28. rujna za mnoge je običan dan. Ali ne i za nas, Trekije. Jer prije 31. godinu na tu posljednju granicu stigao je brod Galaxy klase, USS Enterprise D, koji je zajedno sa svojom zanimljivom i živopisnom posadom redefinirao ne samo Trek, već i SF kao takav. Dok je začetnik franšize, i serija s kojom je sve počelo – TOS – bio fokusiran pretežito na avanture svojih glavnih likova, Star Trek: The Next Generation, otvorio je cijeli novi univerzum, a njen uspjeh omogućio je čak nekoliko spinoffa, koji su zauvijek osigurali mjesto Treku u SF panteonu.
No nije išlo lako. Dolazak nekog drugačijeg Enterprisea s posadom koja nije uključivala Kirka, Spocka, Bonesa ili Uhuru, izazvala je već nakon same najave pravu bunu među fanovima koji su čak pozivali na bojkot ovog „uljeza“. Problema je bilo i iza kamera, gdje je Gene Rodennbery, „otac Treka“ vodio pravi mali rat sa scenaristima i glumcima, dok je glavni glumac, Sir Patrick Stewart, već na polovici prve sezone ozbiljno razmišljao da napusti seriju. Pomislili bi da se o ovome može snimiti film. Neki od vas će se iznenaditi jer film i postoji, i možete odmah pogledati odličan Netflixov dokumentarac „Chaos on the Bridge“, koji je možda i zanimljiviji od dosta mlake prve dvije sezone same serije.
No te prve dvije sezone, postavile su temelje za nešto drukčije putovanje ove nove generacije. Tako smo već u premijeri „Encounter at Fairpoint“ imali priliku vidjeti da je novi serijal, iako vjeran tradiciji svog prethodnika, spreman na promjene. Macho Kirka, na kapetanskoj stolici zamjenio je intelektualac Jean Luc Picard, koji probleme ne rješava phaserom već diplomacijom. Promjene su zahvatile i ostatak posade. William T. Riker, Number One, i najbliži suradnik Picarda, nije oklijevao upotrijebiti silu, ali je i on u većini slučajeva ostao vjeran mirnijim rješenjima. Tu je bio i Data, android koji je kroz sedam sezona serije istraživao ne samo smisao svog postojanja, nego i smisao ljudskosti, koji je najbolje došao do izražaja u izvrsnoj epizodi „Measure of a Man“. Nakon što je most, prerano napustila Tasha Yar, TNG je redefinirao i jedne od najvećih zlikovaca u Treku, Klingonce, te ovim ratnicima dao kompleksnu i dinamičnu kulturu kroz lik časnika osiguranja Worfa. Dr. Beverly Crusher je osim liječenja rana, liječila i psihološke probleme posade, kao i savjetnica, Betazoid Deanna Troi. A sam Enterprise kao bebu je pazio glavni inženjer Geordi La Forge. Kroz lik Wesleyja Crushera, TNG je pokušao približiti lik i mlađim gledateljima. Osim časnika na mostu, kroz hodnike Enterprisea prošao je veliki broj jednako zanimljivih likova, od Milesa O’Briena koji će zabljesnuti u DS9, do misteriozne i inteligentne Guinan. A posebno ćemo izdvojiti neshvaćenog i asocijalnog Barclayja, s kojim su se nesumnjivo poistovjetili mnogi gledatelji.
A da ti likovi postanu još realniji, kompleksniji, te da svako od njih dobije još jednu inovaciju TNG-a –transformaciju likova, pobrinuli su se Rick Berman i Michael Piller koji su u trećoj sezoni usmjerili TNG na pravi put. Pod njihovim vodstvom, TNG je ostao vjeran Roddenberrijevoj viziji u bolju, svjetliju budućnost, gdje je čovječanstvo preraslo svoje probleme i mane, te uspostavilo jedno utopijsko društvo u kojemu su i ljudi i vanzemaljci ravnopravni, u kojem nema interesa za dobiti, već samo za nesebičnim poboljšanjem samih sebe i drugih. Istovremeno, nisu se bojali istraživati konflikte među likovima, te otkriti nešto tamnije predjele ove utopije, što će doći do punog izražaja u „DS9“. Upravo nam je ovaj dvojac dao neke od najboljih epizoda ne samo TNG-a, Treka, već i SF-a, poput jednog potpuno drugačijeg života za Picarda u kontemplativnom „Inner Light“, pitanja problematične i mračne prošlosti za Rikera u „The Pegasus“, Datina sukoba s vlastitim bratom Loreom koji je započeo u „The Brothers“, pitanja pravednog suđenja „The Drumhead“, i naravno neizostavnog i šokantnog cliffhangera koji je brojne gledatelje ostavio u iščekivanju jeseni, u „The Best of Both Worlds“. Kroz te i druge epizode, naši su heroji, dovođeni na granice izdržljivosti, ali su uvijek bili u stanju pokazati, da što god se dogodilo, i usprkos silnom pritisku, oni će ipak ostati – ljudi. „Chain of Command“, u kojem je reflektiran Orvellov „1984“, to možda i najbolje pokazuje, s Picardovom sad već legendarnom izjavom o „četiri svjetla“; kao i trauma nakon Locutusa u „Family“. A tu je uvijek bio i neizbježni Q, koji je u najgorim trenucima uskakao i pravio probleme Picardu i posadi.
U sedam sezona, TNG je uspio obraditi ne samo moralne i etičke dileme, od kojih neke u sadašnjoj atmosferi zvuče dosta jezivo. Pozornost je po prvi put u Treku dana i drami unutar i između likova. Također, serija je prikazala znanost u dotad najrealnijem obliku, zahvaljujućim pravim znanstvenicima unutar kreativnog tima, poput Narena Shankara koji trenutno radi na hvaljenoj SF seriji „The Expanse“. Također, TNG je obogatio cijeli Trek univerzum, i world-building, i doradio ne samo Klingonce i Romulance, već nas upoznao s kaleidoskopom novih vrsta, Ferengijima, Kardasijancima, Bajorancima, kao i misterioznim Tamarijcima, koje smo imali prilike upoznati u nezaboravnoj epizodi „Darmok“, koja je redefinirala mogućnosti i snagu SF-a, stvorivši ne novi jezik, već i kompletno drugačiji način razmišljanja. Naposljetku, TNG nas je upoznao i s najzastrašujućim neprijateljem u Treku, hladnim i bezdušnim Borgom. No čak i ovdje, kreatori su nam pokazali da svatko može imati priliku za iskupljenje, i da nada uvijek postoji, što je napravila odmetnuta radilica Hugh u epizodi „I, Borg“.
Naposljetku, TNG je svojim uspjehom, drugačijim i inovativnim pristupom, otvorio vrata ne samo spinoffima, već je kroz filmove, knjige, igre, kao i merchandise oživio cijelu franšizu koju volimo i obožavamo. Jer kako je Picard rekao u nezaboravnoj sceni odličnog finala. Samo je nebo granica…