House of the Dragon: trijumfalni povratak u Westeros!

House of the Dragon (Zmajeva kuća), je od same najave, imao težak, gotovo nemoguć zadatak. Nakon što se „Game of Thrones“, kulturni fenomen, raspao u posljednje dvije sezone (što manje kažemo, to bolje), „House of the Dragon“ je trebao vratiti povjerenje gledatelja u fiktivni svijet Westerosa. Da bi se iz pepela i ruševina izvuklo sve vrijedno što je ostalo nakon Benioffa i Weissa, trebalo je mnogo vještine, snage, i talenta. Očekivanja su predvidljivo bila niska, ali nakon odgledane prve sezone, mogu reći jednu stvar – HBO Max i kreativni tim serijala pronašli su recept, te nam dali jedan od najboljih fantasy serijala ove godine. Jer „House of the Dragon“ je trijumfalni povratak u Westeros.

(Ne)Moguća misija?

Unatoč mnogim izazovima, „House of the Dragon“ imao je jednu veliku prednost, koju su showrunneri Ryan Condal i Miguel Sapochnik u potpunosti iskoristili. Ovaj serijal, zamišljen kao prikvel „Game of Thrones“, temelji se na izvornom materijalu, knjizi „Fire and Blood“ megapopularnog G. R. R. Martina. Ipak, od same najave, te prvih leakova sa snimanja, fanovi su bili zabrinuti. Hoće li kreativni tim uspjeti stvoriti (u najgorem slučaju) decentni serijal, ili će ova relativno skupa avantura (govorimo o oko 20 milijuna dolara po epizodi) postati jedan od najvećih HBO-ovih promašaja?

House Of The Dragon

Srećom za studio, za kreativni tim, i za fanove, već nakon premijere prve epizode postalo je jasno da bi „House of the Dragon“ mogao biti jedno od iznenađenja godine. A nakon finala mogu reći da bi, ako se ovako nastavi, ovaj prikvel mogao srušiti s trona i najbolje sezone serije „Game of Thrones“.

Era zmajeva

A nije da se serijal nije suočio s brojnim problemima. Za početak, iako radnja serijala vodi prema jednom od najkrvavijih i najtragičnijih ratova u povijesti Westerosa, prva sezona nema taj luksuz da se upusti u spektakularne bitke. Umjesto toga, u prvih 10 epizoda „House of the Dragon“ gledamo intrige i manipulacije na dvoru dinastije Targaryen – iste one dinastije koja će neslavno propasti nakon pobune Roberta Barathoena, a jedini preživjeli članovi ostati će Daenerys Targaryen i Aegon Targaryen (tj. Jon Snow). Prva sezona, sezona je worldbuildinga, i upoznavanja gledatelja s tri generacije dinastije Targaryen, a da ne spominjem sve ostale likove i velike kuće.

House Of The Dragon

Targaryeni su doista fascinantna dinastija. I to bez da spominjemo scene incesta, koje bi mogle uzbuniti poneke gledatelje. Ili skoro dvadeset zmajeva, koji su zaštitni znak zmajske dinastije. Jednostavno, užitak je gledati borbu za vlast unutar zidina Crvenog zamka, gdje na Željeznom prijestolju sjedi Viserys Targaryen, prvi svoga imena. Od prve scene u kojoj Viserys postaje vladar Sedam kraljevina, pa do početka Plesa zmajeva, građanskog rata koji će unijeti neviđeni kaos u Westeros, ali i samu zmajsku dinastiju imamo osjećaj da gledamo „Game of Thrones“, ali u najboljim godinama. Od glume, do specijalnih efekata, pa do glazbene podloge sad već kultnog Ramina Djawadija, sve je izvedeno na najbolji mogući način. Pred nama je predivna, i izuzetno napeta partija šaha, uz minimalne doze prolivene krvi.

