Recenzija: Neil Gaiman, American Gods

Američki bogovi je naslov za koji će mnogi reći da se mora pročitati, a nagrade Hugo i Nebula (da navedemo samo neke) koje je osvojio doista idu u prilog toj tvrdnji. Osnovni zaplet i kostur cijele knjige je dobra stara priča o izdaji i pohlepi od koje nisu imuni niti bogovi. Koncept božanstava kao ideja kojima energiju za postojanje daje ljudska vjera nije nov, a u Gaimanovom djelu oni su utjelovljeni, hodajući, dišući, smrtnih tijela i itekako zapečatljivih sudbina. Osim što im to daje privid ljudskosti, osigurava i kretanje radnje jer je potka priče upravo borba za opstanak, na jednoj novoj razini. Glavni protagonist je čovjek (prigodnog?) imena Shadow (Sjenka) koji, dosljedno nazivu, kroči nejasnom linijom između stvarnosti i fantastike, materije i metafizike, slobodne volje i igračke bogova. On je živući komadić američkog sna kao pojedinac koji je vlastitim snagama prokrčio svoj put, napravio razliku u svijetu.

Američki Bogovi je egzemplarna americana, uz to i pokušaj iznjedrenja vlastite, američke mistike pa makar i iz uvezenih fragmenata tuđih. Od teze (originalnih neprikosnovenih božanstava) preko antiteze (bogohulnog, oholog novog plemena) dolazi se do sinteze (kohabitacija novog čovjeka i starog boga)  koja predstavlja današnjicu SADa i njegovog ‘melting pot’-a sveg sekularnog i sveg sakralnog. Knjiga je u tome konstruktivna i u suprotnom smjeru – educira mahom ignorantne stanovnike novog kontinenta o povijesti i baštini starijih nacija, upoznaje ih sa njihovim imenima, prirodom, povjerenim im zaduženjima. Daje uvid u pogled na svijet davno umrlih ljudi i stavlja čaroliju u pojave koje je moderan čovjek prestao primjećivati. U neku ruku zatvara krug i upoznaje amerikance sa vlastitim korijenima sjeme kojeg su, nehotice, u rubovima svojih skuta ponijeli preko velike bare.

Dobar dio knjige, osobito pri završetku, je u sferama simbolike, fantazmagorija i halucinacija, no čitatelj je do tada već naviknut da ne prihvaća kao stvarno samo ono perceptibilno osjetilima. Knjiga ga blago uvodi u nadnaravno kroz bezazlenu magiju mađioničarskih trikova da bi mu bez upozorenja servirala fantastične premise koje čitatelj, a i glavni protagonist, mora bezrezevno prihvatiti da bi nastavio dalje. Ma koliko frustrirajuće ta nedefiniranost zapadnjačkom, racionalnom umu bila, stranice se dalje kao same okreću pod palicom majstorskog pripovjedača. U konačnici, Gaimanovi bogovi su za mnogo toga škrti na objašnjenjima, što im je – kao bozima – i prerogativ.

Iako je se ne može nazvati stjegonošom radikalno drugačijeg mišljenja ili novih ideja, to je također knjiga koja ne zazire od ukazivanja na neke od imanentnih boljetica sjevernoameričkog kontinenta kao što je zatiranje autohtonih naroda i njihove kulture, opesija za profitom i grozničavim prividom normalnosti, potraga potomaka doseljenika za korijenima tjerana unutarnjom prazninom, idolopoklonstvo tehnologiji i slijepom progresu , statusnim simbolima i novcu, korupcija morala, itd.

Svakako je preporučljiva za čitanje i zbog zanimljivih premisa na kojima je sazdana i na vješt način ispričane priče.

Naslov romana: American Gods
Autor: Neil Gaiman
Godina izdanja: 2004. (prvo izdanje 2001.)
Nakladnik: Headline Review
Format: 20,5×13,5
Uvez: Meki
Broj stranica: 635
Jezik originala: engleski

Check Also

The Ghost Bride & Spectros – Tradicija, duhovi i nekromancija

Početkom godine na Netflixu su osvanule između ostalog dvije nove serije s drugačijeg govornog područja …

Nikadgrad: Kušnje Morrigan Crow – Jessica Townsend

“Nikadgrad: Kušnje Morrigan Crow” roman je prvijenac mlade australske autorice Jessice Townsend, i u njenoj …

Web Statistics