I tako nam je stigla i druga Marvelova mini serija – The Falcon and The Winter Soldier. Jel valja? Pa ono, u redu je. Solidno. Okej.
Mislim da nisam dobro započeo. Krenimo redom!
U seriji, Sam Wilson/The Falcon (Anthony Mackie – Synchronic) i Bucky Barnes/Winter Soldier (Sebastian Stan – The Martian) istražuju radikalnu političku grupu koju predvodi karizmatična Karli Morgenthau (Erin Kellyman – Solo: A Star Wars Story). Njezini se sljedbenici bore za prava milijuna izbjeglica koji su ostali bez ičega nakon što ih je Thanos izbrisao iz stvarnosti da bi ih pet godina kasnije superjunaci vratili natrag. Aktivisti pritom koriste serum koji običnim ljudima daje super moći – isti onaj kojim je stvoren kapetan Amerika. Za to vrijeme, odlikovani veteran John Walker (Wyatt Russell – Overlord) postaje novi Kapetan. No da li je dorastao zadatku?
Čitajući prethodni paragraf, primijetit ćete dvije stvari. Za razliku od serije WandaVision, The Falcon and The Winter Soldier ima daleko širu perspektivu. Serija nam pokušava približiti društvene posljedice kataklizme koja nam je, čak i u drugoj godini globalne pandemije, praktički nezamisliva. Nadalje, radnja serije se jako oslanja na zbivanja iz prethodnih Marvelovih filmova. Ljubiteljima ovog filmskog svemira to neće predstavljati problem. Svima ostalima pak ova priča neće puno značiti ako nisu pogledali filmove poput Avengers: Age of Ultron i Captain America: Civil War.
I tu sad počinju moji – priznajem, vrlo subjektivni – problemi. Naime, ideološki sukobi Marvelovih junaka nikada mi nisu bili pretjerano zanimljivi. Iako su mi ovi likovi simpatični, teško mi ih je shvatiti ozbiljno. Njihove avanture primarno doživljavam kao fantaziju o svijetu u kojemu se većina poteškoća može lako riješiti šalama ili šakama. Iz tog razloga, kad Marvelovi filmovi pokušaju istražiti geopolitičke i društvene implikacije postojanja superjunaka, počnem gubiti interes. Age of Ultron, Civil War i –sada – The Falcon and The Winter Soldier su takve priče.
Zašto mi se to ne sviđa? Jer mi se čini kako ekipa iza Marvelovih filmova tu želi imati i ovce i novce. Htjeli bi malo prizemljiti fantastični svijet koji su stvorili, ali ne baš toliko da izazovu ikakve negativne reakcije iznošenjem konkretnih stavova o stvarnim problemima. Zbog toga se njihove poruke uglavnom svode na mlitave truizme. Da se razumijemo: moj problem nije postojanje politike u pop kulturi. Problem mi je kada se političke stavove iznosi kilavo ili ziheraški.
The Falcon and Winter Soldier nudi odlične primjere dobrog i lošeg ubacivanja stvarne, bolne problematike u eskapističku priču. Dobar primjer je Isaiah Bradley (Carl Lumbly – Doctor Sleep), Afroamerikanac kojemu je vojska tijekom Korejskog rata potajice ubrizgala super serum. Nakon što je Bradley razvio super moći, bacili su ga u zatvor gdje su na njemu desetljećima izvodili eksperimente. Bradley upozorava Falcona kako Amerikanci nikada neće dopustiti da crnac postane kapetan Amerika. Lumbly nam pritom fantastično približava bijes i ogorčenost čovjeka kojeg je vlastita domovina izdala zbog njegove boje kože. Scenaristi serije na čelu s Malcolmom Spellmanom (Empire) očito nisu htjeli ili nisu mogli ignorirati prošlogodišnje masovne prosvjede protiv institucionaliziranog rasizma i policijskog nasilja u SAD-u.
S druge strane, u zadnjoj epizodi serije Falcon održi govor okupljenim svjetskim političarima u kojem ih pokušava uvjeriti kako su se revolucionari – koji su ih upravo pokušali sve pobiti – borili za dobru stvar, ali na loš način. Možda je to samo moj cinizam, no čitava ta scena mi je bila užasno plitka i naivna. Falconov govor svodi se na niz banalnosti. Slušajući ga, zamislio sam si kako scenaristički tim piše ovaj govor i potom iz njega križa bilo kakav konkretni stav koji bi možda mogao nekog uzrujati.
Ali ajde, nije sve tako loše. Jako mi je drago što su Falcon i Winter Soldier konačno dobili priliku biti Sam Wilson i Bucky Barnes. Mislim da je Mackie potraćen u ulogama u kojima mora biti ozbiljan i mračan. Njegov je Sam Wilson inteligentan, častan, hrabar, duhovit, i – najvažnije – empatičan. Samova stvarna super moć nisu metalna krila, već spremnost da razgovara s ljudima. S obzirom na to što su sve Marvelovi junaci do sada prošli, svima njima treba dobar savjetnik i terapeut… Što smo vidjeli u WandaVision.
Erin Kellyman mi je bila otkriće u Solo: A Star Wars Story. Jedno od (mnogih) razočaranja tog filma je što joj nisu dali puno veću ulogu. E pa, u ovoj seriji ima bitnu ulogu i demonstrira kako je karizmom na nivou svojih iskusnijih i starijih kolega. Nadam se kako ćemo ju gledati u još puno, puno dobrih filmova i serija.
Produkcija i specijalni efekti su poslovično odlični. Navodno je svaka od šest epizoda koštala oko 25 milijuna dolara. Serija je uglavnom snimana u SAD-u i Češkoj. Praške lokacije djelovale su mi pomalo nadrealno jer su me podsjećale na Zagreb… što baš i nije mjesto u kojem mogu zamisliti superjunake. Ali to sam ja. Daleko najbolje mjesto radnje mi je bila fiktivna azijska država Madripoor, cyberpunk distopija grafita i neona. Nadam se da ćemo ju vidjeti opet.
Zanimljivo mi je gledati Marvelove junake u drugačijem formatu. Ma koliko bila skupa, TV serija ipak podrazumijeva manji budžet i duže trajanje. To pak tjera kreativce iza kamera da se više oslone na priču, karakterizaciju i glumu, a manje na bombastični spektakl. The Falcon and The Winter Soldier je svakako solidna serija. Ali, koliko god da mi je bilo drago vidjeti kako pojedini likovi dobivaju više prostora, nije me oborila sa nogu.