Kronike Međuzemlja: A Fool’s Hope

Veliki J. R. R Tolkien napisao je: “Nisu svi oni koji lutaju izgubljeni.” No ako ćemo rezimirati pretposljednju epizodu Amazonovog serijala The Rings of Power čini se da neki lutalice ipak ne mogu naći pravi put. Jer nakon sedam odgledanih epizoda sve sam zabrinutiji za budućnost ove sve kontroverznije adaptacije Tolkienove Druge ere. Iako, nada, koliko god mala, ipak postoji.

Mordor

Sedma epizoda „Rings of Power“ – The Eye – bavi se događajima nakon kataklizme. Uspavali Orodruin sada je Mount Doom, a Južni predjeli postali su, pogodite što? Ako kojim slučajem niste to sami shvatili, scenaristi su na najčudniji način to i prikazali, u maniri serija iz 90-ih. Što je ujedno i zabrinjavajuće. Jer, ironično, u epizodi u kojoj je neminovan dolazak tame glavna tema, i sam narativ je prožet problemima koji tjeraju nas gledatelje da se zabrinemo (ako već nismo) u kojem smjeru ova serija ide. A da, Mordor. Mordor je bio odgovor. Ponekad se pitam, tko je target audience za „Rings of Power“.

Moram priznati da su vizualni efekti na filmskoj razini, i da je novorođeni Mordor doista upečatljivo mjesto, koje ima neku čar, te jezivo podsjeća na šumske megapožare koji su sve učestaliji u našem svijetu (što vjerojatno nije slučajno). Ali opet, za „najskuplju seriju do sada“ takve se stvari i očekuju. Nažalost, taj novac čini se nije išao u druge, za Tolkienovu adaptaciju i važnije elemente. Jer radnja je puna kontradikcija, nešto što nažalost, muči ovaj serijal od samih početaka.

Dječje pogreške

Ova epizoda konačno nam je dala Galadriel kakvu smo trebali dobiti na samom početku. Nakon kataklizme, elf ratnica se konačno smirila i počela racionalno ponašati. I sam dijalog sad ima smisla. Nažalost, to je vjerojatno i jedini dobar trenutak ove niti radnje. Jer nakon što Galadriel nađe Thea, te napusti razoreno selo (i kao liderica ostavi ranjene i djecu na milost i nemilost nepogodi i orcima), dobivamo odgovor na jedno bitno pitanje. Ali na najgori mogući način! Da, Celeborn je ipak u serijalu. Ili nije? Naime, Celeborn je u nekom trenutku „nastradao“ u bitci. To nije problem sam po sebi. Problem i to poveliki, je da se ni Galadriel, niti jedini drugi lik u interakciji s njom, poput Elronda ili Gil Galada, nije sjetio spomenuti Celebornovu tragičnu sudbinu. Sve do sad, kada Galadriel totalnom strancu govori o gubitku ljubljenog muža.

A tu je i „pogibija“ Isildura, u rušenju kuće, jeftin i neinventivan trik, da se forsira radnju. Siguran sam da nitko tko je Tolkienov fan, ili bar fan filmske trilogije „Gospodara prstenova,“ ne misli da je Isildur doista skončao. Ali što se radnje tiče, Isildurov otac Elendil, u to je povjerovao, i to (pre)brzo, tako da uopće nije ni pokušao organizirati spasilačku ekipu da provjeri tih par kuća. No zato je tu Isildurov konj Berek, koji će zamijeniti Elendila, te omogućiti scenaristima da emuliraju kultnu scenu Aragorna i njegova konja Brega.  I tu leži problem. U nastojanju da emuliraju kultne scene i postignu member berries efekt, scenaristi štete samoj radnji, kreirajući stupidne i nepotrebne dječje pogreške.

Misteriozne kutijice, kutijice posvuda

Slično vrijedi i za harfoote, gdje nakon forsirane scene u kojoj Stranac mora napustiti kamp, dolazak tri vještice (?) vodi u sveopći kaos. Largov hrabri govor trebao bi imati efekt zajedništva i prijateljstva koje pobjeđuje sve nedaće, tipični Tolkienovski element. Nažalost, u ovom kontekstu, Largov govor o „zajedništvu“ nakon što su njega, ženu i malu Nori harfooti ostavili na cjedilu (zbog istegnutog gležnja!) nema smisla. Kao što nema smisla da je upravo Nori bila jedna od onih koji su istjerali Stranca, i to nakon što im je on pomogao da održe korak s ostakom kolone bešćutnih malih „hobita.“ I tako prežive. Ali ovaj forsirani slijed događaja daje priliku scenaristima da pošalju Nori, Poppy i Sadocca u potragu za Strancem. I tko zna, nekako ga čak i spase od zlih vještica. Dok u Khazad Dumu, Durin III u napadu neobjašnjiva bijesa, lišava svog sina krune. Što princa Durina IV i njegovu ženu Disu vodi u Macbethovski moment.

I to nas dovodi do srži problema. U nedostatku smislene radnje, i poplavi nepotrebnih member berries trenutaka, koji su u kontradikciji s radnjom, showrunneri i scenaristi pribjegavaju tzv. mystery boxes. Svim silama trude se da održe taj efekt, držeći nas u konstantnoj neizvjesnosti. Tko je Stranac, tko je Sauron, tko je Adar, da li je ono bio Balrog, i to ni više ni manje nego Durinova kob, i da li mithril stvarno može (nekim čudom) spasiti elfove… odgovori na ova i druga pitanje, čekaju nas (valjda) u finalu. Koje zaista ima težak zadatak. Da nekim čudom popravi ovu razočaravajuću sezonu, i održi interes fanova za „Rings of Power“ kroz naredne dvije godine, koliko ćemo čekat drugu sezonu. Da li je to A Fool’s Hope… znat ćemo već ovaj tjedan.