Osveta dnevnika prijestolja #5: Warpom do akcije

Postoje dvije vrste fanova ASOIAF-a, jedni koji ga čitaju zbog mora kompleksnih likova i njihovih odnosa i drugi koji su tu više-manje samo zbog akcije. Iliti, rečeno drugim riječima, postoje ljudi koji obožavaju “A Feast for Crows” i oni koji misle da je ta knjiga dokaz da je Martin skrenuo i totalno izgubio nit.

Ja spadam u prvu kategoriju, ali nema ničeg lošeg u drugoj. Prve tri knjige stvarno su počele nabrijano i jasno mi je zašto je manjak dinamike kasnije razočarao mnoge. Sve je to okej.

Da sumiram, nije problem u tome što vi možda spadate u mrzim “A Feast for Crows” kategoriju, ali problem je što su D&D u njoj.

Ne mrze oni ASOIAF, ali nisu ni daleko. Oni su razočarani fan knjiga kojemu je dosadno kad ljudi pričaju i vole kad se ljudi, ono, ubijaju. GoT nije the „The Leftovers“, to je jasno, ali bilo bi lijepo da se barem malo vremena posveti likovima. Mislio sam da će taj problem biti eliminiran znatno manjim brojem likova ove sezone, ali bio sam u krivu.

U ovoj epizodi se dogodilo nekoliko scena do kojih D&D-u nije stalo:

Dany i Jon rade nešto-nešto

Dany spali par ljudi, zbog čega bi trebala izgledati okrutno, ali iskreno – obojica su tražili to. Ako odeš u sado-mazo podrum i kažeš da si zainteresiran, nemaš se pravo žaliti da je cijeli događaj bio previše sado ili previše mazo. Tako su ta dvojica izabrala biti zmajospaljeni i nije da krivim Dany zbog toga što im je dozvolila tu čast.

Dvije minute nakon toga, Jon dođe pomaziti beštiju koja je upravo ubila tisuće. Dany i Jon razmjene par pogleda, što D&D vjerojatno etiketiraju kao značajan razvoj likova, nakon čega se vrati Jorah i koga briga.

Maloprsti osvaja svijet

 Odavno je jasno da Maloprsti nije poželjan u D&D-evom svemiru. Bio je zanimljiv dok su trajale tronovske zavrzlame, ali sada je malo kome stalo do toga. Njegova uloga u ovoj sezoni je očajnički se vucarati za Sansom i izgovarati jednu glupu rečenicu za drugom sve dok ga netko ne ubije. U ovoj epizodi vidjeli smo njegov novi plan u povojima, koji uključuje naivnu Aryu i izstresiranu Sansu i, iako nije posve jasno što želi napraviti, kristalno je jasno da će zbog toga nastradati.  

Na kraju će se dogoditi nagli SISTER POWER moment nakon kojeg će snage zla biti poražene. Možda će na samom kraju poraženo viknuti: “Vidjet ćemo se opet, sestre Stark!” prije nego nestane u erupciji dima i prskalica.

Ukratko. D&D-u je Maloprsti dosadan i zato će uložiti 6 minuta u njegov konačni pad.

Sam napušta radnju koja je mogla trajati još sto godina

Odmah je bilo jasno da Sam neće dugo ostati u glorificiranoj knjižnici Old Towna. Baš kao što je Arya u roku dvije epizode postala master assassin, a Bran u tri praktički omnipotentan. Sam nije napravio tako puno, ali je shvatio da meštri nemaju pojma i da je bolje da vrijeme potroši negdje drugdje, pogotovo sad uz nadolazeću apokalipsu.

