Dok čekate na naš osvrt za The Last of Us, ili na prvu epizodu adaptacije da stigne na HBO Max, preporučamo da vrijeme prikratite s filmom Prospect iz 2018. godine. Pedro Pascal poznat je po ulozi patrijarhalnog zaštitnika u megapopularnoj seriji The Mandalorian, a već se svima dopao i u ulozi Joela u nadolazećoj adaptaciji videoigre The Last of Us, iako ga je većina gledatelja tek imala prilike vidjeti u trailerima. U svakom slučaju, ta dva lika proizlaze iz iznimno popularnih franšiza, dok je Prospect ‘mali’ film nezavisne produkcije. No ako želite još jednu dozu Pascala u ulozi zaštitnika, a film još niste pogledali onda to svakako učinite.
Scenaristi i redatelji filma su Christopher Caldwell i Zeek Earl. Riječ je o low-budget projektu, pa to svakako treba uzeti u obzir prije gledanja, kao i činjenicu da se radi o filmu s nešto sporijom radnjom. Projekt je svoj ciklus započeo kao kratki film, koji je završen zahvaljujući sredstvima skupljenima putem Kickstarter kampanje još 2014. godine. Priča u fokusu ima mladu djevojku i njezinog oca koji skupljaju vrijedan resurs na vanzemaljskom svijetu. Kratki film je inspiraciju za kostime i dizajn uzeo iz klasičnih SF filmova 1970-ih, ali ih je replicirao u okvirima svog budžeta, dok su za lokaciju iskorišene šume na olimpijskom poluotoku u saveznoj državi Washington, koje postavljaju glavni dio atmosfere. Iako postoje i određeni vizualni efekti, poput otrovne prašine planeta, iza kratkog filma stoji prvenstveno dobra tehnika old-fashion snimanja.
Dugometražni film ponešto je proširio priču i u miks uveo veća imena, poput Pedra Pascala i Andrea Royoa, ali je ostao vjeran estetici originala. Prospect možda podsjeća na film koji je mogao biti snimljen 1970-ih, ali to ga ne čini zastarjelim. Ako ništa drugo, njegovi kostimi i praktični efekti su pravo osvježenje u današnjem vremenu. Također sve to pomaže i naglašavanju visokih uloga, sa stvarnim ljudima koji istražuju svijet u kojem istinska opasnost postoji na svakom koraku, bilo od fizičkog objekta poput kvara filtra zraka ili od plaćenika. Iako Pascal kao Ezra zrači karizmom kao i uvijek, film najviše zapravo profitira od izvedbe Sophie Thatcher kao Cee, što je tim više dojmljivije jer se radi o njezinom prvom angažmanu na dugometražnom projektu. Kao i kod vizualnih elemenata, prizemljen, uvjerljiv pristup izgradnji svijeta stvara osjećaj da čitav svemir vreba odmah iza rubova okvira. Prospect je uglavnom smješten u realističniji kraj spektra znanstvene fantastike, ali nagovještava upravo ranije spomenuti širi i fantastičniji svijet u kojem svemirski rudari vade rudu iz malih mesnatih pipaka u zemlji dok se štite od spora koje lebde vani, što nas dovodi i do sličnosti s postapokaliptičnom avanturom Naughty Doga. A sličnost se nazire i odnosu između Ezre i Cee, sa svojevrsnom buddy dinamikom, koja je pisutna i u The Last of Us kod Joela i Ellie.
Kad se sve zbroji i oduzme, Prospect je podcijenjen uradak, i iako očito nije maestralan, niti čak spada u Pascalova najbolja glumačka ostvarenja, ima drugih stvari za ponuditi, pogotovo po pitanju zanimljivog dizajna, estetike, dobro izgrađenih likova i worldbuildinga.