Roman hrvatskog autora Ivana Lutza objavila Čarobna knjiga iz Srbije

Napišeš priču i pošalješ je na jednu od adresa; za Sferinu zbirku, Sirius B, Ubiq, FFK zbirku, Istrakonsku zbirku, Marsonic ili u neki od fanzina, Parsek ili Eridan recimo. Možeš je pustiti i na net, ako baš ne prođe u papir, no mjesta za objavu ima. No, što kad napišeš roman? Očigledan je odgovor, pošalješ ga nekom od izdavača u čiji profil bi se tvoj roman uklopio. Kome? Prvo napamet pada Algoritam. Sumnjam da Kruno Lokotar čita sf, no Algoritam jest objavio neke domaće sf/f/h uratke. Tko još? Zagrebačka naklada, Izvori? Možda Mentor? Popis se čini kratak. Imaju li uopće domaći izdavači na svojim stranicama upute kako i kome slati rukopise? Mislim primarno na žanr.

Ako kojim slučajem rukopis nekoga nepoznatog i završi u rukama urednika, bez državne potpore teško da će ugledati svjetlo dana, vrijedio roman ili ne. Znamo da je izdavaštvo u banani i da većina izdavača ide što je više moguće na sigurna rješenja. Tiska se ono što je popularno i za što se zna da će se koliko-toliko prodavati. Sve ostalo? Vjerojatno ostaje za neka bolja vremena.

Napišeš roman i što onda? Pošalješ ga domaćim izdavačima i nitko ti se ne udostoji ni javiti. Ne odustaješ. Izdigneš se malo iz ove naše uskogrudne kaljuže i baciš pogled preko. I? Nađeš izdavač negdje drugdje. Tako je mladi autor Ivan Lutz iz Slavonskog Broda našao mjesto za svoj roman u Čarobnoj knjizi, izdavaču iz Srbije, što je za svaku pohvalu.

Povodom izlaska romana Zovite ju Zemlja, Ivanu smo postavili par pitanja da ga bolje upoznamo:

Otkud Ivan Lutz u sf-u? Šta mu bi?
Mislim da je to bio prirodan put za jednog studenta fizike. Iako jesam obožavao SF i kao srednjoškolac, moj prijatelj s faksa (odnosno njegov otac) imao je biblioteku veću nego gradska knjižnica. Tada sam čitao, doslovno, knjigu na dan. A pisao sam oduvijek, pa se to nekako pretočilo u znanost, pa priču, pa fantastiku… Pa je pao prvi roman, pa drugi, pa priče…
No, nisam pisao od 2000. godine, rješavao sam tekuće stvari: završio fakultet, oženio se, dobio kći, zaposlio se, kupio kuću, a sve je to trajalo dobrih deset godina. Tek 2010. negdje u svibnju počeo sam ponovno pisati i to je zapravo početak mog ozbiljnog bavljenja pisanjem. Zajedno s prijateljem Gordanom napisao sam roman koji će prerasti u trilogiju koju još nismo završili(imamo dvije završene knjige).

Na čemu si sagradio svoj sf ukus? Koje su te knjige, priče, pisci, filmovi formirali? Sjećanje na prvu sf stvar?
Ukus je varirao kako su godine prolazile. Naravno, mislim da sam bio 2. Razred osnovne škole kada sam u ruku dobio mali zeleni papirić tik pred zimske praznike. Na njemu su bila imena desetak filmova koji su puštani za vrijeme praznika u gradskom kinu Partizan. Za vrijeme jedne zimske matineje otkrio sam Star Wars – i potpuno poludio.
Pisci koji na mene ostavljaju dojam su: Lem u prvom redu, Simmons, Clarke, ali najjače me zdrmao Zamjatinov Mi pa takav senzibilitet tražim u knjigama. Strastveni sam kolekcionar knjiga pa bih mogao nabrajati do ujutro koje knjige volim, ali ne čitam isključivo SF. Treba učiti iz svih žanrova. Malo nepravedno nisam nabrojao velika imena SF-a kroz povijest, ali recimo da sam pročitao svu domaću zadaću SF-a.

Što si prvo napisao, a što objavio?
Kao što sam već rekao, ovisi u kojem razdoblju mog života, ali ajde, neka bude roman 0,001:Početak, ja bih ga rado ponovno napisao jer vidim da treba brušenja, ali mi koautor kaže da nisam normalan.
Prva objavljena priča je u Marsonicu 1 – priče smo zdrobili na brzinu jer smo se kasno sjetili da bi Marsonic trebalo tiskati. Pa je ispalo kako je ispalo, no, sada si dam vremena kada pišem za Marsonic, ipak je on naša beba.

Očito je da si napisao roman. Jel’ ti to prvi?
Da, očito je – ne znam kako to ide s brojanjem riječi i klasifikacijom:) Ne, nije. Treći je po redu, nakon njega napisao sam još jedan i sada radim na petom, ali Zovite ju Zemlja je prvi objavljeni roman.

