Kronike Međuzemlja: Opasne igre

Kao veliki fan J. R. R. Tolkiena i njegova Legendarija, stvarno želim da The Rings of Power, najskuplja serija do sada snimljena, bude i najbolja. Nažalost, kako se radnja prve sezone primiče kraju, biti ću zadovoljan ako ispadne solidna serija. Jer epizoda Partings dodatno je (i nepotrebno) zakomplicirala situaciju, naštetivši čak i onim boljim nitima radnje. A da stvar bude još više zabrinjavajuća, scenaristi su se odlučili na opasne igre, te intervenirali u Tolkienov lore, što je očekivano, unijelo kaos u radnju, ali i fandom.

Put u nepoznato

I ovaj smo put imali priliku pratiti naše heroje na svim stranama Međuzemlja. To je i jedan od većih  problema serijala, jer iako je svaka epizoda relativno dugog trajanja (po više od sat vremena), likovi su razbacani po svim krajevima mape. Tako smo se vratili hobitima Harfootima, koji su nastavili svoje putešestvije, i koji i dalje nastavljaju provocirati gledatelje svojim neprijateljskim ponašanjem prema maloj Nori Brandyfoot, i njenoj obitelji. Srećom, konačno smo dočekali da misteriozni Stranac spasi nezahvalne male kreature, te bi se situacija konačno mogla normalizirati. Ili ipak ne, jer Stranac je, nesvjestan svoje moći traumatizirao Nori. Sve u svemu ovo je bila i najzanimljivija nit radnje, najbliža Tolkienu, pogotovo ako uzmemo u obzir Norinu pjesmu, koja će nesumnjivo mnogima upasti u uho, te prateće vizualije, koje nas neodoljivo podjećaju na kultnu filmsku trilogiju.

Dok Harfooti i Stranac nastavljaju putovanje opasnim predjelima, u Lindonu, kraljevstvu elfa, gledatelji su ti koji kreću u nepoznato. Ono što je počelo kao obična večera, završava kao politička intiriga, gdje Gil-Galad razotkriva Elrondu pravi cilj njegovog posjeta Khazad-Dumu. Neću ulaziti u detalje, jer ovo će rezultirati brojnim debatama i online i offline, ali scenaristi su ničim izazvani krenuli modificirati Tolkienov lore, i to na veoma čudan (i možebitno štetan način). Jer ako zanemarimo zaista spektakularnu scenu borbe elfa i Balroga, porijeklo mithrila, i izravna veza ove rude s jednim od Silmarila je itekako problematična. Zaista se nadam da je ta legenda samo to, legenda. A tu je i problem s ubacivanjem jeftinog humora u radnju, koji ne priliči Tolkienovoj adaptaciji. Pogotovo jer taj humor ne može nadoknaditi razočaranje brzom i bezbolnom rezolucijom Elrondove zakletve Durinu.

Problem zvan Númenor

No sve ovo blijedi u usporedbi s pričom koja zauzima većinu radnje epizode. A to je upravo Númenor. Već sam prošli tjedan upozoravao na probleme s kompresijom vremenske lente, i reduciranjem Númenora na Rim bez svojih provincija. A sada smo saznali da ovo najmoćnije od svih kraljevstava ljudi nema svoju vojsku (!). I ne samo to, nekako trebamo povjerovati da su Númenorani toliko nesposobni, da im Galadriel treba podučavati vojsku. Kako uopće planiraju poraziti snage tmine, i dovesti Saurona na otok? Nažalost, odluka da od Galadriel naprave superheroja sve se više obija scenaristima u glavu. Ili barem stvara probleme onim gledateljima i fanovima Tolkiena koji cijene dobru i kvalitetnu priču.

A tu su i problemi sa Sauro..Halbrandom, koji se i dalje nećka oko povratka u svoje kraljevstvo, što je postalo zamorno za gledati. Da stvar bude gora, Isildur upada u ekspediciju na najgori mogući način, doslovno forsiran od strane scenarista da napravi nešto, u ovom slučaju spasi život Kemenu, sinu Pharazona, za kojeg mi još nije jasno što uopće radi u ovoj priči. I sam Pharazon je jako konfuzan lik. Njegov plan da Númenoru konačno pribavi Carstvo, je jedan od boljih trenutaka radnje na otoku. Samo da nekoliko minuta kasnije, Pharazon promijeni svoje mišljenje. Ovim tempom, Númenor će teško postati carstvo. A tu je i iznenadno neslaganje Isildurove sestre Eärien sa „specijalnom vojnom operacijom“ na Međuzemlje. Jer scenaristi viču „rat,“ ali 3 broda (?) i pet stotina konjanika liče više na prepad.

Put prema ponoru

Situacija nije ništa bolja ni u soon-to-be Mordoru, jer su u želji da evociraju nostalgiju na kultnu bitku iz filmske trilogije, showrunneri odlučili na banalno kopiranje te iste bitke, što nas vodi u Helm’s Deep za siromašne. Još jednom imamo skupinu prljavih civila koji nisu nikad uzeli mač u ruku, te jaki ženski lik koji ih kori i bodri. Nažalost, Bronywn nije ni blizu Eowyn, dok Arondir (koji mi postaje jedan od boljih likova), gubi vrijeme trenirajući njenog sina Thea. Teško mi je povjerovati da će ova mala skupina likova uspijeti odbiti napad Adara i njegovih legija orkova, koji neću lagati, unatoč ljudskim žrtvama, postaju jedan od najzanimljivih i najbolje realiziranih elemenata ovog serijala (koje li ironije…). Naravno, scenaristi će iskemijati nešto, ali bojim se pomisliti što.

A to nešto mora se dogoditi brzo, jer preostale su samo tri epizode do (ne sumnjam) velikog i spektakularnog finala. Jer iako je radnja razočaravajuća, vizualni efekti i glazbena podloga su nešto posebno. Samo se nadam da će bar pri kraju, sav taj novac koji je Amazon uložio u ovu seriju ipak utjecati i na pomake nabolje u samoj radnji. Ako se to ne dogodi, The Rings of Power, bi mogao opravdati naše strahove. Jer unatoč Tolkienovom famoznom citatu i stihu iz pjesme Nori, neki koji lutaju mogli bi se izgubiti na tom putu, te završiti u ponoru.