The Green Knight: sporogoreće, mistično i fantastično epsko putovanje

Look, see a world that holds more wonders than any since the Earth was born. And of all who reigned o’er, none had renown like the boy who pulled sword from stone. But this is not that king nor is this his song. Let me tell you instead a new tale. I’ll lay it down as I’ve heard it told. Its letters sent, its history pressed, of an adventure brave and bold. Forever set, in heart, in stone, like all great myths of old.

Ep o Sir Gawainu i njegovoj avanturi predmet je akademskih rasprava stotinama godina. Što Gawainovo putovanje predstavlja? Koja od avantura nosi kakvu poruku? Postoji li viši smisao ili je sve to samo plod nečije bujne mašte bez dubljeg značenja i težine? Radnja je smještena u Camelot, u vrijeme kada je kralj Arthur već ostario i onemoćao – u filmu se povremeno žali na zubobolju, a na izazov Zelenog viteza odgovara da bi ga rado prihvatio i skočio na njega u borbu, ali ga tijelo neće slušati. Arthur je zapravo samo sporedan lik koji u ovoj priči predstavlja Gawainovog ujaka. Sastavljena od 2530 riječi i 101 strofe, viteška romansa Sir Gawain and The Green Knight je napisana u 14. stoljeću od strane neznanog autora. Prevedena je mnogo puta, a jedan od prominentnijih prijevoda iz 20. stoljeća je onaj J.R.R. Tolkiena. Samo je jedan rukopis preživio do danas i čuva se u Britanskoj knjižnici.

David Lowery (Ain’t Them Bodies Saints, A Ghost Story) redatelj je od kojeg znate otprilike što očekivati, ako ste pogledali barem jedan njegov raniji uradak. Ovdje ostavlja osjećaj da je svoju potrebu da bude uvrnut, višeznačan, otvoren interpretaciji i upadljivo drugačiji pojačao do maksimalnih razmjera. Sve to djeluje savršeno prikladno za adaptaciju srednjovjekovne viteške pjesme o čijem značenju još uvijek ne postoji usuglašeno mišljenje. Zbog toga je Loweryjeva (koji je ujedno i scenarist) vizija Gawainovog putovanja vrlo zanimljiva na neočekivan način, bez da imalo djeluje razmetljivo ili nedajbože pretenciozno.

Dev Patel igra glavnog lika Gawaina i činjenica da je glumac indijskog podrijetla obukao čizme arturijanskog viteza daje dodatnu draž cijelom štimungu. On je bezobziran mladić koji svoje kraljevske veze koristi za noći u bordelima, krčmama i općenito jedan bestežinski mladalački život. Zbog toga se ne osjeća dostojnim kraljeve krvi koja mu teče venama. Njegova majka (Sarita Choudhury), čije se ime ne spominje, ali bi to trebala biti Morgause (Arthurova polusestra) po poznatoj mitologiji, vidno je nezadovoljna smjerom kojim je Gawain krenuo pa planira nešto poduzeti. Pošto je ovo priča prepuna magije, okultnog i nadrealnog, majka upotrebljava svoje vještičje moći kako bi prizvala naslovnog Zelenog viteza (Ralph Ineson) u dvor Camelota.

Na božićnom okupljanju vitezova okruglog stola prisutan je i mladi Gawain, a kralj (Sean Harris) ga poziva da sjedne uz njega i njegovu kraljicu Guinevere (čije ime se također ne spominje, a tumači ju Kate Dickie). Gawain se smatra nedovoljno dostojnim da sjedi uz njih, ali mora pristati na njihovu želju, a na pitanje da im svima ispriča zanimljivu priču iz svoje prošlosti nema odgovora i smatra da svaki od vitezova koji su s njima u prostoriji ima mnogo pamtljivije pustolovine u svom rezimeu. U to se na vratima pojavljuje neobičan zeleni div na zelenom konju. Izgledom podsjeća na stablo i sa sobom nosi veliku sjekiru, a pred sve prisutne postavlja izazov u obliku igre: tko mu se usudi suprostaviti i nanijeti mu udarac, za godinu i jedan dan ga mora posjetiti u njegovoj Zelenoj kapeli i on će mu taj isti udarac vratiti. Nijedan vitez okruglog stola se ne usuđuje stati pred neobičnog diva osim Gawaina koji objeručke prihvaća izazov, a nakon što vitez odlaže svoje oružje Gawain mu odrubljuje glavu u jednom zamahu.

