Nevidljivi čovjek: remake kakvog svaki film zaslužuje

Nevidljivi čovjek apsolutno je iznenađenje prvog kvartala ove nam izazovne 2020. godine. Unatoč produkcijskim problemima, te promjenama u castingu, film je pokazao kvalitetu i svježinu u storytellingu, snimanju, glumi i sveukupnom kinematografskom doživljaju. Pravi je Feniks, jer se iz katastrofalnog starta uzdigao kao kvalitetno i cjelovito filmsko ostvarenje. Počeo je kao reboot, završio kao novi take na žanr. Naša apsolutna vikend preporuka!

Nije moglo početi gore

Spomenuti problemi oko Nevidljivog čovjeka bili su prisutni i prije samog početka snimanja. Film je prvotno krenuo u smjeru tipičnog monster filma, s Johnnyjem Deppom kao predvodnikom zvjezdane glumačke postave. Universal Studios je cijelu sagu zamislio u sklopu Dark Universe koncepta, različitih filmova znanstvenofantastične podloge, više kao zabavu za odrasle, koji bi se spojili u jedno veliko finale. Zločesti Johnny Depp bio bi popraćen Frankensteinovom nevjestom u trećoj ekranizaciji serije filmova koja bi ukupno brojala 5 naslova. Činilo se sve ovo jako uzbudljivim! Videoteka novih Halloween naslova konačno je zvučala obećavajuće.

E pa što je pošlo po krivu? Dobili smo u 2017. Mumiju kao stvarno loš početak Dark Universea. Prsti su se pokazivali, ovi i oni ljudi optuživali, no činjenica je da je bila riječ o jako loše napravljenom filmu nakon kojeg gledatelji nisu imali interesa za nastavke sage u bilo kakvom smjeru. Dogovor je dogovor, pa se i Nevidljivi čovjek trebao snimiti, i tu se jama još više produbila.

O razlozima Deppovog odlaska se samo nagađa, jer su vjerojatno povezani s privatnim dramama kroz koje je u isto vrijeme prolazio, no bilo kako bilo, odlična Elizabeth Moss je upala u priču, radnja se malo preradila, priča pretkala, a Leigh Whannell, redatelj filma Saw odlučio nam je pružiti jedan zanimljiv miks žanrova koji ne pleše na Universalovu glazbu.

Podvalili su nam tu nekako dvije priče

 Nevidljivi čovjek nam se otvara u prikazu mlade žene u velikim problemima; pokušava pobjeći iz nasilne veze, ali nije to baš lako kad ste u vezi s narcisoidnim megalomanijakom, koji živi da manipulira sve ljude oko sebe. Još kad tome pridodamo činjenicu da je ludi znanstvenik s potencijalno prijelomnim tehnološkim otkrićem, shvaćamo da našoj junakinji nije nimalo lako. Ne može ona samo pokupiti svoje stvari i odšetati iz kuće. Ili može?

Nevidljivi čovjek

Tu počinjemo ulaziti u dvojnu metaforu: je li samo naša junakinja ona koja vidi prijetnju, jer je njen nasilan partner vidljiv samo njoj i nikome drugome, ili je prijetnja stvarna za sve nas? Mlada Cecilia nažalost ima oštećene živce, pati od nedostatka samopouzdanja i osjećaja nevidljivosti i manje vrijednosti, te ni sama ne može ponekad razlučiti vlastitu dramu od fikcije. Nekako je lakše vjerovati da ova emocionalno nestabilna osoba jednostavno treba dobrog psihijatra i povlačenje iz društva.

Ta činjenica je glavna stvar koja film čini toliko dobrim. Nevidljivi čovjek fundamentalno je film o obiteljskom nasilju, maskiran u SF triler. Film je o tome koliko nezdrava veza može uništiti čovjeka ako si to dopusti i ako se ne zauzme za sebe i sreću koju u životu zaslužuje. Film je emocionalno toliko ljudski, nekako imate osjećaj da je redatelj na ekran prenio neke stvari koje je možebitno i sam proživio u životu. Elisabeth Moss glumi našu junakinju filma toliko dobro i uvjerljivo, da ju je u nekim scenama teško gledati. Mi poput nje vidimo prijetnju koja je svakako stvarna i opipljiva, no problem je i što joj nitko drugi baš i ne vjeruje – ni obitelj, ni prijatelji, ni policija. Cecilia je toliko sama i jadna, i može samo gledati kako nevidljiva prijetnja uništava u njenom životu sve uz što je ikad bila vezana.

Nevidljivi čovjek

Nemojte da vas ova količina drame odvrati od gledanja, jer ovo nije film na koji biste trebali gledati u kontekstu neke američke agende lažnog ženskog empowermenta. Ono je svakako tu, ali na onaj dobar, autentičan i osnažujući način. Ne vrijeđa nas, apsolutno stojimo uz njega.

Što se tiče vezanosti uz reboot na ekranizaciju iz 2000. g. pod imenom Hollow Man (Kevin Bacon u odličnoj ulozi negativca), pogledat ćete zaista dobar SF triler. To je film koji ima zanimljivu konceptualnu podlogu za ideju nevidljivosti (temeljenu na dostupnoj znanosti), više nego solidne specijalne efekte, ali i dobre cimalice i starinske horor fore. Ima i pametno građene likove i twistove, i što nije pravilo pa i za dobre trilere, ima stvarno dobar završetak!

Jesmo li i dalje u Dark Universeu?

 Jako dobro pitanje o kojem se nitko trenutno ne oglašava. Dark Universe je spomenuti skup filmova koji je trebao oživjeti popularna čudovišta na suvremenom ekranu. Projekt je konceptualno počeo in bona fide, radili su se veliki planovi, zvala velika glumačka imena, vrtili veliki novci u pretprodukciji. Nakon što je Mumija podbacila u svakom pogledu, postalo je upitno postojanje i Dark Universe cjeline. Naš Nevidljivi čovjek tako je zasad ostao nesvrstan u pogledu toga je li dio mračnog univerzuma ili ne. Možda i bolje, jer iako volimo monster mashove, ovaj film apsolutno zaslužuje stajati ponosito i samostalno.

Check Also

Milena Benini: Nokturno za krpelja – Ovisnost o kr(eati)vi

„Smrt u slobodnoj prodaji.“ Kako ono ide vic? Taj, taj i taj uđu u bar? …

Oči tame: Dean Koontz

“Šest minuta poslije ponoći u noći na utorak, dok je išla kući s probe za …

Web Statistics