The Vast of Night: očaravajući retro SF

Tajanstveni nestanci. Vladine zavjere. Neobična svjetla na nebu.

Priče o letećim tanjurima su već odavno klišej. Još 1950ih nastaje niz niskobudžetnih filmova inspiriran navodnim viđenjima neidentificiranih letećih objekata. Ti su filmovi nadahnuli generacije filmaša koji će, desetljećima kasnije, dati svoj obol NLO mitologiji. 1977. godine Steven Spielberg snima Close Encounters of the Third Kind. 1990ih Chris Carter osmišlja TV seriju The X Files. Zadnjih godina, Netflixova serija Stranger Things remiksa ove motive u pitki koktel nostalgije, horora i pop kulture.

S obzirom na to koliko je tema letećih tanjura prežvakana, smatrao sam kako je nemoguće o njima pričati na svjež, nov, zanimljiv način. A onda sam pogledao The Vast of Night.

Ovaj dugometražni prvijenac redatelja i scenarista Andrewa Pattersona pravo je malo filmsko čudo. Snimljen je za manje od četiri tjedna za manje od milijun dolara koje je Patterson prikupio snimajući reklame i kratke filmove. Usprkos tome, njegov znanstvenofantastični film ima stila na bacanje. The Vast of Night je odbijen na osamnaest filmskih festivala prije nego što je prikazan na Slamdance festivalu nezavisnog filma gdje je osvojio nagradu publike.

The Vast of Night

Radnja se odvija tijekom jedne večeri koncem 1950ih u malenom mjestu usred pustinje. Dok dobar dio gradića navija za lokalnu košarkašku momčad, mladi radio voditelj Everett Sloan (Jake Horowitz) i još mlađa operaterka telefonske centrale Fay Crocker (Sierra McCormick) otkrivaju čudni signal koji ometa telefone i radio. Ubrzo uslijede pozivi ljudi koji prijavljuju neobične događaje i nude uznemirujuća objašnjenja. U mraku noći, Fay i Everett pokušat će riješiti misteriju tajanstvenog signala.

Ovako ispričana, premisa nesumnjivo zvuči dosadno i već viđeno. Ali prava čarolija The Vast of Night je u njegovoj izvedbi i atmosferi. Patterson voli duge kadrove kojima fantastično stvara napetost i uvlači publiku u radnju. Početak filma tako prati Everetta koji razgovara sa prijateljem hodajući kroz parkiralište prema sportskoj dvorani. Dok prolaze između automobila, posjetitelja, navijačica i košarkaša, njihov razgovor ima mitraljeski ritam dijaloga iz holivudskih screwball komedija. Film vas namjerno preplavljuje informacijama zahtijevajući vašu pažnju.

U drugim scenama, dugi kadrovi odlično podižu napetost. U jednom od njih pratimo Fay koja započinje noćnu smjenu u telefonskoj centrali. Ubrzo zaprima niz neobičnih poziva a potom i sama krene zvati ljude za pomoć i savjet. Pritom, njezina početna uznemirenost polako prerasta u oduševljenost misterijom na koju je nabasala. U tom sam trenutku bio toliko koncentriran na njezino lice i dijalog da sam tek nakon pet minuta shvatio kako čitavo vrijeme gledam jedan jedini neprekinuti kadar.

The Vast of Night

Zvuk također strahovito doprinosi atmosferi ovog filma. Na trenutke se The Vast of Night doima poput radio drame. Kroz glasove i priče likova, film koristi našu maštu kako bi nam dočarao jezive scene i nevjerojatne prizore bolje od bilo kojeg specijalnog efekta. Filmska muzika se s lakoćom pretapa u dijegetičke zvukove poput pjesama na radiju i u neobične pozadinske zvukove koji su negdje između muzike i zvučnih efekata.

A onda je tu mrak. Fotografija M. I. Littin-Menza ispunjava scene sjenama i tamom. Lica glumaca osvijetljena su slabim žaruljama i treperavim TV ekranima. Čitav gradić utonuo je u mrak i tišinu. Simbolička iznimka je sportska dvorana, prepuna života, ljudi i svijetla. Iako tama u filmu pobuđuje jezu, glavni dojam su tajanstvenost i skrivene mogućnosti. Pod noćnim nebom pustinje, sve je moguće. Ova misao tjera Everetta i Fay duboko u mrak, daleko od svjetla i ljudi.

Glavni glumci imaju nezahvalan posao u ovom filmu. Dobar dio vremena njihova se gluma svodi na reakcije na to što im drugi likovi pričaju. McCormick i Horowitz ne samo da su dorasli ovom izazovu nego i imaju odličnu kemiju na ekranu. Ona je hiperaktivna štreberica oduševljena tehnologijom budućnosti. On je lajavi hipster prevelik za selo u kojem živi. I njezin entuzijazam i njegov cinizam su podjednako dirljivi jer, na kraju noći, oboje su jedva malo više od djece.

The Vast of Night je odraz i odjek sedam desetljeća legendi o NLO-ima. Radnja se odvija 1950ih usred Novog Meksika – iste one države gdje se desetak godina ranije, navodno srušio vanzemaljski svemirski brod. Priče likova u filmu nadahnute su „stvarnim“ svjedočanstvima. Patterson istodobno aludira i na pop kulturu koju su ove priče iznjedrile. Čitav je film predstavljen kao epizoda fiktivne serije nalik kultnoj The Twilight Zone Roda Serlinga. WOTW – radio stanica na kojoj Everett Sloan radi – je akronim za War of the Worlds, koji nije samo SF roman G. H. Wellsa već i radio drama Orsona Wellsa 1938. Jedan od glumaca s kojim je Welles surađivao? Everett Sloane.

Prijatelji i ja ponekad zamjeramo nekim SF filmovima kako su previše „poput epizode Zone sumraka“. Time želimo reći kako film očito slijedi formulu serije – neobična premisa, ironični završni preokret – ali nema dovoljno materijala za cjelovečernji film. The Vast of Night samog sebe prezentira kao epizodu The Twilight Zone ali ga ne mogu zamisliti kao epizodu Serlingove TV serije. Sažeti ovaj film na 40 minuta TV epizode izbrisalo bi sav trud koji je ovaj mladi filmaš i njegova ekipa uložila u izgradnju atmosfere. The Vast of Night je trijumf filmskog umijeća koji je udahnuo novi život prašnjavoj, stoput ispričanoj priči.

Check Also

Anna: Niccolo Ammaniti, kad djeca moraju prerano odrasti

Početkom ljeta pročitala sam, za sada, najdraži naslov ove godine. Radi se o romanu Ja …

The Boys: 2. sezona je i dalje brutalna, otkačena, zabavna i žestoko satirična!

The Boysi su se vratili u grad! Jedna od stvari koje bitno razlikuju seriju The …

Web Statistics