Liburnicon 2017. – Tulum barbara

Opatijsku SF konvenciju Liburnicon već jedanaestu godinu za redom organizira udruga Kulturni front. Tijekom tri dana kolovoza, ljubitelji znanstvene fantastike, društvenih igara, cosplaya i sličnih geek hobija imaju se priliku družiti u prostorijama OŠ Rikard Katalinić Jeretov nedaleko centra Opatije. Možda zato jer se odvija ljeti na Jadranu a možda zbog mladosti dobrog djela posjetitelja (“mladost” za potrebe ovog članka pretpostavlja bilo koga mlađeg od 30 godina), no Liburnicon ima reputaciju tulum konvencije, kvalitetu koju se ponekad ističe uz frktanje nosom ili kolutanje očima. Nisam siguran zašto: opuštena atmosfera ove konvencije olakšava druženje i sklapanje poznanstava a istodobno daje Liburniconu ono nešto svoje čime se izdvaja od drugih domaćih SF konova.

Na Liburniconu sam prvi put bio 2016. Zvonimir Barać i ja smo tada održali vjerojatno najgluplje predavanje u povijesti konvencije u kojem smo se pretvarali da smo vremenski putnici. Jedan pogled na Zvonimirovu praseću masku bio je dovoljan da iz dvorane potjera čak i Krešimira “Na rubu znanosti” Mišaka. Organizatorima smo se iz nekog razloga svidjeli pa su nas zvali i na ovoljetno izdanje konvencije čija su tema bili barbari. Zvonimir i Sven Nemet održali su urnebesno i kaotično predavanje o svojim iskustvima u trogodišnjem radu na kompjuterskoj point ‘n’ click avanturi Viktor, a Steampunk Adventure koja je izašla ovo proljeće na Steamu. Ja sam pak u nedjelju prijepodne mamurnim slušateljima objašnjavao zašto bi trebali gledati američke SF horore iz 1950ih o divovskim kukcima, letećim tanjurima i poludjelim mutatima. Kakve veze išta od ovog ima s barbarima? Vi sad isto puno pitate.

Ravnoteža između popularno znanstvenih i pop kulturnih predavanja u programu narušena je nakon što je predavač Davor Horvatić bio prisiljen u zadnji čas otkazati svoj dolazak zbog nezgode. Srećom pa su tu bili uvijek popularni Korado Korlević (koji je predavao o modernim barbarima) i Krešimir Mišak (koji je držao tribinu o klasičnim barbarima). Za pop-kulturnu stranu Liburnicona pobrinuo se počasni gost Alexander Freed, koji je nedugo novelizirao film Star Wars: Rogue One. U posljednjih desetak godina Freed je pisao stripove, kratke priče i RPG knjige te radio na pričama kompjuterskih igara kao što su Star Wars: The Old Republic i The Banner Saga 2. Njegovo je iskustvo stoga bilo odličan temelj za predavanje o vrlinama i manama adaptiranja Star Wars svemira za različite medije.

Alexander Freed je također održao i zabavno predavanje o meni vrlo dragim tabletop RPG-ovima. Igor Bertoša i Marino Sergo predstavili su engleski prijevod popularnog njemačkog tabletop RPG-a The Dark Eye koji me ostavio oprezno opreznim. Predstavnici udruge Zaigrana koza iz Pule su tijekom tri dana konvencije vodili prepunu igraonicu u kojoj je mlado i staro moglo zaigrati mali milijun različitih društvenih igara. Igraonicu obično izbjegavam jer je tamo redovito gužva, no ove sam godine zaigrao kartašku igru Jungle Speed. Iako je igra taman malo prebrza za moje staračke reflekse, naučio sam pravila što se pokazalo vrlo korisnim kada sam, par sati kasnije, u školskom dvorištu naletio na partiju divovskog Jungle Speed. Igra je bila tim veselija što su preko terena neprekidno prolazili ljudi i psi a par sudionika se sasvim pristojno napilo. Ah, djeca!

Posjetitelji su u sklopu Liburnicona mogli i besplatno zaigrati dva escape rooma koji unatrag zadnjih godinu-dvije postaju sve popularniji kod nas. Murder! Tent mi je izmakao zbog popunjenog rasporeda ali sam se u Virus laboratorij uspio ugurati sa svojim društvom. Ne samo da smo uspjeli pronaći lijek protiv zombitisa, već smo to i učinili čitavih 47 sekundi prije isteka roka! Za zabavu su se također pobrinuli i predstavnici Terrible Creations iz Zagreba koji su održali četiri mini-larpa u kojima su sudionici mogli igrati Vikinge, androide ili pak mlade čarobnjake u ratu protiv Voldemorta. Ne odjednom naravno. Iako….

Ovogodišnji je Liburnicon posjetilo oko dvije tisuće ljudi. To se ponajviše osjetilo u subotu navečer kada je biblijski prolom oblaka nad Opatijom potjerao u školu sve nas: geekove, nerdove, cosplayere, gamere i najobičnije štrebere. Dok je omanja grupa entuzijasta plesala na kiši, većina se ipak odlučila gužvati na suhom. Usprkos nevremenu, tulum nije stao. Koncert grupe Slip prebačen je na predvorje škole dok su se po učionicama odvijala predavanja. Nakon koncerta je uslijedio karaoke tulum do ranih jutarnjih sati.

Organizatori i volonteri su tijekom tri dana konvencije imali pune ruke posla, naročito u subotu kada ih je loše vrijeme natjeralo da promijene pola rasporeda. Dok su barbari tulumarili u predvorju, volonteri su po najgorem pljusku skidali mokra šatorska platna, spremali klupe i sklanjali panoe koje je vjetar pokušao otpuhati u Italiju. Organizatori su autom razvozili posjetitelje koji su spavali u obližnjoj sportskoj dvorani. Tulum ili ne, organizacija jedne konvencije je golem posao koji zahtijeva trud, snalažljivost i strpljenje. Organizacija Liburnicona ga je obavila hvalevrijedno.

[ngg_images source=”galleries” container_ids=”17″ display_type=”photocrati-nextgen_basic_thumbnails” override_thumbnail_settings=”0″ thumbnail_width=”120″ thumbnail_height=”90″ thumbnail_crop=”1″ images_per_page=”80″ number_of_columns=”0″ ajax_pagination=”0″ show_all_in_lightbox=”0″ use_imagebrowser_effect=”0″ show_slideshow_link=”0″ slideshow_link_text=”[Show slideshow]” order_by=”sortorder” order_direction=”ASC” returns=”included” maximum_entity_count=”500″]

Foto: Marin Ćuk Vurnek