The Orville: New Horizons, povratak u velikom stilu!

Ovoga ljeta, Disney Plus i Hulu prikazali su treću sezone jedne od najneobičnijih SF serija u zadnjih par godina. Riječ je naravno o SF serijalu The Orville. Ili ako ćemo biti pedantni: The Orville: New Horizons. Jer treća (možda i posljednja) sezona, je kombinacija svojevrsnog soft reboota, i kulminacije radnje serije koja je na male ekrane sletila još 2017. godine. A ako je ovo završetak priče, onda nas „The Orville“ napušta u velikom stilu.

Star Trek koji to nije (ili ipak je?)

„The Orville“ je doista čudna biljka. Produkt uma Setha MacFarlanea (Family Guy, American Dad, Million Way to Die in the West), „The Orville“ je zamišljen kao homage klasičnom Star Treku. To je vidljivo već iz dizajna titularnog broda (inspiriranog prvim letom braće Wright), pogotovo interijeru koji neodoljivo podsjeća na USS Enterprise – D. A sličnosti tu ne staju. U vrijeme kad je Star Trek prigrlio grimdark atmosferu i serijaliziranu radnju, te odbacio klasičnu bridge crew dinamiku, „The Orville“ je dao fanovima onaj poznati osjećaj posade kao male obitelji. Te toliko nužni optimizam. Nažalost, piscu ovih redaka, taj pristup nije se previše dopao, velikim dijelom zbog MacFarlaneovog infantilnog i forsiranog humora, koji je štetio radnji.

The Orville: New Horizons

Prvu sezonu serije obilježila je kriza identiteta, dok se „The Orville“ pitao što je – dramedija, parodija, ili Star Trek u svemu osim u imenu. No situacija se stubokom promijenila tijekom druge, puno kvalitetnije sezone, koja je povisila uloge i pružila nam fascinatnu i kompleksnu, gotovo pa epsku priču i uvela naše heroje u rat. A treća sezona – pod novim imenom – ali s istim likovima, zaključila je tu priču na najbolji mogući način. Dijelom je to moguće zbog povećanja budžeta nakon promjene studija, što se itekako vidi kad su vizualije u pitanju, kao i u dužem trajanju manjeg broja epizoda, što daje osjećaj da gledamo deset mini-filmova. Također, tu je i izvrsna gluma sad već uigrane glumačke posade, i odličan scenarij koji svakom od glavnih likova daje priliku da zablistaju i kompletiraju svoj character arc.

Mini remek-djela SF-a

Svaki od tih deset mini-filmova je odličan SF. Zanimljivo je da se većina epizoda velikim dijelom nadovezuje na prethodnu sezonu. Sezona je fokusirana na Kaylonski rat, koji dovodi sve likove do ruba, ali ih ne lišava optimizma. Jer čak i u tim kriznim vremenima, dok je Planetarna Unija suočena s katastrofom, ljudi i dalje vide najbolje u sebi, ali i drugima. To potvrđuju tople ljudske priče, koje scenaristima daju priliku da prikažu pravi kaleidoskop tema. Treba pohvaliti da u ovoj užarenoj političkoj klimi, „The Orville“ uspijeva ono što je danas rijetkost – ne prelazi „woke“ granicu, te čak i one najkontroverznije teme obrađuje na kompleksan i uvjerljiv, nimalo isforsiran način  – od homofobije i rodnih uloga do vjerskog fanatizma i prihvaćanja „drugačijeg“. A tu su i klasične SF teme kao prvi kontakt s naprednom civilizacijom, putovanje u prošlost iliti našu sadašnjost, te što znači biti čovjek.

The Orville: New Horizons

Valja izdvojiti još jedan element koji ovu sezonu stavlja na pijedestal SF-a. Svaka od epizoda, kao i cijeli narativni ark je prožet emocijama. To nisu forsirane, već prirodne emocije, kulminacija odnosa među članovima posade koje pratimo još od premijerne epizode. Sve to je izvrsno uklopljeno u radnju treće sezone, tako da ako ste kojim slučajem ušli u „Orville“ s „New Horizons,“ do finala ćete se dobro upoznati sa svim glavnim likovima i njihovim ulogama. A tu je i subverzija tropa, i to na nivou rijetko viđenom u žanru. Neću spoilati jer bi to bila nepravda prema onima koji tek planiraju gledati, ali finale serije, pogotovo posljednjih nekoliko minuta je rad genija: mikrokozm „The Orville“ – emocije, humor i subverzija. I nada za nastavkom putovanja ovog sada već ikonskog broda i njegove posade.