Je li mladi kraljev nećak krivo shvatio pravila igre? Je li njegova nepromišljenost i bezbrižnost dovela do toga da odrubi glavu biću koje mu je obećalo vratiti istom mjerom? Je li pod svaku cijenu htio ispasti snažan i sposoban pred vitezovima i svojim ujakom kraljem? Kako god bilo, njegov život se u idućih godinu dana pretjerano ne mijenja. I dalje noćima lumpuje, možda i više nego prije, vrijeme provodi s djevojkom po imenu Essel (Alicia Vikander) koja bi silno htjela postati njegova Lady i doista ne bi željela da on ostane bez glave. Nakon što se približio dan kada je Zeleni vitez zadao da mu Gawain mora doći, mladi se kraljev nećak ipak odlučuje na putovanje od šest dana i šest noći, koliko je udaljena Zelena kapela.

Uz podršku cijeloga dvora, hrabri mladić se odvažuje na avanturu života koja će mu po svoj prilici biti posljednja. Ako do ove točke primijetite kako je scenografija jedna od najboljih koju ste vidjeli, ono što slijedi je još bolje. Putovanje je ispunjeno magičnim, alegoričnim, neobjašnjivim i psihodeličnim scenama i sekvencama od kojih je jedna bolja od druge. Gawain nailazi na poprište bitke u kojoj su tisuće poginule, a nesretni mladić kojeg sreće prebire po leševima ne bi li pronašao nešto vrijedno te ne bi li pronašao svoja dva pala brata. Stječe prijatelja u vidu lisice koja ga vjerno prati, biva opljačkan i svezan. Upoznaje ženu za koju nije siguran je li živa ili mrtva. Nađe se u nebrojenim kušnjama i izazovima prije nego što stigne do Zelene kapele gdje ga čeka Zeleni vitez. Svi ovi ispiti pušteni su na volju gledatelju da ih istumači. Siguran sam da je David Lowery imao vlastite teze i teorije o tome zašto i kako se nešto dogodilo, ali svaki podzaplet dovoljno je otvoren kako bi svatko za sebe izvukao pouku i zaključak.

Kao što se iz priloženih slika može vidjeti, dalo bi se sastaviti perfektan kolaž koji sačinjava sve najbolje kadrove filma. No, treba spomenuti kako je vizualno iskustvo nemjerljivo pojačano briljantnom originalnom zvučnom pozadinom od kojih treba istaknuti skladbu Rest Them Bones My Brave Little Knight. Jeziva kompozicija koja će jezive scene učiniti još nelagodnijima. Sve pohvale idu američkom glazbeniku i skladatelju Danielu Hartu. Sve ovo sugerira da bi iskustvo gledanja The Green Knighta bilo najbolje doživljeno u kino dvorani, a ako već niste u mogućnosti do kina, osigurajte si uvjete za nešto više od dva sata kako film ne biste gledali ovlaš, uz tipkanje na mobitel i usputne razgovore s ukućanima.

Uradak ovakve kategorije kao što je The Green Knight ne dolazi često jer povremene dodirne točke s art-filmom te adaptacija srednjovjekovnog epa u startu ne zvuče privlačno. Rizik od neisplativosti projekta koji produkcijski ne djeluje nimalo jeftino time je veći. Međutim, kada se igre sreće i sudbine savršeno poslože pa prava osoba ostvari svoju viziju na najbolji mogući način, dobijemo produkt kao što je ovaj. Sporogoreće, mistično i fantastično epsko putovanje sa zdravom dozom humora koje treba prihvatiti kao takvo. Ovo nije akcijski film u kojem su bitke i obračuni između likova u glavnom fokusu, ovo je savršeno uvrnuta priča o pronalasku samog sebe koja će, doživljena na pravi način, biti ekvivalent konzumiranju halucinogena čiji se efekti osjećaju dugo i snažno.

Is this all there really is?
…
What else ought there be?