I prođe još jedan SFeraKon, onaj 35.

Prošlogodišnje izdanje SferaKona bilo je ujedno i europska konvencija Kontakt. Solidnog sadržaja, sa zanimljivim gostima i pristojnom posjetom, zagrebački Eurocon je ostao zapamćen kao dobar konvencijski vikend. SFeri je uspješna organizacija stvorila dodatnu glavobolju jer su narasla očekivanja za sljedeće, normalne SferaKone. No, ekipa se potrudila i 35. dani znanstvene fantastike, održani od 10. do 12. svibnja (SFeraKon 2013.) upada u više-manje očekivane gabarite. Gošća Danielle Trussoni, premda nepoznata domaćem fandomu je simpatična i pristojno je popunila dvoranu, ilustrirani goh Esad Ribić se osjećao kao zvijezda, prisjetili smo se Krste A. Mažuranića, a na druženje i mrdanje jezikom otišlo je gotovo sve preostalo vrijeme. U programu je bilo za svakoga ponešto, igraonice i radionice su radile punom parom, bilten se pisao, a na štandovima je bilo svega, od alien prstenja do svemirskih brodova. U toj gužvici nedostajala je jedino silueta Darka Macana.

Moj doživljaj SFeraKona uglavnom se svede na događanja u holu, nekoj kavi i druženju s ljudima koje vidim jednom godišnje, pokojem predavanju, a sve ostalo prepričavam. Program sam jedva okrznuo (službene opise imate na stranici sferakon.org pa zaronite tamo po detalje), a žao mi je što sam propustio kratki film Teleport Zovko Predraga Ličine i premijerno prikazivanje trailera za domaću sf seriju Jugoistočno od razuma.

Danielle Trussoni sam uočio u prolazu, a obzirom da nisam čitao njezin roman Angelologija, jedino mogu uprijeti prstom u recenziju romana koju smo objavili netom prije njezina dolaska (prst ovdje). Drugi gost, Esad je odradio svoje panele u uobičajeno zabavnom tonu. Ono što je nedostajalo je izložba njegovih radova.

Kako naginjem književnom obliku znanstvene fantastike razveselio me je pravi maraton predstavljanja novih izdanja – Sferina zbirka, dvanaesti Ubiq, Siriusi B, nova knjiga priča A. Žiljka, Sjenovita igra Tada Williamsa (s videolinkom koji je ‘pucketao’). Aleksandar je otvorio i bolnu ranu o stanju domaće literarne sf scene s okruglim stolom pod naslovom Hrvatski SF danas – kako dalje?. Uobičajena je to sferakonska rasprava koja je i ove godine urodila istim plodom – šipkom. Među ostalima, svoje su mišljenje prezentirali Hrvoja Prčić, Tomislav Šakić, Aleksandar Žiljak, Davor Šišović svojim monolozima. Dodao bih samo da se ima gdje objavljivati (časopisa i zbirki nikad više), no tajna je otkriti što bi neke nove klince natjeralo da pišu ili motiviralo one već (uz časne iznimke koje proizvode) objavljene da više rade. Jedini dio programa na kojem sam sudjelovao bila je promocija Siriusa B i Titana (to se nekako očekivalo od mene). Sa Siriusom B smo stigli do broja 10, a Titan je nakon skoro godinu dana kašnjenja ugledao svjetlo dana.

Središnji dio svakog SFeraKona je dodjela SFerinih nagrada, a ove godine ju je vodio Krešimir Narubuznanosti Mišak. Prvo su se uručile Sferice za literarne i likovne uratke učenika osnovnih i srednjih škola, a kako sam saznao na ovogodišnji je natječaj stiglo preko 1.500 radova (nadam se da sam dobro zapamtio), što je vrlo impresivno. Nakon toga su dodjeljene Sfere (dobitnici ovdje), a kako je je Aleksandar Žiljak osvojio onu za roman, upravo se Irbis u izdanju Zagrebačke naklade prodavao u nevjerojatnim količinama – čak 7 komada, što je više od dva primjerka po danu.

U Bočkoteci je pobijedio Igor Rendić.

Uz kostime i puno klinaca, SFeraKon je bio pristojno popunjen čak zadnjeg dana vikenda, a program je završio već tradicionalnom aukcijom knjiga. Trajala je gotovo 3 i pol sata i voditelj A. Ž. je na kraju malo puknuo – pretpostavljamo zbog zafrkavanja iz publike i nadmetanjem po jednu kunu.

Kada su se pomeli i zadnji posjetitelji u predvečerje nedjelje, organizatori su se lijepo zahvalili jedni drugima, i uz fini after party i malo patetike zgotovljeni su 35. dani znanstvene fantastike u Zagrebu.