bi i serija trebala biti pisana. Uglavnom, ukoliko ste se prilikom čitanja osjećali kao da se nalazite dijelom u nekim od filmovima Kevina Smitha, “Dogmi” ponajprije, niste usamljeni. 😉

U Preacheru ima na tisuće priča, no ne znači da ćete iz svake izvući pouku.