Nezaboravno putovanje

Posada je naravno još jedan od highlighta sezone. Seth MacFarlane minimizirao je juvenilni humor, te tako učinio kapetana Eda Mercera ranjivijim i zanimljivijim likom. Adrianne Palicki kao prva časnica Kelly Grayson dobila je dugo očekivanu priliku za akciju koju je odlično odradila, zajedno s Jessicom Szohr, koja igra ulogu zapovjednice osiguranja Talle Keyali. Treći član ženskog tria je fenomenalna Penny Johnson Jerald, kao još genijalnija doktorica Claire Finn, čiji odnos s Kayloncem Isaacom je zasigurno jedan od najboljih elemenata sezone (ako ne i serijala). Također valja izdvojiti malu Moklanku Topu koju igra mlada i obećavajuća Imani Pullum, kao i njene očeve, stoika Bortusa i netolerantnog Klydena (Peter Macon i Chad Coleman), koji predstavljaju dobru i lošu stranu fascinantne Moklanske kulture. Pilot Gordon Maloy (Scott Grimes), glavni inženjer John LaMarr (J. Lee), i neobični želatinasti vanzemaljac Yaphit (Norm MacDonald) zaokružuju staru postavu. A tu je još i pridošlica, zastavnica Charlie Burke (Anne Winters), čija tragična prošlost daje priliku da vidimo jedan od klasičnih tropa dobre naracije – spremnost da se prihvati neprijatelja kao prijatelja.

The Orville: New Horizons

Naravno, ukupnom dojmu serije uvelike pomažu i spektakularni vizualne efekti, koji su dovedeni do savršenstva. Disney Plus i Hulu su odriješili kesu, i to se vidi. Čudni novi horizonti  koje ove sezone posjećuju naši heroji unikatna su mjesta, koja doista izgledaju kao vanzemaljske lokacije. Svemirske bitke, kojih je poprilično, također su užitak za gledati i ne bih se posramio ni holywoodski blockbuster. Glazbena podloga je također na razini, a zaštitni znak serijala – pjesme – su ovdje dobile posebnu ulogu, postavši dio radnje. To je najbolje vidljivo u pjesmama Dolly Parton, koje na najbolji mogući način pomažu našim herojima da riješe problem. Da ne spojlam previše, Parton ove sezone postaje i zaštitni znak serijala.

Nepoznata budućnost

Naravno, nije sve tako blistavo. „New Horizons“ ima nekoliko nedostataka, mada su oni minorni u odnosu na dobre strane. Ed Mercer, unatoč MacFarlaenovom pokušaju da limitira humor, i dalje je najnezanimljiviji lik u seriji, više promatrač nego igrač. A produženo trajanje epizoda u nekim trenucima šteti pacingu, te sam dojma da se par epizoda moglo svesti na deset-petnaest minuta kraćeg trajanja. Također, očito je da je finalna epizoda neujednačena, ali budući da je upitno hoćemo li dobiti četvrtu sezonu,  shvaćam da su scenaristi pokušali kompletirati većinu niti radnje.

Jer da, „The Orville: New Horizons,“ bi lako mogla biti i finalna sezona serijala. Disney Plus i Hulu još nisu potvrdili njezino ukidanje, ali veliki troškovi, mala gledanost, i fokus studija na druge projekte mogli bi značiti kraj ove svemirske avanture. A to je šteta. Jer u svijetu franšiza, nastavaka, prikvela i remakeova, „New Horizons“ je originalni univerzum s ogromnim potencijalom. Emotivna, i pametno napisana, odlično glumljena priča, koja izaziva stvarne, a ne forsirane emocije. Pravo osvježenje u poplavi često osrednjeg SF-a. Ali ako je ovo zaista posljednja sezona, ako je Orville pristao u svoj space dock po posljednji put, onda serija i njeni heroji odlaze u velikom stilu. Ako kojim slučajem niste pogledali, sada imate priliku. Vjerujte mi, nećete pogriješiti.

Check Also

Kronike Međuzemlja: Izgubljeni u adaptaciji

Kad govorimo o adaptacijama, postoje one loše, koje je muka gledati. Postoje odlične, koje nestrpljivo …

The Sandman: solidni umjetnički kompromis kao uvod u fantastičan strip

Nakon što sam pogledao prvu sezonu ekranizacije kultnog stripa The Sandman (Sandman: Kralj snova), slobodno …

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Web Statistics