Guardians of the Galaxy Vol. 3 – kulminacija trilogije Jamesa Gunna

U više sam navrata na ovim stranicama kukao kako sam sit Marvelove filmske formule. Nekoć sam pratio svaku Marvelovu seriju i film. Sada više ne. Netko će sad pomisliti kako sam još dugo i izdržao. E pa, razlog zašto nevoljko odustajem od Marvela je što još uvijek povremeno izda nešto poput Guardians of the Galaxy Vol. 3.

Hollywood zadnjih desetljeća često povjerava svoje superspektakle filmašima tek pristiglim iz svijeta indie filmova ili B produkcije, redateljima kao što su Gareth Edwards (Godzilla), Colin Trevorrow (Jurassic World) ili Jordan Vogt-Roberts (Kong: Skull Island). Među njima, rijetko se tko tako dobro snašao kao James Gunn. Redatelj i scenarist odlične crne komedije Super i divno degutantnog horora Slither režirao je neke od najpopularnijih filmova Marvelove i DC-jeve franšize. Međutim, Gunn je uz to uspio bar donekle sačuvati svoj stil, ponajviše ljubav prema luzerskim likovima i crnom humoru. Njegovi filmovi mogu biti svakakvi, ali definitivno nisu dosadni.

Velika prednost filmova Guardians of the Galaxy je što se ne događaju na Zemlji, zbog čega nisu vezani za ostale superjunake i njihove komplicirane međuodnose. Također, zato što se zbivaju u svemiru, James Gunn i kreativci koji rade specijalne efekte imaju priliku pokazivati nam nešto novo i neviđeno. Da li vam je dosadilo gledati kako vanzemaljci/roboti/čudovišta po n-ti put uništavaju New York? E pa, u Guardians of the Galaxy, Vol. 3 imate divovsku svemirsku stanicu od krvi i mesa. Nisam očekivao kako ću u kinu gledati filmsku verziju crtića Il était une fois… la vie koji se vrtio na HRT-u u sklopu školskog programa, ali eto. Bilo je gnjusno, duhovito i veličanstveno.

Radnja filma se vrti oko Rocketa Racoona (glas Bradleyja Coopera) kojeg tijekom borbe teško ozlijedi Adam Warlock (Will Poulter – Midsommar). Kako bi mu spasili život, njegovi prijatelji moraju prvo otključati poseban genetički kod koji je u Rocketa postavio ludi znanstvenik (Chukwudi Iwuji – Peacemaker). Iwuji si kao glavni negativac apsolutno daje oduška. On od samog početka ubacuje u petu brzinu gazeći svojim preglumljivanjem svaku scenu. No to nije zato jer ne zna glumiti. Iwuji zna točno što Gunn želi i to fantastično isporučuje.

Dave Bautista, Vin Diesel, Karen Gillan, Pom Klementieff, Chris Pratt, Zoe Saldaña… nakon dva filma, imam dojam kako je glumačka postava Guardians of the Galaxy spremna napraviti što god Gunn predloži. Možda je to samo stvar para ili prestiža, ali nakon ovih filmova – uz The Suicide Squad i seriju Peacemaker koju sam također nahvalio – čini mi se kako glumci zaista vole raditi s ovim redateljem. Ne da uopće trebaju nešto raditi: Draxa, Groota, Nebulu, Mantis, Petera Quilla i Gamoru bi gledao sve da se samo prepucavaju i zezaju. Njihovi dijalozi možda i nisu osobito duboki, ali su zabavni. Gunn pritom koristi štos koji često vidimo u drugim Marvelovim filmovima: komični kontrast između epske priče i banalnog dijaloga. Ali malo tko to radi toliko dobro kao on.

Jesam li spomenuo kako je film neočekivano mračan? Dobar dio radnje se vrti oko eksperimentiranja na životinjama u kojem je Rocket stekao svijest. Tu upoznajemo njegove krznene prijatelje koji su također žrtve ludog genetičara. Rekao bih kako je upravo u ovim dijelovima filma James Gunn najviše svoj. Te scene efikasno isprepliću stravu, groteskni crni humor, čisti bizarluk i kiloton sentimentalnosti oko likova koje svijet u najboljem slučaju vidi kao čudovišta, a u najgorem ih ne vidi uopće.

Ako volite životinje, smatrajte se upozorenima – ove bi vas scene mogle uznemiriti. Tehnički, nema tu pretjerano eksplicitnog nasilja. Ali ovdje to nije ni potrebno. Kada se u filmovima loše stvari događaju ljudima, publici je to često lako racionalizirati: „ovo je glumac, a ono je specijalni efekt“. Međutim, nasilje prema životinjama često zaobilazi taj prekidač u glavi i udara ispod pojasa. Film to zna i nemilosrdno koristi kako bi manipulirao emocije publike. I znate što? Evo, uspio je. Nije me sram reći kako sam plakao ko kišna godina. Neću se ni pretvarati da sam objektivan i racionalan oko ovakvih stvari.

Red humora, red suza, red spektakla, red akcije… U Guardians of the Galaxy Vol. 3 ima svega što bi htjeli od modernog spektakla. Možda i previše. Moj jedini ozbiljni prigovor filmu je što je previše dugačak. Dođe taj trenutak kada sam pomislio kako gledam konačnu borbu dobra i zla… I onda je film nastavio još 45 minuta prema stvarnoj kulminaciji. Kao i toliko puno modernih visokobudžetnih filmova, Marvel slijedi formulu kako je više bolje. Nekoć davno, kad su dinosauri hodali svijetom, normalni blockbuster bi trajao do dva sata. Ovaj film? Dva i pol. I to se osjeti. Koliko god mi film bio zabavan, nakon nekog vremena nastupi umor.

Razumijem razloge iza toga. Prošle je godine pao dogovor da James Gunn postane Kevin Feige DC-jevih filmova – glavni producent čiji će posao biti koordinirati produkciju svih tih silnih superherojskih naslova u kinima. Guardians of the Galaxy Vol. 3 će lako moguće biti njegov posljednji film u ovom serijalu. Razumijem ako mu je Marvel namjerno dao priliku da si da oduška. Filmski gledano, Guardians of the Galaxy je dobrim dijelom beba Jamesa Gunna. A što će biti s tim filmovima u budućnosti, to valjda ne znaju ni ljudi koji ih financiraju.

Bilo kako bilo, dobili smo tri zabavna znanstvenofantastična filma. A ako je najgore što mogu napisati o Guardians of the Galaxy Vol. 3 jedan prigovor, jedno upozorenje i hrpa komplimenata, mislim da vam je jasno koliko mi je film bio dobar.