Prey: konačno odlični nastavak Predatora

Reći kako je znanstvenofantastični akcijski horor Prey najbolji nastavak Predatora dosada ne govori puno. Ruku na srce, konkurencija u toj kategoriji baš i nije impresivna. Recimo to onda ovako: Prey je toliko dobar film da funkcionira savršeno čak i ako ne znate ama baš ništa o legendarnom svemirskom lovcu.

Nažalost, ovaj film nećete gledati u kinima. Producirao ga je 20th Century Fox u doba kada je ovaj studio kupio Disney i promijenio mu naziv u 20th Century Studios. A zato jer Miki Maus ne želi riskirati novac na marketing i distribuciju tuđih filmova, ovaj odlični dodatak popularnoj franšizi je bez ceremonija istovaren na streaming platformu Hulu.

Film se odvija na teritoriju Komanča početkom 18. stoljeća. Naru (Amber Midthunder – Legion) je indijanka koja želi postati lovac i ratnik kao i njezin stariji brat Taabe (Dakota Beavers). Drugi mladi ratnici na to reagiraju mješavinom podsmijeha i ljutnje. Loveći divljač jednog dana, Naru svjedoči vatrenim svjetlima na nebu. Ubrzo potom pronalazi neobične, goleme tragove nove životinje koja lovi druge zvijeri. Nakon što to ispriča drugima, Naru postaje predmet sprdnje. To je posve razumljivo, jer njezina priča zvuči poput dječje noćne more. Ali onda nevidljivo čudovište krene brutalno ubijati indijanske ratnike. Da li je moguće zaustaviti svemirskog lovca s lukom i strijelama?

Kao i Predator Johna McTiernana iz 1987., Prey ima vrlo jasnu i jednostavnu priču. Jednom kada predator počne loviti Komanče, film postaje dramatična igra mačke i miša u kojem Naru i ostali pokušavaju savladati protivnika koji je brži, jači i bolje opremljen od njih. Ono što uslijedi je niz uzbudljivih i vizualno impresivnih scena potjere i borbe. U jednoj od njih, prestravljeni likovi bježe od nevidljive prijetnje po velikoj osunčanoj poljani. U drugoj se predator brutalno obračunava s lovcima u spaljenoj šumi po kojoj pepeo pada poput snijega.

Prey je vizualno jako lijep film. Snimatelj Jeff Cutter već je surađivao s redateljem Danom Trachtenbergom na njegovom prošlom filmu 10 Cloverfield Lane. Taj se hororac odvija u klaustrofobičnom bunkeru. Za razliku od njega, Prey se zbiva pod naizgled beskonačnim nebom sjevernoameričke divljine. Noćne su scene pak nerijetko osvijetljene (ili barem djeluju kao da jesu) samo sa svjetlom baklji i logorskih vatri. Ovaj bi film vrijedilo pogledati na velikom ekranu.

Zvuk i zvučni efekti su podjednako impresivni. Od samog početka, Prey upečatljivo kontrastira pozadinske zvukove poput pjeva ptica ili šuma vjetra u krošnjama s dramatičnim glasnim zvukovima poput udara tomahavka, grmljavine ili pucnjave. Muzika Sarah Schachner je solidna, a glavna me tema pomalo podsjeća na muziku Trevora Jonesa u filmu The Last of the Mohicans. No iskreno? U filmu koji se ovoliko puno trudi uroniti nas u divljinu, muzika mi je na trenutke skoro pa narušavala atmosferu.

Prey nas stalno podsjeća kako ovaj naizgled idilični krajolik krije okrutnu borbu za opstanak. Komanči ne love radi zabave ili zarade, već kako bi njihovo pleme preživjelo. Nakon što golema divlja mačka izmrcvari jednog od ratnika, pleme smjesta organizira potjeru kako bi se riješili opasne zvijeri. Scena u kojoj ratnici polako i metodički iz ničega naprave nosiljke kako bi lakše prenijeli ozlijeđenu osobu do logora bila mi je fascinantna. Za to vrijeme, predator pak polako napreduje po hranidbenom lancu. Prvo lovi čegrtušu, pa vuka, pa medvjeda, da bi potom počeo ubijati ljude.

Amber Midthunder je odlična u ulozi tvrdoglave, sposobne i prgave junakinje ovog filma. Njezine su velike izražajne oči praktički specijalni efekt sam po sebi. Dakota Beavers je podjednako dobar kao njezin brat Taabe. Zajedno, njih dvoje imaju odličnu kemiju u ulogama brata i sestre koji se međusobno poštuju, svađaju i provociraju. Ostatak glumačke ekipe je vrlo solidan. Moram spomenuti i psa! Nabavljen i treniran posebno za potrebe filma, kujica Coco je imala toliko puno energije da je navodno bila nemoguća na setu. Usprkos tome, u scenama je ispala apsolutni profesionalac.

Scene borbe su me također ugodno iznenadile. Vrlo često, ovakve se scene namjerno snima u polumraku i potom montira koristeći brze, kratke kadrove. Na taj je način lakše zamijeniti glumce kaskaderima, a njihova koreografija postaje jednostavnija. Za razliku od toga, u filmu Prey imamo niz odličnih scena borbe od kojih barem jedna uključuje šest-sedam glumaca i kaskadera u borbi snimljenoj u jednom kadru.

Ako ičemu moram prigovoriti u ovom filmu, to su neka od kompjuterski animiranih stvorenja. Ne govorim o predatoru. S obzirom da je u pitanju biće koje u stvarnosti ne postoji, znao sam da ću biti zadovoljan dokle god je bar donekle uvjerljiv. Ne, pravi je izazov animatorima bio napraviti digitalne verzije stvarnih životinja koje svi prepoznajemo iz stvarnosti ili iz dokumentaraca. Iako su si animatori očito dali truda, to je bila nemoguća misija. Čitavo je vrijeme jasno kako ne gledamo stvarne medvjede i vukove na ekranu.

Napisao sam ovdje jako puno komplimenata na račun ovog filma. Da se razumijemo: Prey nije remek-djelo filmske umjetnosti. Ono što Prey jest je jako dobro napravljen žanrovski film koji praktički stoji rame uz rame s originalom. Likovi nisu duboki, ali su nam njihovi motivi i osobnosti jasne. Priča je jednostavna, ali solidna. Scenarij Patricka Aisona nam u prvoj polovici filma predstavlja niz elemenata koji će biti važni u drugoj polovici. Od početka do kraja, Prey je dobro podmazana mašina u kojoj svaki element ima svoje mjesto i funkciju. Iako se to možda čini kao jednostavna stvar, postići tako nešto u visokobudžetnom filmu kraćem od sto minuta je pravo malo čudo. Pogledajte ga.