Oke, napisao si roman i krenuo u potragu za izdavačem. Ajde izbaci sve to iz sebe i reci nam kakvo je to iskustvo bilo? Kakav je bio osjećaj kada si našao izdavača u Srbiji?
Uf, Davorine, svašta ti tražiš:)
U Hrvatskoj doslovno nisam dobio ni jedan odgovor. Slao sam rukopise urednicima, kućama, upite mailovima, neke sam čak i zvao – sve je završavalo na tolikoj eventualnosti da je zapravo smiješno. Ne znam je li to takva politika i što, ali nije ugodno za samopouzdanje uopće. Želio sam da mi kažu da nemam pojma, da se ostavim pisanja te da to prepustim onima koji znaju, ali ništa. Nakon dvije godine potpunog ignoriranja – u međuvremenu sam završio roman Zovite ju Zemlja – poslao sam mail u Čarobnu knjigu. Da budem iskren nisam znao što očekivati, ali nakon deset minuta dobio sam odgovor da će primiti rukopis i da se ispričavaju što mi ne mogu odgovoriti odmah jer je Sajam knjiga u Beogradu. Na mail je odgovorio Nikola Petaković, moj sadašnji urednik. Za mjesec dana rukopis je bio pročitan, obrazložen, primljen i odlučeno je da je roman dovoljno dobar da ga Čarobna knjiga objavi. Dugo mi je trebalo da sastavim misli kada mi je Nikola poslao takav afirmativni mail.
Sve ostalo vezano za komunikaciju s Čarobnom knjigom bilo je više nego dobro: od uredničkih prepravki do lektoriranja i biranja naslovnice (koju je nacrtao također moj prijatelj Andrej Bartulović). Osjećaj je fenomenalan. Ljudi su odlični, susretljivi i rade svoj posao. Mislim i oni su svjesni da neće zaraditi milijune dolara na mom romanu, ali su mi, dovraga, pružili priliku što se u Hrvatskoj rijetko događa u svijetu neafirmiranih autora.
Kako će u budućnosti biti s Hrvatskim izdavačima, ne znam. Ali svatko tko ide grlom u jagode, bez preporuka, veza, rođaka i novaca, vjerojatno će završiti kao i ja. Ako se nešto promjeni, nitko sretniji od mene.

Pitali smo i Ivanova urednika Nikolu Petakovića, kako se odlučio objaviti roman slavonskobrodskog pisca:

Ivan Lutz je poslao svoj tekst preko e-mail-a, i ja sam ga, moram reći, progutao u jednom dahu. Uredničke primedbe su bile minimalne, i ticale su se uglavnom sporednih stvari u tekstu. Ivan nije samo odličan pisac, on je i fizičar, veoma obrazovan i potkovan. Ništa ne piše napamet, sve pažljivo prouči, i onda pušta svojoj mašti na volju, a to je ono što najviše manjka kod današnjih mladih pisaca. Roman Zovite ju zemlja ima, čini mi se, sve što jedan dobar sf roman i treba da ima: izuzetno je zanimljiv i dinamičan, pun neočekivanih obrta, a u svom konačnom razrešenju filozofičan. Sa nestrpljenjem očekujem da vidim kako će srpska publika reagovati na Ivanov prvenac, a sudeći po prvim reakcijama, SF fanovi su veoma zainteresovani.
Čarobna Knjiga ove godine slavi 10 godina postojanja i možemo se pohvaliti velikim brojem kvalitetnih naslova. Žanrovska književnost je kod nas veoma zastupljena, a posebno SF literatura u kojoj se posebno ističu knjige Isaka Asimova, ciklus Zadužbina i ciklus o robotima. Takođe smo izdali Enderovu igru i pregršt dobrih naslova naučne fantastike. Pored toga, ozbiljno se bavimo i svim drugim žanrovima, kao i klasičnim i savremenim romanima. Mi smo pretežno tržišno orijentisana izdavačka kuća, što znači da smo nezavisni, ne primamo nikakve donacije od države, i živimo od prodaje knjiga. To, između ostalog znači da ne robujemo podeli literature na ozbiljnu i neozbiljnu (tojest, žanrovsku) i da smo pri odabiru knjiga potpuno otvoreni za sve vrste književnosti. Iz Hrvatske nam stiže dosta tekstova, i verovatno će izdavanje hrvatskih pisaca u budućnosti pomalo zavisiti i od uspeha ovog romana, mada sam ja lično, a i Čarobna Knjiga veoma zainteresovani za objavljivanje svih kvalitetnih rukopisa.

I za kraj:

Eto, može se. Ako domaći izdavači nisu zainteresirani, šaljite svoje rukopise tamo gdje će vas pročitati i barem se udostojiti odgovoriti. Roman je u prodaji preko knjižara Vulkan, a uskor će biti dostupnai preko Superknjižare. Ostaje još samo pitanje, konkurira li roman Zovite ju Zemlja za neku od domaćih žanrovskih nagrada iako je objavljen u Srbiji? Očekujem Vaš komentar.