The Mandalorian #9: Mando se vratio u velikom stilu!

Kad je Disney preuzeo Star Wars i Lucasfilm (za „malenu“ sumu od 4 milijarde dolara), velik dio fanova zahvatio je strah. Ova reakcija se dijelom i pokazala opravdana budući da je što se tiče velikog platna, nova trilogija pobrala mlake reakcije (o zadnjem filmu nećemo ni govoriti), dok je nakon flopa solo filma „Solo“ (heh, zapitajmo se zašto?) zastala i antologija. Srećom za daleku, daleku Galaksiju, danas živimo u streaming eri, te se tako s „Rebelsima“ vratio ni manje ni više nego Thrawn, dobili smo i „Clone Wars“ finale, ali i sasvim novu priču. Naravno, govorim o seriji The Mandalorian, posljednjem uradku iz radionice Davea Filonija i Jona Favreaua koji je u osam polusatnih epizoda prve sezone pobrao simpatije svih fanova, te se tako zauvijek zapisao u Star Wars anale. Prošli tjedan, „The Mandalorian“ se vratio, i već u premijeri nadmašio sva očekivanja. Da, ovo je Star Wars koji smo čekali godinama, i dokaz da imamo novu nadu, na malim ekranima.

Povratak na planet s dva sunca

Postoji jedna stvar koja me pomalo frustira što se tiče Star Wars franšize. Od svih planeta, koliko god zanimljivi i neobični bili, jedan planet je prisutan u skoro svakom filmu i seriji, stripu i knjizi, te naravno igrama. Da, pogodili ste, radi se o rodnom planetu dinastije Skywalker, planetu na koji bježe svi glavni likovi kad im zatreba skrovište, mjestu na kojem je Sila posebno jaka, praktički centru galaksije (iako je smješten na periferiji) – radi se o planetu Tatooine. Ni „The Mandalorian“ nije izuzetak, te je naš glavni junak Din Djariin prošle sezone posjetio upravo taj mali i zabačeni planet s dva sunca, u možda najmanje dobroj epizodi, koja je bila preplavljena fanserviceom. Zato me moram priznati dijelom začudilo, pa čak i razočaralo da smo se u prvoj epizodi druge sezone, koja obećava puno toga zanimljivog (od povratka Ahsoke pa do pojave Boba Fetta) vratili upravo na taj planet.

No moja početna briga nije dugo trajala. Scenaristu i režiseru Jonu Favreau treba se odati priznanje za novi i rijetko viđeni pogled na ovaj pomalo monotoni planet, s daškom subverzije. Jer Chapter 9: The Marshall u 50 minuta (nadam se, novi trend), je jednostavno izvrsna epizoda. Od samoga početka možemo vidjeti da nas očekuje nešto novo. Radnja započinje na planetu koji nije Tatooine (!), gdje Mando u pratnji uvijek simpatičnog Baby Yode (popuštam, svi ga tako zovu pa ću i ja), traži kontakt koji će ga uputiti na sunarodnjaka. Naime, Mando je sad na misiji da svoga malog štićenika isporuči mističnom redu ratnika Sile – Jedijima. No, sastanak polazi ukrivo te je Mando (na užitak gledatelja) prisiljen na primjenu sile i svojih gadgeta. Na koncu, uspijeva izvući informaciju od svojeg kontakta, te je sljedeća lokacija, Tatooine.

The Mandalorian

Simpatični šerif

Nakon kratkog razgovora sa sarkastičnom mehaničarkom Pell Motto (Amy Sedaris), Mando dobiva novi djelić informacije. Sljedeća destinacija je naselje duboko u pustinji, u kojem može, ali ne mora biti traženi Mandalorian. I doista, u Mos Pelgi, Mando sreće enigmatičnog ratnika, lokalnog zaštitnika. Na nesreću Cobba Vantha (Timothy Oliphant), on je obični čovjek koji se domogao mandalorijskog oklopa, te svojevoljno postao šerif male kolonije, zaštitnik od privatnih odreda lokalnih moćnika, koji su iskoristili priliku da ispune vakuum nastao odlaskom imperijalnih snaga. Ova priča ispričana je na način kako spada, nešto što brojne druge žanrovske serije ne uspijevaju učiniti. „Show, don’t tell“ pristup tako nam daje priliku ne samo da čujemo što se dogodilo, već i da vidimo svojim očima posljedice bezvlađa nakon odlaska Imperije. Što bitno pridonosi osjećaju imerzije, nečemu u čemu „Mandalorian“ briljira. No, koliko god šerif bio šarmantan i dobroćudan, „this is not the way“ jer, za Manda, mandalorijski oklop može nosit samo Mandalorijanac. Sve ostalo je hereza.

