The Outsider: alegorija za skrivene strahove

„Cold, flu, virus, cancer. It want in? There’s not a fucking thing you can do about it. Same with this thing. It wanted in. It got in.“

Još do prije par tjedana veselilo me preporučiti vam horor miniseriju The Outsider kao pravo malo remek-djelo tjeskobe i napetosti. A onda je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila COVID-19 globalnom pandemijom. Ubrzo potom, naša nam je vlada efektivno nametnula kućni pritvor kako bi spriječila širenje bolesti. I dok smo se po domovima skrivali od ovog nevidljivog ali sveprisutnog neprijatelja, najgori potres od 1880. godine pogodio je Zagreb. Nakon svega toga, brinem kako bi vam ova serija možda mogla biti banalna.

The Outsider

U malenom mjestu počinjeno je brutalno ubojstvo. Svi tragovi upućuju kako je ubojica školski trener Terry Maitland (Jason BatemanOzark). Ali policijski detektiv Ralph Anderson (Ben MendelsohnCaptain Marvel) ubrzo otkriva neporeciv dokaz kako je Terry u trenutku ubojstva bio na konferenciji u drugome gradu. Kako je to moguće? Dok Ralph pokušava riješiti naizgled nemogući zločin, njegove se krvave posljedice šire čitavim mjestom.

The Outsider je ekranizacija istoimenog romana Stephena Kinga koji, nakon četiri desetljeća i bezbroj bestselera, i dalje zna smisliti opako zaraznu premisu. Iako smo priče poput ove stalno viđali u serijama poput The X-Files, to ju ne čini manje zanimljivom. Tomu svakako pomaže i pristup Richarda Pricea (The Wire) koji je autor, producent i koscenarist ove serije. Njega ne zanima toliko sam ubojica koliko njegove žrtve i progonitelji. Jer ma koliko likovi serije izvana djelovali mirno, oni su apsolutno prestravljeni.

The Outsider je horor priča za odrasle koja itekako rezonira u ovim danima paranoje i karantene. Nema tu panike, melodrame, krvi ili iznutrica. Samo tiha tjeskoba i napetost koje nepodnošljivo rastu. Priroda počinitelja i mrtva tijela koja ostavlja za sobom suočavaju protagoniste s nečim mimo ičega što su iskusili. Autsajdera iz naslova uspoređuju sa serijskim ubojicama, divljim zvijerima, čudovištima, demonima i – aktualno za ovaj trenutak – s bolestima. Sve te poredbe samo podcrtavaju njegovu uznemirujuću, fundamentalnu neshvatljivost. Autsajder je doslovce natprirodan. On nije dio prirode. Svojim postojanjem, on dovodi u pitanje stvarnost u kojoj živimo. Autsajder je alegorija za sve naše skrivene strahove i simbol krhkosti svijeta kojeg uzimamo zdravo za gotovo.

The Outsider

Seriji pomaže iznimno talentirana glumačka ekipa. Ben Mendelsohn je u proteklih par godina postao dežurni holivudski negativac u filmovima poput Ready Player One i Rogue One: A Star Wars Story. Ovaj australski glumac tužna lica odlično tumači policajca koji iza naizgled mirne fasade krije bijes i bol. Njegovu suprugu Jeannie tumači Mare Winningham. Ona je nekoć davno glumila u SF miniseriji Intruders koja me prestravila kao desetogodišnjaka. Mendelsohn i Winningham imaju uvjerljivu kemiju bračnog para čija je veza pretrpjela i preživjela obiteljsku tragediju. Julianne Nicholson (Boardwalk Empire) je fantastična kao supruga krivo optuženog ubojice čiji hladni prezir reže a bijes šamara. Na koncu, tu je i Cynthia Erivo, koja je nedavno nominirana za Oscara za ulogu u povijesnom filmu Harriet. Ona glumi ekscentričnu privatnu istražiteljicu Holly Gibney. Lik je to kojeg bi bilo prelagano odglumiti kao puku karikaturu. Ali Erivo pronalazi toplinu i humanost u liku koji razmišlja i ponaša se drugačije nego većina ljudi.

Nažalost, nisam siguran tko je točno zaslužan za vizualni izgled serije. Kao režiseri su, između ostalih, navedeni Jason Bateman, Andrew Bernstein i Karyn Kusama (Jennifer’s Body). Kao majstori snimanja spomenuti su Igor Martinovic (koji je i režirao jednu od epizoda) te Rasmus Heisse, Zak Mulligan i Kevin McKnight. Razlog zašto spominjem sva ova imena je što The Outsider od samog početka ima vrlo specifičan vizualni stil i ton. Kadrovi su nerijetko tamni ali ne i mračni; statični i varljivo mirni. Sivi interijeri kuća i ureda prikazani su u kontrastu s bujnom zelenom prirodom oko njih. Likovi se redovito nalaze stisnuti negdje u rubu kadra, snimljeni kao da ih promatramo vireći kriomice iza kakvog zida. Sve to dodatno doprinosi atmosferi napetosti i paranoje. Tjeskobnom tonu doprinosi i uznemirujuća, skoro pa atonalna muzika Daniela Bensija i Saundera Jurriaansa.

The Outsider

HBO je producirao niz miniserija koje, čak i kad tehnički nisu horor, jako dobro ciljaju naše strahove. Chernobyl autora i scenarista Craiga Mazina dočarao nam je jezivu priču o jednoj od najgorih nuklearnih kataklizmi u povijesti. Damon Lidenlof inspirirao se kultnim stripom Watchmen Alana Moorea i Davea Gibbonsa kako bi dočarao mračni, karnevalski odraz političkih strahova i trauma američke povijesti. The Outsider stoji rame uz rame s njima.

Ako bi išta trebao spomenuti kao manu ove serije, to je njezino trajanje. The Outsider ima deset epizoda od kojih svaka traje oko sat vremena. Ruku na srce, priča je dovoljno tanka da ju se vjerojatno moglo ispričati u šest ili sedam epizoda. Da je čitava sezona serije puštena u komadu kao što to radi Netflix, vjerojatno bi mi bila naporna ili čak dosadna. Ali kako ju je HBO prikazivao samo jednom tjedno, svaku sam novu epizodu dočekivao a mješavinom znatiželje i straha. I barem meni, spori tempo ove mračne priče mi nije nimalo smetao. Još od famozne prve sezone serije True Detective nisam se s tolikim zadovoljstvom marinirao u televizijskoj tjeskobi.

Check Also

The Mandalorian #11: Nasljednica prijestolja

U posljednje vrijeme fanservice se često koristi na najlijeniji mogući način. Dovoljno je ubaciti poznati …

The Mandalorian #10: Mandova noćna mora

Nakon premijernog spektakla, The Mandalorian je u drugoj epizodi nove sezone usporio, te nam ponudio …

Web Statistics