Luca: simpatična priča o odrastanju, prijateljstvu i životu izvan zadanih okvira!

Postoji jasna formula za visokobudžetne dugometražne animirane filmove koji dolaze iz najjačih studija kao što su Pixar, Disney ili Dreamworks u kojoj glavni junak ili junaci prolaze kroz turbulentnte periode iz kojih redovno izlaze neokrznuto i s važnom životnom lekcijom za budućnost. Ne smatram to izrazitom manom, ali rijetki su animirani filmovi koji se odlučuju na narativni rizik jer su izgledi za neuspjeh, neprihvaćanje i nerazumijevanje tim veći. Ovakve odluke kapitalnih studija za animaciju ponajviše proizlaze iz toga što su gabariti priče za najmlađe uzraste poprilično ograničeni. Luca (Luka) je jedan od novih animiranih filmova koji do određene mjere igra na sigurno, ali sam u njemu svejedno bestežinski uživao i iz više razloga ga smatram jako dobrim uradkom.

Enrico Casarosa, talijanski animator koji dugi niz godina radi u Pixaru, ranije je režirao i napisao kratki animirani film La Luna (2011) koji je bio nominiran za Oscara, a Luca mu je dugometražni prvijenac. Casarosa je za Lucu izvukao inspiraciju iz vlastitog odrastanja i provođenja ljetnih praznika u malim priobalnim mjestima koja nose zajednički naziv Cinque Terre nedaleko od njegove rodne Genove. Osim toga, Casarosa je evidentno inspiriran Ghiblijevim tj. Miyazakijevim filmovima jer je nadjenuo ime gradiću u kojem je radnja smještena Portorosso, što je direktna referenca na Miyazakijev Porco Rosso (1992). Uskršnjih jaja može se pronaći na svakom koraku, a pažljiviji poznavatelji filmske kulture svako će malo biti podsjećeni na neki film. Fellinijev je utjecaj u određenim detaljima osobito izražen.

Priča kaže da je Luca (Jacob Tremblay) jedan sasvim običan dječak kada se radi o morskim nemanima. Poštuje i sluša svog oca i majku, svakog dana čuva svoje “stado” mekećećih riba i kao pravi pastir sa štapom sjedeći na kamenu kontemplira o drugačijem životu. Naučen je da se boji neobičnih pojava na površini vode i sklanja stado na sigurno na sami tračak plovila iznad njih. Ipak, dječja znatiželja sve više uzima maha u Lucinom životu, a on ni ne sluti kakve će sve stvari saznati od kojih je bio zaštićen kroz svoje djetinjstvo. Kritičan period odrastanja svake osobe je kada iskusimo zabranjeno i do tada nedostupno i to nam otvori neke nove vidike. Luca je to iskusio kada je saznao što ga čeka iznad površine.

Luca

Pronalazeći ljudske predmete poput budilice, karte iz špila ili gramofona koji su spali s plovila u more, Luca upoznaje vršnjaka po imenu Alberto (Jack Dylan Grazer). Alberto mu pokazuje čari života na kopnu. Luci je samo približavanje površini bila izričito zabranjena stvar za koju mu je utjeran strah u kosti od obitelji, ali Alberto, buntovan fakin slobodnog duha, uvodi stidljivog Lucu u njegov svijet. Naime, morske nemani kakve su Luca i Alberto prilikom izlaska na površinu pretvaraju se u dječake tj. poprimaju ljudski oblik.

Osim što je ovo šokantno otkriće nagnalo Lucu da propitkuje cijeli svijet u kojem živi, otvorilo mu je lepezu mogućnosti za koje do tada nije znao da postoje. Albertova kopnena “utvrda” prepuna je ljudskih predmeta i naprava, a Lucu najviše fascinira poster na kojem se nalazi predivna talijanska Vespa. Njih dvojica zajedno sanjaju kako će jednog dana nabaviti i provozati se na pravoj Vespi, a u međuvremenu sami pokušavaju dizajnirati nešto što će makar približno sličiti originalnom vozilu. Luca sve više vremena provodi s Albertom kojeg idolizira i sve ga više pokušava oponašati. Sve se to odvija iza leđa Lucinih roditelja koji već lagano počinju sumnjati da se s njihovim sinom nešto događa.

Luca

Obitelj Paguro uz Lucu čini otac Lorenzo kome upečatljivo daje glas izvrsni komičar Jim Gaffigan, majku Danielu tumači Maya Rudolph, a jedna od komičnijih likova u filmu je baka Paguro kojoj glas daje veteranka Sandy Martin. Baka je uvijek spremna Luci progledati kroz prste i određena je protuteža brižnim i revnim roditeljima Lorenzu i Danieli. Baka ima svoje anegdote s površine, a dovoljno je mudra da shvaća kako dječakovu znatiželju i upoznavanje svijeta nitko ne može zaustaviti. Film nas potom upoznaje s popriličnim brojem likova iz gradića Portorossa. Djevojčica Giulia (Emma Berman) neobična je i neprihvaćena posjetiteljica gradića, koja veći dio godine živi u Genovi s majkom, ali ljeti dolazi k ocu Massimu (Marco Barricelli), jednorukom ribaru i gurmanu. S njom se dva dječaka odmah sprijateljuju. Glavni zlikovac je stariji dječak po imenu Guido (Lorenzo Crisci) koji se silno namjerio da pokvari sve planove koje troje prijatelja ima.

Mnogo je još aspekata priče, detalja i začkuljica koje neću otkrivati, ali koji svi zajedno čine sadržajem bogat animirani film u kojem se u svakom trenutku može pronaći nešto zanimljivo. Redatelj i spisatelj se poigravao s mnoštvom talijanskih stereotipa i ubacio velik broj povijesno poznatih imena. Čak su cijele rečenice ubačene na talijanskom – “Silenzio Bruno!”, Lorenzo Paguro je u jednom trenutku svoje ljubimce rakove nazvao “pinchy-pessa” na što sam se glasno nasmijao jer je to igra riječima na poznatu uzrečicu iz Begninijevog filma La Vita e Bella. Glazbena podloga varira od klasičnih do modernih talijanskih pjesama. Uz očekivano maestralnu animaciju, osobito bih istaknuo efekte vode, te primamljiv stil i zasićenu paletu boja, Luca je crtani o prijateljstvu, odrastanju i upoznavanju života van strogo zadanih okvira obitelji. Iako možda neće biti stavljen uz bok najuspješnijim Pixarovim djelima, za mene je Luca odličan film u kojem će svatko pronaći nešto za uživati.

Check Also

Terminator 2: kako snimiti filmski nastavak!

Terminator 2: Judgement Day (Terminator 2: Sudnji dan) iz 1991. godine je jedan od najboljih …

The Nevers: steampunk i supermoći

Iako 2021. još nije gotova, prilično sam siguran kako će mi serija The Nevers (Nemoguće) …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Web Statistics