Srećom za Vantha, njegova karijera zaštitnika će se nastaviti, jer obračun sprečava omanji „potres“. Naime, Mos Pelga baš nema sreće zadnjih dana. Osim raznih moćnika, na gradić i njegove stanovnike namjerio se ni manje ni više Krayt zmaj! Vanth će vratiti Mandu oklop, ako mu pomogne pobijediti zmaja. Mando je, kako smo imali prilike vidjeti ranije, plemeniti ratnik, kao i lik koji bira nasilje kao posljednju opciju. Win-win za svakoga.

Lov na zmaja

The Mandalorian

Ono što slijedi je prava mala avantura unutar avanture. Kao i mikrokozmos Tatooinea. Da eliminiraju problematično stvorenje, Mando i Vanth prisiljeni su udružiti se s Tusken Raiderima. Istom onom ekipom koja je u originalnoj trilogiji zamalo glave stajala Lukea Skywalkera, dok je u prikvelima bila krivac za smrt majke Anakina Skywalkera (te nastradala u pokolju koji je uslijedio). No ovo je „Mandalorian“ i umjesto klišeja razbojnika i ubojica, dobivamo subverziju. Tuskeni imaju svoju ratničku kulturu (nalik onoj beduina), svoj jezik, te motive za svoje postupke. I iako se poput Vantha ne možemo uvijek s njima složiti, očito je da situacija nije crno-bijela, već prepuna nijansi sive. Također, Tuskeni nisu fanovi Krayt zmaja, te uz posredništvo Manda, ovi ratnici, te Vanth i stanovnici Mos Pelge sklapaju savez. Jer samo ujedinjeni mogu pobijediti ovo mitsko stvorenje.

The Mandalorian

Što nas dovodi do finala i jedne od najspektakularnijih scena viđenih na malim ekranima. Nakon pripreme za zasjedu, i nekoliko spektakularnih panoramskih scena (uz uvijek odličnu glazbenu podlogu Ludwiga Göranssona), udružena ekipa mami zmaja. No, koliko god oni bili spremni (a i gledatelji), dolazak zmaja sve nas je iznenadio. Ovo je način na koji se radi mitsko čudovište. Krayt zmaj je zaista ogroman i nepobjediv. Njegovo savladavanje bila je kocka koja je skupo koštala mnoge, i Tuskene, i stanovnike Mos Pelga. Samo uz suradnju Vantha i Manda, te Mandovu očajnu i lukavu taktiku napada iznutra, zmaj je savladan. Naposljetku, Mando i Baby Yoda, zajedno s oklopom nastavljaju svoju potragu, dok ih iz daljine gleda lik kojeg tumači Temuera Morisson. Heh, tko bi to mogao biti?

This is the Way

„The Marshall“ je trijumf u svakom pogledu. Ne samo da nam pruža zanimljivu priču koja je mješavina vesterna i avanture, već se odlikuje izvrsnom režijom, glumom, te nekim zaista spektakularnim vizualijama koje rijetko viđamo na malim ekranima. Naravno tu je sad već kultna glazbena podloga koja dodatno doprinosi osjećaju da ovo što gledamo zasluženo pripada u Star Wars univerzum. Tu je i dašak humora, kao i prisutstvo sad već maskote serijala, malenog Baby Yode. U ovo turbulentno i neizvjesno vrijeme, „The Mandalorian“ je serijal koji nam je prijeko potreban. A nemojmo zaboraviti ni potencijal za buduću radnju koji smo vidjeli u posljednjoj sceni. Morisson ovdje nije bez smisla, i jedva čekam da vidimo koja je njegova priča.

The Mandalorian

Možda sam pomalo dosadan s ponavljanjem, ali besmrtnim riječima ratnika oklopljenog beskarom,

THIS IS THE WAY

Dodatne opservacije:

  • Crvenooke zvijeri koje u mraku proždiru nesretnog Gor Koresha izuzetno je efektna scena.
  • Čini se da Sarlacc nije vrh prehrambenog lanca na pustinjskom planetu. Krayt zmaj je prije svoje propasti pojeo bar jednu zubatu zvijer. A i oklop Boba Fetta pokazao se kao izazov.
  • Biser nađen u zmaju lijepa je referenca na kultni RPG „Knights of the Old Republic“, u kojem glavni protagonist također ima zadatak eliminirati Krayt zmaja, a nagrada je upravo biser.

Check Also

The Mandalorian #10: Mandova noćna mora

Nakon premijernog spektakla, The Mandalorian je u drugoj epizodi nove sezone usporio, te nam ponudio …

Polagan pogled nijemih stvari

Novela Patricka Rothfusa u novom izdanju Vorta Palabre donosi nam zagonetnu priču o Auri, podjednako …

Web Statistics