Mjesec dana prije dolaska u kino, Blitz nas je pozvao na road show filma World War Z s kratkim uvodom režisera Marca Forstera. U petnaestak minuta filma koliko smo imali prilike vidjeti (a dobar dio toga je u trailerima), World War Z je brz, frenetičan i vrlo dinamično režiran film. Za ljetni blockbuster pretrpan akcijom, uz naslovnu ulogu koju tumači Brad Pitt, to je uobičajena kombinacija za zaradu na kino-blagajnama. Sumnjam da će film dati nešto više. Pogotovo nakon što se autor romana po kojem je nastao scenarij, Max Brooks, javno odrekao filma i tako pridružio Alanu Mooreu, Stephenu Kingu, Anthonyu Burgessu – da navedem one značajnije – koji su prerezali veze između svojih djela i adaptacija za veliki ekran. Neki opravdano, neki ne.
Hoće li World War Z dati neku novu dimenziju knjizi i biti zapravo solidan film, teško je reći iz viđenog. U zombi apokalipsi koja se dogodila Zemlji, Pitt glumi UN-ova zaposlenika koji juri svijetom u pokušaju da zaustavi pandemiju. Premisa je daleko smislenija u romanu u kojem se glavni lik, novinar, prisjeća svega što je prošao u desetogodišnjem ratu ljudi i zaraženih (zombija), nego što to može biti u filmu čija se radnja odvija u nekoliko dana i ostavlja dojam da je riječ o one man showu. Forster je u jednom intervju izjavio da zombije vidi kao nešto što dolazi iz prirode, kao metaforu za prenapućen svijet i sve manje potrebnih resursa za život. Zombiji, obzirom da nemaju svijest o prostoru i vremenu, jednostavno prodiru kroz sve – od tuda silne bujice zaraženih. Priznajem, izgleda efektno, ali i pomalo besmisleno jer u želji da se film napravi što realističnije, tretirati kolone ljudi kao nalet poplave ili tsunamija djeluje bombastično, ali neuvjerljivo.
Što ćemo na kraju dobiti vidjet ćemo 20. lipnja, kada film stižće u naša kina, a ako zaradi pristojnu količinu novaca (traži se 400 milijna dolara da se pokriju svi troškovi), budite sigurni da slijedi nastavak.