Pitam se znaju li svi oni ljubitelji Sumrak sage tko je Bram Stoker? Kada već uživaju u tinejdžerskoj vampirskoj sapunici, bilo bi lijepo da znaju što je izvor jednog od najpopularnijih podžanrova današnjice i njihovih omiljenih likova.
Premda je bilo priča o vampirima i prije pojave Stokerovog romana Drakula, činjenica je da baš to djelo i njegova autora danas smatramo začetnikom popkulturne fascinacije vampirima i vrlo unosnog dijela industrije zabave. Filmovi, stripovi, knjige, igre, brda raznih proizvoda široke potrošnje, zabave, kostimiranje, konvencije i sigurno još nešto što mi ne pada na pamet a koji čine fang-related business, navodno vrijede nekih 10 milijardi dolara.
Abraham ‘Bram’ Stoker se rodio na današnji dan prije 165 godina, 8. 11. 1847. godine. Faktografske podatke o njegovoj novinarskoj, spisateljskoj i kazališnoj karijeri bez problema naći ćete na netu, uz pokoji zanimljiv detalj. Recimo, ondašnja je ljepotica Florence Balcombe odabrala Stokera za muža, a odbila Oscara Wildea koji se neko vrijeme na njezinu odluku durio. Ili da je Stoker u nekom daljnjem srodstvu sa Sir Arthurom Conanom Doyleom, tvorcem popularnog detektiva Sherlocka Holmesa.
Drakula je objavljen 1897. godine i premda nije postao hit (u tadašnjem smislu riječi), kritika ga je pozitivno ocijenila, čak i hvalila kao boljeg od Shelleyna Frankensteina ili djela Edgara Allana Poa. Epistolarni roman Drakula priča je o transilvanijskom grofu koji ne može umrijeti, pije krv ljudima i ne smije na sunce jer ga to može ubiti. Prema bilješkama koje je ostavio znamo da je Stoker svoj roman prvenstveno nazvao Un-dead, a glavnog junaka Grof Wampyr. No, zaintrigiralo ga je ime Drakula nakon čitanja djela Williama Wilkinsona, britanskog konzula u Moldaviji, Account of the Principalities of Wallachia and Moldavia with Political Observations Relative to Them. Samo nekoliko tjedana prije objave, Stoker je unio promjene i roman nazvao imenom po kojem ga danas poznajemo.
Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća pronađen je u jednoj štali u sjeverozapadnoj Pennsylvaniji i izvorni Stokerov tipkani rukopis Drakule naslovljen upravo Un-dead. Za rukopis od 541 stranice, pisac Robert Latham je rekao “…najznačajniji horor roman ikada objavljen je u zadnjem je trenutku promijenio ime.” Rukopis je kasnije na dražbi kupio suosnivač Microsofta Paul Allen.
Bi li Drakula danas bio toliko popularan da nije bilo filmskih adaptacija? Ne postoje baš specifične studije, ali većina se znanstvenika slaže da su baš rane ekranizacije, Nosferatu F. W. Murnaua iz 1922. i Drakula iz 1931. s Belom Lugosijem u glavnoj ulozi, lansirali grofa Drakulu kao popkulturni fenomen. Premda se snimilo i proizvodi hrpa filmskog vampirskog smeća koje neću imenovati, za izdvojiti je Coppolina ekranizacija s Garyjem Oldmanom i Herzogov Nosferatu iz 1979. s Klausom Kinskim.
Stoker je nekoliko godina proučavao priče o vampirima i folklor istočne Europe prije nego što je objavio Drakulu, no esej Emily Gerard Transylvania Superstitions (1885.) najznačajniji je utjecaj na njegov tekst. Crpio je Stoker inspiraciju i od nekoliko autora natprirodnih i priča o duhovima, no najviše od Josepha Thomasa Sheridana Le Fanua, autora izvrsne vampirske priče Carmilla (1872.) koju ste mogli pročitati u prvom Monolithu u izdanju Zagrebačke naklade. Ako već niste, svakako pročitajte Stokerov roman. Premda je objavljen na hrvatskom i to 1999. u izdanju Staneka iz Varaždina, sumnjam da ćete knjigu naći u knjižarama. Srećom, negdje drugdje drže do klasika tako da nećete imati puno problema naći barem nekoliko različitih izdanja dostupnih na engleskom jeziku.