S ovom radnjom imam najmanje problema, mada stvarno je bolno nesuptilan način na koji su fanovima objasnili kako je Jon Snow zapravo Jon Targaryen. Kako bi to napravili, Gilly, koja uči čitati, morala je uzeti baš tu knjigu u kojoj piše točno ta informacija i pročitati točno nju, posebno ističući sve što moramo znati. Sam nije reagirao, naravno, jer njemu to (još) ništa ne znači. Cijeli taj dio je tu samo kako bi se obraćao direktno nama i tako su D&D došli do točke da nam praktički čitaju informacije s wikipedije. Morate znati A, B, C i D, a sad ajmo na akciju. A mogli su za to jednostavno iskoristiti Brana poznatog i kao the walking exposition machine. Bit’ će da su (opet) zaboravili na njega.

Cersei je trudna, Jaime je sretan (?)

Tu sam sve rekao u naslovu. Nula emocija. Scena je trajala 14 sekundi. U biti trajala je 7 sekundi više jer su morali komentirati…

To što se Jaime našao s Tyrionom na 29 sekundi

Scena koja bi u teoriji trebala biti veliki klimaktični emotivni trenutak, svedena je na nekoliko sekundi površnog objašnjavanja vlastitih ideala prije nego je krenula na out-of-screen ekspoziciju u kojoj je jednom liku objašnjeno sve.

“Rekao sam da ću te ubiti ako te opet vidim.”

“On je mene htio ubiti.”

“Što želiš?”

“Zombiji…”

I cijeli taj plan se bazira na tome da će doslovno psihopatska Cersei stati na njihovu stranu. Da, dobro, shvatila je da Tyrion nije kriv za smrt njezinog sina. Zapravo – svi koji jesu krivi su mrtvi. Hoće li to promijeniti njezinu perspektivu? Ima li Cersei uopće perspektivu? Koga briga.

Gendry je Robert Baratheon reborn

Čisto da bude jasno – Gendry je kul. Gendry i njegov malj zajedno su još i više kul. Svi smo htjeli ponovno vidjeti Gendrya i evo, evo Gendrya, Gendry je kul.

Sve je to okej, nemam nikakvih problema s time, ali D&D toliko mrze character development da nije trebalo ni 15 minuta i Gendry je već bio na putu na drugu stranu zida spreman za borbu sa zombijima.

GoT se u trenutnoj sezoni puno bazira na tome da likove znamo od ranije i zato im i ne treba dati više od par sekundi. Što se posebno vidi kad se…

Sedam najkul likova serijala nađe na jednom mjestu na kraju svijeta

Sve te likove znamo od prije – znamo ih iz dana kad je serija ulagala više od 30 sekundi u svakog od njih. Volimo Hounda, volimo Tormunda. Gendry je kul. Beric i Thoros su kul. Jorah je… A ono, tu je od početka pa ajde.

Ti likovi razmjene par komentara, kužimo, ne vole se baš previše, Hound kaže svima da su dijalozi dosadni i da prestanu mljet toliko i ajmo jednostavno preć na akciju, svi ionako GoT gledaju samo zbog toga. To se i dogodi i zadnji je kadar klišejno filmično kul i dvanaestogodišnjak u meni je vrištao ostatak dana zbog toga.

Dakle…

Ova je epizoda bila… Ne baš dobra. Ne zato jer su radnje u njoj bile loše, nego zato što nikome nije stalo te radnje pretvoriti u išta značajno. Stvari se događaju hiperbrzo i bez ikakve zainteresiranosti za likove koje pratimo.

U biti je sve temelj za nadolazeće akcijske scene. Što je okej, jer je to jedino što GoT trenutno radi istinski dobro. Sljedeća će epizoda biti apsolutno spektakularna, uopće ne sumnjam. Biti će to još jedna borba o kojoj ćemo pričati godinama od danas u kojoj sudjeluju likovi koje poznajemo već godinama i zbog kojih nam je zbog toga stalo.

Nitko neće pričati o ovoj specifičnoj epizodi, doduše. Dugoročno, “Eastwatch” će biti samo temelj za nešto što dolazi kasnije, vjerojatno sasvim prihvatljiva epizoda za vrijeme maratonskog binganja. Ipak je to samo još jedna tipična set-up epizoda s kul posljednjim kadrom koji će završiti na mnogim facebook coverima.