Tiha vatra

Prva sezona „House of the Dragon“, dakle zatišje je pred buru. No to ne znači da je radnja dosadna i spora. Upravo suprotno. Na samom početku, dinastija Targaryena je na vrhuncu moći. No, ova idila samo je privid. Zmajevi, koji su simbol dinastije, i njeno najjače oružje, više ne ležu dovoljno jaja, dok Viserysa muče brige o njegovom nasljedniku. Njegovo jedino dijete, princeza Rhaenyra Targaryen, je žena, koja u patrijarhalnom uređenju Sedam Kraljevina, ne može zasjesti na Željezno prijestolje. Njegov brat, Daemon Targaryen, problematični je lik, koji kralju nanosi više muke nego koristi. A tu su i Velarioni, moćni pomorci i jahači zmajeva, koji su poput Targaryena preživjeli Propast Valirije. Glava kuće Velarion, Corlys „Morska zmija“, ne može se pomiriti s time da je njegova žena Rhaenys Targaryen lišena prava na prijestolje te svim silama pokušava povezati Velarione s kućom Targaryen.

House Of The Dragon

Viserysove muke, dakle, počinju unutar njegove obitelji. Ovo pruža dovoljno materijala za odličnu radnju, no za nesretnog Viserysa, njegovi problemi tu ne staju. Njegov glavni savjetnik i Kraljeva ruka Ser Otto Hightower, koji pokušava (te uspijeva) oženiti svoju kćer Alicent za Viserysa, nakon što kraljeva žena umre pri porodu. Ako ste mislili da je sve ovo veoma kompleksno, prevarili ste se. Jer u samo deset epizoda, i čak nekoliko vremenskih skokova, ovim se likovima pridužuje plejada novih, uključujući sinove i kćeri kuća Velarion i Targaryen – likove koji će postati bitni akteri u događajima koji prethode izbijanju građanskog rata. A tu je naravno i sva sila sporednih likova, umiješanih u intrige i spletke, kao i kaleidoskop tema koje se provlače kroz radnju prve sezone – od statusa žena u feudalnom društvu Westerosa, do težine krune.

Šahovske figure

Uspjehu serijala pomaže i da „House of the Dragon“ obiluje izuzetno zanimljivim i kompleksnim likovima. Koje tumači izvrsna glumačka postava. Posebno bi izvojio Paddyja Considinea koji bi za ulogu tragičnog Kralja Viserysa I Targaryena trebao dobiti barem jednog Emmyja. Matt Smith također je odličan kao kraljev problematični brat Daemon Targaryen. Dvije najbitnije ženske figure Westerosa, Rhaenyru Targaryen i Alicent Hightower, koje su (protiv svoje volje) uvučene u borbu za moć, igraju čak četiri glumice, i to upravo zbog vremenskih skokova. Milly Alcock i Emily Carey kao mlade djevojke, dok Emma d’Arcy i Olivia Cooke preuzimaju ulogu godinama kasnije u trenu kad tenzije postaju sve jače. Zbog skokova, čak se nekoliko glumaca izmjenjuje u ulozi djece dvije kraljice.

House Of The Dragon

Česta izmjena glumaca, i vremenski skokovi mogli bi zbuniti neke od gledatelja, te zakomplicirati radnju. No, iako pomalo konfuzni, oni su nužni, da brže prođemo kroz godine, pa i dekade, te stignemo do iščekivanog Plesa zmajeva. Pomaže i to da se radnja većinom odvija na samo nekoliko lokacija, uključujući Kraljev grudobran i Zmajkamen. Tako da se glavni događaji i „bitke“ (osim jedne iznimke) odvijaju u dvorani Malog vijeća, a ne na bojnom polju. A partija šaha postaje sve zanimljivija kako se primičemo kraju, dok se pritajena neprijateljstva pretvaraju u otvoreni sukob između „crnih“ i „zelenih“.

Trijumf adaptacije

Za razliku od svog prethodnika, „House of Dragon“ je intrigantna adaptacija, jer je njen izvornik – „Fire and Blood“ – napisan kao pseudopovijesna kronika dinastije Targaryen. Ova tehnika „nepouzdanog pripovjedača“ uvelike pomaže kreativnom timu serijala, budući da im daje solidni temelj za priču, ali i slobodu da ubace neke svoje ideje. To itekako pomaže razvoju već kompleksnih likova, kao i zanimljivijoj radnji. A i ublažuje reakciju fandoma na kreativne odluke. Iako neki problemi poput premračnih scena, ili nepotrebnih mučnih momenata, bi se trebali ispraviti u narednim sezonama.

G. R. R. Martin je napisao cijelu priču, ali je izostavio detalje. Od samog početka prve sezone znamo da je rat neizbježan, znamo da je prijateljstvo između Rhaenyre i Alicent osuđeno na propast. I da će rat između „crnih“ i „zelenih“ razoriti kraljevstvo, i teško naštetiti vlasti dinastije Targaryen. Da tragediju zmajeva ne spominjem. No ne znamo kako će točno do toga doći. Jer „House of the Dragon“ nije priča o onom što se dogodilo. Ovaj serijal nam govori „zašto se to dogodilo“. I kako. Dajući nam prijeko potrebnu ljudsku perspektivu.

House of the Dragon

Iako zmajevi dominiraju serijalom, „House of the Dragon“ je prvoklasna karakterna drama. To nije epska fantazija poput svog prethodnika, već fiktivna povijest, prikazana kroz oči glavnih aktera; tragedija u nastajanju. Mračna, ozbiljna i odrasla priča smještena u fascinantni svijet G. R. R. Martina, prikazana na najbolji mogući način. I sudeći po zadnjoj sceni epske borbe zmajeva, i reakciji „crne kraljice“ kojom je završilo finale, „House of the Dragon“ lako bi mogla postat jedna od najboljih fantasy serijala. I iako nastavak dolazi tek za dvije godine, sudeći po viđenom, druga sezona biti će vrijedna čekanja.

A do tada, prvu sezonu „House of the Dragon“ možete (ponovno) pogledati na platformi HBO Max.

Check Also

Dnevnik pobunjenika #9: Trijumf i tragedija

Ponajbolji Star Wars serijal – Andor – samo što nije završio. Iako je do finala …

Dnevnik pobunjenika #8: Revolucija uživo

Iz tjedna u tjedan, epizode u epizodu, posljednja Star Wars iteracija – Andor – naprosto …

5 komentari

  1. Moram se djelom složit s komentarom da se sredinom sezone počela pretvarat u Santa Barbaru, ali srećom uspjeli su se izvuć iz sapuničarenja bez veće štete. Ali i usprkos svim manama HoD je svjetlosnu godinu ispred RoP-a. Ukratko HoD izgleda kao da su ga radili profesionalci s (relativno) malim budžetom, a RoP amateri s hrpom para.

    • “HoD izgleda kao da su ga radili profesionalci s (relativno) malim budžetom, a RoP amateri s hrpom para.”

      Ovo nije loše rečeno.

  2. Mi smo očito gledali različite serije. HoTD je baštinica svih najgorih tradicija meksičkih, turskih i brazilskih sapunica, besmislena, konfuzna, repetitivna, razvučena i dosadna k’o dijareja, sve negdje do pred kraj osme epizode, kad kralj Viserys Targaryen “Miroljubivi” (čitaj: “Mrtvo Puhalo”) konačno odluči nešto – učiniti. Vau… slijede solidne deveta i deseta epizoda, u kojima se napokon nešto počne – pogađate – događati. Da je HotD počeo od te zadnje 3 epizode, možda bi od njega nešto i bilo, ali ovako je čisti promašaj i gubitak vremena. Ni blizu čak ni lošijim sezonama GoT-a.

    • sve najgore je blizu lošijim sezonama GoT-a. HotD je skroz okej serija, zadnjih par epizoda fenomenalne

      • Zadnje dvije i pol su solidne. Ali prethodnih sedam i pol? Što se u njima dogodilo? Ništa. Sapuničarsko “događanje” ničeg ni o čemu, “radnja” koja se “kreće” nasumce u više nepovezanih smjerova, bez konkretnog smisla, motiva ili bilo kakvog dubljeg sadržaja, da bi naravno skončala nigdje. Tih prvih sedam epizoda su komotno mogli baciti, obrisati i početi s osmom, ne bi bilo razlike. Neki od glumaca ionako izgledaju jednako kao na početku, recimo Daemon nije ostario ni dana, Criston nema nijedne sijede. Fenomeni…

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Web Statistics